Tko je HDZ-u uvalio 'crnog labuda' kojeg je sinoć spominjao glavni HDZ-ov analitičar Robert Kopal pokušavajući nespretno objasniti razloge neuspjeha te stranke na izborima za Evropski parlament? Za metaforu 'crnog labuda' 'kriv' je Nassim Nicholas Taleb, libanonski esejist i sveučilišni profesor, koji je njome pokušao objasniti teoriju predviđanja ekonomskih rizika, odnosno odstupanja od očekivanog. Taleb je pisao o velikoj krizi 2008. godine i zaključio da su takvi događaji vrlo teško predvidljivi i vuku za sobom ogromne posljedice. Kako bi se ipak pokušali spriječiti, potrebno je prilagoditi poslovne planove takvom 'crnom labudu'.

E sad, kakve veze ima 'crni labud' s HDZ-om? Kako je točno objasnio ekonomist s doktoratom londonskog sveučilišta Toni Prug na N1 televiziji – baš nikakve, s obzirom da se na izborima nije dogodilo ništa toliko iznenađujuće, nego je u cijeloj Evropi došlo do radikalizacije biračkog tijela pri čemu je HDZ ostao u sredini. Ili, možda još ilustrativnije ekonomski filozof Željko Ivanković na Facebooku – napisavši da Talebova knjiga, pa tako i metafora, više spada u fikciju, nego u ozbiljnu znanstvenu literaturu.

Bez razlike, bila teza o 'crnom labudu' promašena u ovom primjeru ili naprosto kriva sama po sebi, HDZ je ostao bez točno 18,7 posto glasova u odnosu na izbore 2014. godine. Da bi se otkrilo gdje su otišli, dovoljno je pogledati rezultate njihovih dojučerašnjih partnera iz mračnog vremena Tomislava Karamarka. Tako su tzv. suverenisti narasli do 8,5 posto s gotovo sto tisuća glasova, a Neovisni za Hrvatsku dvojca Esih-Hasanbegović došli do 4,4 posto s nepunih 50 tisuća glasova, pa kad se u priču uvlači ptičja retorika, prije bi se moglo govoriti o 'kukavičjem jajetu', nego o 'crnom labudu'. HDZ je, nije tajna, bio suočen s opstrukcijom dijela članstva na terenu, koje se nesklono Plenkoviću, nije pretrglo u animiranju birača, što je donekle pomoglo SDP-u da dođe do za njih sjajna četiri mandata.

Ako bi pokušali, ovako na prvu loptu, na temelju izbornih rezultata ideološki podijeliti Hrvatsku dobili bi četiri tabora. U prvi spadaju svi lijevo od centra na čelu sa SDP-om - koji je bez Amsterdamske koalicije - također pretrpio dramatičan pad glasova od 11,2 posto u odnosu na 2014. godinu. Te su stranke, uključujući SDSS (2,7 posto), dobile trećinu od svih glasova. Za drugi centristički blok, u kojem se pukim slučajem (zbog sve jače radikalne desnice) našao Plenkovićev HDZ, zajedno s HNS-om, glasalo je 25 posto, dakle četvrtina birača, tek nešto više što od onoga što su dobili tvrdi konzervativci i ekstremna desnica gdje prednjače koalicija Suverenista, Neovisnih za Hrvatsku i Marijana Petir, a u koju smo svrstali i na ovim izborima neuspješni Most, a koja je došla do 23 posto. Četvrti blok su populisti s novim predvodnikom Mislavom Kolakušićem (7,9 posto), koji već najavljuje kandidaturu za predsjednika Republike, Živim zidom (5,7 posto) i ostalima s oko 14 posto podrške.

Situacija, dakle, za ljevicu nije blistava. U bazenu postojećih glasova, a to je trećina birača u Hrvatskoj, u tom političkom spektru opet je najbolje prošao SDP koji po definiciji uzima najviše na temelju starih glasača koje čak ni ovako katastrofalno vođena stranka - kao što to čini Bernardić zadnjih godina - nije otjerala od međusobno zavađenih liberalnih socijal-demokrata. SDP je, također, dobio i glasove onih koji su se bojali da će biranje nove koalicije s platformom Možemo!, Novom ljevicom i ORaH-om (1,8 posto) ili Starta Dalije Orešković (2 posto) ili Radničke fronte i SRP-a (0,24 posto) značiti bacanje glasa, pa su se držali SDP-a, što će sasvim sigurno utjecati na razvoj nejake zelene ljevice.

Na kraju cijele priče – HDZ-u nedostatna četiri mandata, SDP-u neočekivana četiri mandata, te po jedan Suverenistima, Kolakušiću, Živom zidu i Amsterdamskoj koaliciji.