Puzajuća privatizacija interesa Sveučilišta u Zagrebu o kojoj već dugo pišemo uvjerljivo se nastavlja i ove godine. Na stvari je, dakako, politika užeg sastava sveučilišne uprave koji predvode rektor Damir Boras i prorektor Ante Čović, a potonjeg mnogi smatraju najutjecajnijom figurom u dotičnom društvu. Novi procesi najbolje se ogledaju u relaciji s činjenicom da se Čoviću sve više ljulja pozicija na njegovoj matičnoj ustanovi, zagrebačkome Filozofskom fakultetu.
Ta je kuća naime netom donijela odluku da su ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje mu zvanja redovnog profesora. Razlog je nalaz stručnog povjerenstva o fatalnim nepravilnostima u procesu dodjele tog statusa Čoviću. Ukratko, od priložene njegove dvije knjige i 21 znanstvene radnje, za tu svrhu će se problematičnima pokazati – dvije knjige i 21 znanstvena radnja. Povjerenstvo je inače postupilo po dugo zataškavanoj prijavi četvorice mlađih profesora s Hrvatskih studija. Oni su primijetili da je Čović unaprijeđen na osnovi nedovoljno kvalitetnih priloga. Kompromitirani su i profesori koji su verificirali njegovo imenovanje: Lino Veljak, Branko Despot, Milan Polić. No sam Ante Čović i dalje se ne slaže s tom očiglednošću, pa je u međuvremenu ishodio mišljenje Ustavnog suda po kojem je povjerenstvo narušilo njegova prava. Između ostalog, nije dopustilo da ga u proceduri zastupa odvjetnik, a nije već i zbog toga što ni članovi povjerenstva nisu niti trebaju biti pravnici.
Institucionalnu naklonost sličnu ustavnosudskoj Čović bi mogao očekivati i od Matičnog odbora za polja filozofije i teologije pri državnoj Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Ona bi mogla dezavuirati Filozofski; članovi su joj u velikoj mjeri bliski upravo Čoviću. Troje od ukupnih jedanaestero može se izravno povezati karijerno s njim – Lino Veljak, Mislav Kukoč, Nada Gosić – a daljnja petorica (!) dolaze s crkvenih fakultetskih ustanova. Ante je Čović bio pobornik njihova prodora na Filozofski, doduše osujećenog, ali je očekivati da kler nije zaboravio uslugu svom bioetičkom jataku.
I dok tako čekamo reakciju odbora, stiže nas vijest da je sveučilišna uprava smijenila glavnog urednika Universitasa, njezina podliska koji mjesečno objavljuju Jutarnji list i Slobodna Dalmacija. Ivica Profaca kriv je zato što je po zakonskoj obavezi naumio objaviti demanti Filozofskog na jedan članak koji Čovića prikazuje kao žrtvu fakultetskog mobbinga. No svega par dana ranije smijenjen je i član Etičkog odbora Alan Uzelac, protivan Čovićevim izmjenama kodeksa tog sveučilišnog tijela. Izmjene, kao što je poznato, prorektoru direktno idu naruku baš u očekivanom nastavku predmeta s Filozofskog. Namjesto smijenjenog Uzelca imenovan je pak Hrvoje Jurić, bliski Čovićev suradnik.
Pregled aktualnih događaja zatvorimo podsjećanjem na progon koji na Hrvatskim studijima trpi docent i sindikalni povjerenik Tomislav Janović. On je jedan od četvorice podnositelja prijave kontra Čovića i jedini preostali subjekt otpora protiv onoga što su Boras i Čović posljednjih godina napravili od te ustanove. Izvještavali smo i o HS-u naširoko, sad istaknimo samo da je Janoviću tamo prošli mjesec osporen izbor u više znanstveno-nastavno zvanje otprije pet godina. Jest da im je zaključak apsurdno neutemeljen i da Janović, uostalom, to zvanje nikad nije ni pokušao konzumirati. No tužbu protiv njega bio je podnio lično Ante Čović, a u tročlanom povjerenstvu HS-a su Mislav Kukoč i Hrvoje Jurić, pa se zacijelo nije ni nadao boljem.
