Nezavisnom sineastu Anđelu Jurkasu uspjelo je napraviti bez ijedne kune HAVC-ove podrške dva dugometražna igrana filma u dvije godine, a pritom je zanimljivo da mu u oba glumi niz vrlo poznatih (i atraktivnih) glumica koje su, čini se, podijelile autorov entuzijazam i nastupile za njega besplatno. Prvi od ta dva filma, ‘Zbog tebe’, odbijen je prošle godine na Puli, ali s dolaskom novog umjetničkog direktora Zlatka Vidačkovića uvršten je u glavni program, kao i aktualni ‘Fuck Off I Love You’, tako da je Jurkas, čovjek s potpunih margina hrvatske kinematografije, postao, kažu, prvi autor u povijesti Pulskog festivala koji je u glavnom programu imao dva filma iste godine.
Oba su sastavljena po istom modelu: sastoje se od niza samostalnih epizoda različitih intonacija, a povezuje ih tema ljubavnih muško-ženskih odnosa te izravno ili neizravno glavni lik o ljubavi zapitanog čovjeka kojeg utjelovljuje sam Jurkas. ‘Zbog tebe’ je patio od mediokritetske vizualnosti, možda ponajviše zbog toga što je većina scena snimana u bezličnim interijerima, što je u novom filmu uglavnom izbjegnuto te on ostavlja dojam znatno više produkcijsko-dizajnerske razine, no i u njemu autor ima velikih problema s intonacijskom i kvalitativnom ujednačenošću segmenata. Drugačije ugađanje epizoda je naravno legitimno, no kod Jurkasa umjesto da pridonese dinamizaciji strukture najčešće izaziva dojam nasumične pobacanosti, dok se kvalitativni raspon kreće od prilično uspjelog (melankolična vinjeta s Csillom Barath, komična s Jelenom Perčin) do diletantskog (‘dramatične’ epizode s beogradskom glumicom Janom Milić). ‘Fuck Off I Love You’ osim toga ima problem s prevelikim brojem vinjeta što rezultira razvučenošću i zamorom, a ideja da se kroz prikaz niza neuspjelih veza i odnosa naposljetku dođe do sretne i velike ljubavi ruinirana je činjenicom da su upravo završni segmenti (dio njih snimljen je u Srbiji) najslabiji. Posebno bode oči epizoda sa Stojanom Matavuljom i Verom Zimom kao protagonistovim roditeljima, koja kao da je došla je iz neke TV serije nalik ‘Odmori se, zaslužio si’ i u kojoj se patetičnom didaktičnošću iznose iritantno generalizirajuće tvrdnje da su generacije naših roditelja radile na građenju ljubavnih odnosa, dok ‘mi danas’ od istih bježimo kod prvog znaka krize. Jurkas pritom tezu iznosi kao oblik samokritike, jer i sam pripada ‘novom’ naraštaju, no to posipanje pepelom izgleda kao dug površnom načinu razmišljanja koje se nije sklono zapitati o drugačijim društvenim uvjetima prošlosti, znatno većem uvažavanju braka kao institucije i uopće konzervativnom društvenom diktatu koji se, usput rečeno, ponovno pokušava promovirati, pa Jurkasov ostvaraj to na neki način nenamjerno potiče.
Ipak, bez obzira na sve rečeno, ‘Fuck Off I Love You’ nije tako izrazito loš film kao što tvrdi većina kritičara, to uostalom nije bio ni slabiji ‘Zbog tebe’. Spomenuta epizoda s Csillom Barath lijepo je obojana sjetom i uopće u njoj Jurkas pokazuje suptilnost i svježinu s dozom poetičnosti, a tih elemenata ima i u otvarajućem dijelu filma s Doris Pinčić Rogoznicom. Čini se da ta vrst poetike autoru najbolje leži i šteta je da na njoj nije više inzistirao. Ni igralački metasegment s Juditom Franković nije za potpuno odbacivanje, iako bi bio puno bolji da Jurkas kroz cijelu tu dugu epizodu nije dosadno i banalno forsirao tezu da je nemoguće znati kad neka glumica glumi ljubavne osjećaje, a kad ih stvarno proživljava. Uopće, autorovi su pokušaji ‘neobaveznog šarmantnog’ mudrovanja promašeni, i čim prije shvati da (zasad barem) nema kapacitet ni Camerona Crowea, a kamoli jednog Woodyja Allena, bit će bolje i za njega i za nove filmove koje najavljuje.
