>

novosti logo

Kultura Kultura

Festival u egzilu

Ususret 17. izdanju Zagreb Film Festivala, 7. – 17. novembra: Zbog zatvaranja kina Europa ovo je najteža godina za ZFF u organizacijskom i emotivnom smislu, kaže Boris T. Matić, ali su ih zato prigrlili kolege iz Tuškanca, KIC-a, MSU-a, Laube, Dubrave i Travnog, u čijim će dvoranama festival biti održan

I ove će se godine, svim teškoćama usprkos, održati međunarodni Zagreb Film Festival. Od 7. do 17. novembra bit će prikazan velik broj filmova u takmičarskim i popratnim programima, uz brojne druge sadržaje, a publika će ih moći gledati u kinima Tuškanac, MSU-u, dvorani KIC-a, KUC-u Travno, NS-u Dubrava i Laubi, ali ne i u kultnom kinu Europa u centru Zagreba, središnjoj točki ranijih izdanja festivala.

- Zbog zatvaranja kina Europa ovo je zasigurno najteža godina za nas u organizacijskom i emotivnom smislu, jer smo ostali bez glavne dvorane, ureda za rad, mjesta okupljanja, naprosto utočišta. Sreća da su nas prigrlili kolege iz Tuškanca, KIC-a, MSU-a, Laube, Dubrave i Travnog. Zbog obujma programa i broja filmova koje imamo festival smo produžili na 11 dana kako bismo sve filmove uspjeli prikazati. No moram reći da je naša stalna ekipa festivala prionula poslu s takvim žarom, energijom i optimizmom da smo već sve dosadašnje izazove riješili, a spremni smo i na nove koji će se pojaviti u narednim danima - istaknuo je osnivač i direktor festivala Boris T. Matić.

Naglasio je veliku šarolikost filmova ovogodišnjeg izdanja, ali se ona zadržava u okvirima iz prethodnih godina. Filmovi su tematski različiti i različitog autorskog pristupa. Neki se zasnivaju na stvarnim događajima, neki propituju intimne priče, a pojedini se bave i političkim (ne)prilikama.

- Program ‘Ponovno s nama’ proširili smo na filmove koje je ZFF distribuirao i nisu nužno prikazivani samo u okviru festivala, a o najboljem u tom programu odlučivat će publika, dakle ne žiri kao do sada. Uz naše uobičajene programe, imat ćemo program koji se bavi egzilom, zatim program u suradnji s producentskom kućom Restart koji obilježava godišnjicu pada Berlinskog zida, dok ćemo naš stalni program ‘Moj prvi film’ posvetiti redateljima koji su preminuli u posljednje dvije godine - kazao je Matić.

Pitali smo ga koliko se ovogodišnji program o egzilu može povezati sa sadašnjom situacijom ZFF-a i kako se osjeća kada prolazi pored Europe koja sada, zahvaljujući zagrebačkom gradonačelniku, ne služi ničemu.

- Većina nas iz ekipe kina Europa ima neki prešutni dogovor da ne prolazimo Varšavskom ulicom ako to baš nije neophodno. Iako smo prionuli na posao dignute glave i s pogledom u budućnost, nakon 12 godina uloženog rada u jednu od najuspješnijih priča na području kulture u cijeloj Europi, i dalje je teško shvatiti da kina više nema i da je neizvjesno hoće li i kada ponovno otvoriti vrata. S početkom ovogodišnje kino i festivalske sezone taj se nedostatak itekako osjeća, a prave posljedice ubuduće ćemo još više osjetiti. A što će se zaista dogoditi s renovacijom kina, ostaje da čekamo narednih mjeseci, a ja se bojim i godine - govori Matić.

U glavnom programu dugometražnih igranih filmova za nagradu Zlatna kolica natjecat će se 11 naslova. Kratkih međunarodnih i domaćih bit će po deset, a publika će moći vidjeti još 60-ak drugih filmova. Izbor je, po Matićevim riječima, bio težak jer je prijava i ove godine bilo jako puno.

- Čini mi se da je kod kratkih filmova bila rekordna godina: od ljeta je nekolicina nas doslovno bila prilijepljena uz ekran kako bismo sve to pregledati. No osobno sam izuzetno sretan ovogodišnjim izborom koji ćemo dovesti pred našu vjernu publiku - kazao je Matić.

Regionalna filmska ponuda, prvenstveno filmova ex-yu kinematografija, odlična je.

