>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Damir Radić

Filmska kritika: Filmovi vrijedni pažnje

10. Subversive Film Festival: Dugometražna igrana konkurencija ponudila je nekoliko zanimljivih ostvarenja, od ‘Mizandristica’ kanadskog queer provokatora Brucea LaBrucea, preko ‘Stilistica’ iskusnog i uglednog Oliviera Assayasa, pa do ‘Grlo srce trbuh’, debitantice Maud Alpi

Deseto izdanje Subversive Film Festivala (Zagreb, 7-14. svibnja) u svojoj je najatraktivnijoj sekciji, dugometražnoj igranoj konkurenciji, ponudilo nekoliko naslova vrijednih pažnje. To su, između ostalih, svakako ‘Mizandristice’ kanadskog queer provokatora Brucea LaBrucea, urnebesna parodija na temu radikalnog feminizma i revolucije. LaBruce, naravno, nije originalan u ideji da svaki radikalizam završava u fašizmu (ili staljinizmu), ali je vrlo uspješan u spajanju lezbijskog pornografskog sloja s političkom satirom, istovremeno se veselo i zastrašujuće poigravajući s tzv. rodnom ideologijom, odnosno idejom da je i spol, a ne samo rod, kulturna a ne prirodna kategorija. Zajedno sa svojim redom atraktivnim glumicama mlađe i zrele dobi LaBruce uživa u izvođenju i prikazivanju lezbijskih orgija i radikalnom ironiziranju radikalne politike, usput publici u lice bacajući i prizore žešćeg gay porna, a svemu pridodaje i ponešto zafrkancije na račun žanrovskih stereotipova. Posebno je zgodno da kritiku feminističkog dogmatizma samosvjesno izvodi deklarirani gay autor jer gay pokreti obično su saveznici feminističkima, no čini se da je glavni razlog tome feminističko licemjerje po pitanju pornografije čiji je LaBruce podržavatelj.

I novi film iskusnog i uglednog Oliviera Assayasa, ‘Stilistica’, zanimljivo je ostvarenje. Riječ je o spoju triler-drame i fantastičnog horora, ali prije svega o filmu atmosfere koji u središtu ima mladu Amerikanku u Parizu (Kristen Stewart) čiji je brat blizanac prije nekog vremena umro od srčanog udara, a ona pokušava stupiti u vezu s njegovim duhom. Istovremeno u vezu s njom, putem sms-ova, stupa nepoznati dominantni pošiljatelj izazivajuću u njoj spoj tjeskobe i radoznalosti (jer misli da bi pošiljatelj poruka mogao biti brat s onog svijeta, a i ako nije, stvar je napeta), što Assayas redateljski odlično realizira, u suradnji s darovitom glumicom sjajno dočaravši grozničave osjećaje protagonistice koje će lako prepoznati svaki zaljubljen čovjek u neizvjesnom iščekivanju poruka koje mogu potvrditi, okončati ili tko zna dokad neizvjesnima učiniti njegova ljubavna nadanja u doba virtualne komunikacije. Bilo bi sjajno da se autor odlučio na hičkokovski eksperiment i većinu filma sveo na dinamičnu i krajnje napetu izmjenu sms-ova, no Assayas, dobro je poznato od prije, nije sineast takvih kapaciteta. Ipak, dramsko-trilerni sloj njegova filma sugestivan je, no nažalost onaj hororski i idejno i izvedbeno prilično je banalan, a završno ekspliciranje da je sve što gledamo možda samo junakinjina unutarnja projekcija posve je nepotrebno.

Naposljetku, pobjednički film dugometražne igrane konkurencije, ‘Grlo srce trbuh’ debitantice Maud Alpi, također je djelomično zanimljivo ostvarenje. Najvećim dijelom je smješteno u klaonicu i paralelno se bavi oskudnom egzistencijom njezina mladog i lijepog zaposlenika punk ikonografije te sirotim životinjama, žrtvama vječnog holokausta, uvodeći kao treći bitan sloj i one, recimo tako, povlaštene životinje, u ovom slučaju pse. Autoričina strategija često je puta viđena – distancirano snimanje fragmentirane niskodogađajne stvarnosti, pri čemu je dojam da joj nedostaje i izražajnijih redateljskih iskoraka i scenarističke maštovitosti (narativni minimalizam čini se prije posljedicom bezidejnosti nego plodom poetizacije koja je prisutna, ali ne doseže odveć visoko), no izbor teme i aktera (uz mladića u jednoj se sceni pojavljuje i njegova zanimljiva obnažena punk tatoo djevojka, a prisutne su i homoerotske sugestije) pokazuje da mlada autorica ipak posjeduje stanovit potencijal koji će možda u nekom budućem filmu biti uspješnije ostvaren.

1/1