U nedjelju ujutro, u selu Donja Velešnja, izgorio je kontejner četveročlanoj obitelji Matijašević čija je kuća stradala u potresu. Na teren je izašlo 11 vatrogasaca iz DVD-a „Hrvatska Kostajnica“ s tri vozila, no od kontejnera i stvari koje je obitelj sačuvala iz potresa i spremila na sigurno, kako su mislili, nije ostalo ništa.

Na sreću, tijekom požara nitko nije bio u kontejneru, no stradale su odjeća, zavjese, jakete i druge stvari.

- Zapalio se produžni kabel ili instalacije na kontejneru, ne zna se tačno. Sve nam je izgorjelo što se nalazilo u kontejneru – rekla nam je 37-godišnja Bojana Matijašević koja s roditeljima i bratom živi u Donjoj Velešnji.

Nakon potresa kuća je dobila žutu oznaku, a putem SNV-a od privatnog donatora dan im je na korištenje kontejner koji su stavili pored kuće na susjedovu zemlju. U njega su stavili stvari i koristili ga zajedno s kućom koju im je ustupio susjed, ali bez struje.

Osim toga, ostala im je pomoćna kuhinja od kuće koja nije stradala u potresu. Nekad su spavali u toj kuhinji, nekad u kontejneru, ovisi o tome koliko je hladno bilo. Jer, kako je rekla, kontejner se ne može zagrijati kad su temperature jako niske. Ispričala je kako ljudi sada na društvenim mrežama svašta pišu o tome kako se struja troši nemilice jer je besplatna. To je pogađa, jer, kako je rekla, ljudi koji nisu bili na -10 stupnjeva u kontejnerima to ne mogu razumjeti.

- Obećali su da će nam opet donirati kontejner ili iz općine ili SNV-a pa ćemo vidjeti – rekla nam je Matijašević te dodala kako se za sada snalaze kako znaju i umiju. Žive od poljoprivrede, nešto životnija – svinja i kokoši, očeve mirovine te Bojanine plaće.

Jedino što zapravo žele, priča Matijašević, je da krene obnova. Kuća im je stradala, zabatni zidovi su upali prema unutra, a nemaju deku pa su statičari rekli da ne mogu biti unutra u slučaju da ponovo dođe do većeg potresa.

- Šta da vam kažem? Živci su nam gotovi. Jer stalno ti stresovi. Stalno ovdje kod nas, malo, malo pa drma – rekla nam je Matijašević

- Osim toga, ne znam se kad će početi obnova, stalna je nesigurnost. Kad me pitaju šta mi treba, kažem da mi treba da se vratim u svoju kuću. I onda mi više ništa ne treba, sve će nekako biti. Mi smo bili izbjegli i u Srbiju ’95. i vratili se. Jer u Srbiji nemaš ništa. Ovdje se vratiš, opet nemaš ništa. Stalno ideš iz početka – ispričala nam je Matijašević.