Jessie Ware: That! Feels Good! (EMI)
Britanska neosoul pjevačica Jessie Ware se nakon petnaestak godina karijere preporodila kao neočekivana disko diva četvrtim samostalnim studijskim albumom "What’s Your Pleasure?" koji je u medijima doživljen kao dio neodisko trenda 2020. uz slično intonirana ostvarenja Due Lipe, Lady Gage, Roslyn Murphy i Kylie Minogue. "That! Feels Good!" istodobno djeluje kao sestrinski album, ali i potvrda da njegova autorica ne želi biti kratkotrajni turist u žanru. Uz pomoć starog producenta Jamesa Forda i Stuarta Pricea, veterana ovakvog zvuka poznatog po suradnjama s Madonnom i Pet Shop Boysima, Ware je stvorila album pun boja i želje za životom. Dok mlađe pop zvijezde poput Doje Cat, Lizzo, Latto ili Coi Leroy koriste disko elemente kao još jedan aspekt svog zvuka, odnosno osobnog brenda, 39-godišnja Ware svjesno usmjerava album prema publici koja neće nužno zaboraviti ove pjesme nakon što im prsti prestanu prelaziti preko viralnih Tik Tok videa. Tematski orijentiran oko starih disko preukupacija poput strasti, romanse i ne tako skrivenih seksualnih aluzija, "That! Feels Good!" možda se čini nenamjerno konzervativnim u odnosu na necenzuriranu, izravnu prirodu većine današnje pop glazbe. Istodobno, zahvaljući bogatom vrelu inspracije koje povezuje četerdesetak godina plesne glazbe, album svoju "pokaži, a ne kaži" filozofiju pretvara u povijesno-plesnu lekciju orijentiranu oko "pleasure is a right", centralnog pokliča fenomenalne naslovne pjesme.
Everything but the Girl, Fuse (Virgin)
Tracey Thorn i Ben Watt objavili su svoj prvi album pod imenom Everything but the Girl u skoro četvrt stoljeća. Puno je to vremena u bilo kojem žanru, a pogotovo u elektronskoj glazbi u kojoj se stilovi produkcije razvijaju i zaboravljaju pojavom novih tehnologija i alata. Everything but the Girl su započeli karijeru sredinom osamdesetih kao talentirani, eklektični, ali često nefokusirani sophisti-pop bend. Sredinom devedesetih su se kroz suradnje i remikse razvili u jednu od najosobenijih pojava tadašnje elektroničke scene. Međutim, kronična bolest koja je Wattu dijagnosticirana sredinom devedesetih prisilila je poslovni i privatni par na drugačiju, manje javnu vrstu djelovanja. Nastao tijekom pandemije, "Fuse" je koncizna, koncentrirana polusatna mješavina prošlosti i sadašnjosti. Već sjajna uvodna "Nothing Left To Lose" svojom višeslojnom 2 step produkcijom pokazuje da su EBTG itekako pratili što se događalo u njihovoj odsutnosti. No glavna atrakcija je, kao i uvijek, vanzemaljski glas Tracey Thorn sposoban za interpretaciju najtoplijih nijansi melankolije. Watt i Thorn razumiju snagu tog nesvakidašnjeg instrumenta i uvijek mu ostavljaju dovoljno prostora u miksu, čak i kad ga kontrastiraju raznim vokalnim manipulacijama. "Fuse" je album sporogoreće ljepote koja se otkriva kroz opetovana slušanja i suptilna aranžmanska rješenja.
Daughter: Stereo Mind Game (4AD)
Britanski dream pop trio Daughter vratio se pak nakon sedam godina trećim albumom "Stereo Mind Game". Nastali kao indie folk projekt okupljen oko kantautorice Elene Tonre, Daughter su na prva dva albuma imali tendenciju pretvaranja pjesama u ugodne zvučne tapete idealne za playliste raspoloženja na streaming platformama. "Stereo Mind Game" zadržava atmosferičnu prirodu aranžmana koji uspješno posvajaju razne obrasce gitarske i elektroničke glazbe posljednja dva desetljeća, no pjesme su pune neočekivano oštrih unutarnjih tenzija. One su prisutne kroz tekstualne dosjetke, ali i iznenadne instrumentalne izljeve kakve se ne može uvijek očekivati od benda koji igra na ujednačeno raspoloženje. Sve ovo je dodatno naglašeno distancirano melankoličnim vokalom kojim Tonra siječe i dalje relativno monokromnu instrumentalnu paletu. "Stereo Mind Game" kao i "That! Feels Good" i "Fuse", kroz drugačija stilska sredstva, postiže punokrvni dojam kroz male praznine u značenju i uskraćivanju umjesto bombardiranju slušatelja informacijama.