- U glavnom programu imamo BiH-nizozemski film Ene Sendijarević, pobjednice ovogodišnjeg festivala u Sarajevu, koju mi neskromno smatramo našom autoricom jer smo njezina dva kratka filma prikazali na ZFF-u. Tu je i film ‘Ivana Grozna’ scenaristice, redateljice, glavne glumice i producentice Ivane Mladenović, srpsko-rumunjske autorice koja je za ovaj film osvojila nagradu u Locarnu. I u ostalim programima ćemo imati pokoji film iz regije. Nažalost, zbog ograničenog broja filmova u programima i zbog raznolikosti zemalja koje želimo predstaviti zagrebačkoj publici, neki od odličnih naslova iz susjednih zemalja nisu uspjeli ući u glavni programa, a zbog toga što je kino Europa zatvoreno bojim se da neće imati priliku biti viđeni u Hrvatskoj ukoliko ih ne uzme neki drugi festival - rekao je Matić.

Na repertoaru će se naći filmovi koje povezuje kritički odnos prema različitim političkim sustavima i društvenim uređenjima i to kroz aktualne teme poput porasta nacionalizma, ekstremizma, ksenofobije i šovinizma te urušavanja (utopijske) ideje Europe, kao što su ‘Nek bude svjetlost’ Marka Škopa i ‘Bosonogi car’ Jessice Woodworth i Petera Brosensa, o nužnosti komunikacije i dijaloga između društvenih aktera koji su na ideološki suprotnim stranama političkog spektra govori film ‘Pazi na djecu’ Daga J. Haugeruda, o korupciji kao gorućem problemu tranzicijskih društava ‘Vlast’ Rodriga Sorogoyena, a o distopijskoj viziji političkog uređenja društva ‘Božanska ljubav’ Gabriela Mascara. Nagrađivani film Dane Budisavljević, ‘Dnevnik Diane Budisavljević’, naći će se u programu PLUS koji uređuju srednjoškolci. Među programima festivala je i onaj ‘Fragmenti egzila’ koji uređuje filmska kritičarka Diana Nenadić.

- ZFF nastoji svake godine popratnim programom dotaknuti neku aktualnu društvenu temu, a čini se da danas ništa nije aktualnije od novog vala migracija i egzila iz susjednih kontinenata prema Europi. Dok svjedočimo kako se politički autoriteti svim silama trude obuzdati prijelaz šengenske granice ljudima koji bježe od ratnih razaranja, siromaštva i represije, čak i u onim zemljama iz kojih se ne tako davno emigriralo zbog sličnih razloga sve je manje razumijevanja za ljude koji su uspjeli u tom rizičnom pothvatu. Hrvatska, nekoć izvoznica polupismene i nekvalificirane, a danas (visoko) obrazovane radne snage, u tome nije iznimka. Zato smo se odlučili za tu temu, naglašavajući naslovom da izabrani filmovi predstavljaju tek fragmente te velike priče o egzilu - istaknula je Nenadić, dodajući da izbor nije bio lak zato što filmova o migracijama i životu u egzilu ima dosta i sve ih se više snima.

- Izbor je suzio prvi važan kriterij – da su svi filmovi europske proizvodnje i europskih autora. Moj izbornički kriterij bio je i to da autori budu provjereni redatelji koji su i inače kritički otvoreni prema društvenim problemima i svijetu u kojem žive, a pritom su neki od njih i osobno iskusili egzil. Primjerice, Želimir Žilnik je nakon ‘Ranih radova’ bio primoran napustiti Jugoslaviju, da bi se kasnije bavio migrantima raznih vrsta, dok je Poljak Skolimowski svojedobno otišao iz Poljske zbog sukoba s cenzurom, da bi se u ‘Radu na crno’ posvetio svojim zemljacima u Velikoj Britaniji. Nijemac Fassbinder, Austrijanac Seidl i belgijska braća Dardenne nisu, srećom, morali nikamo bježati, ali su svojim filmovima na kreativan i subverzivan način pokazivali osjetljivost na probleme s kojima se u njihovim zemljama suočavaju imigranti - kazala je Nenadić.

- Kako su Hrvatska i regija postale prostori migrantske tranzicije i traženja azila, što izaziva reakciju i nove društvene prijepore, otvara se niz novih podtema koje su neki istaknuti i beskompromisni mladi redatelji već dohvatili i osvijestili - zaključila je Diana Nenadić.

1/1