Na A4 listu papira – loše zalijepljenom ofucanom žutom ljepljivom trakom na ulazna vrata zgrade nadomak zagrebačke Ilice, u črnomeračkom rejonu, koja datira tamo negdje iz 1970-ih ili ranih 1980-ih – pisalo je: Prodajem garsonijeru 15 m2 isključivo osobama romske nacionalnosti. Tomu je bio pridodan kontakt broj mobilnog telefona. Poruka je ispisana rukom, tiskanim nakrivljenim slovima, dosta nečitko. Netko naivan možda bi na trenutak mogao pomisliti: vau, vidi kako divan primjer tzv. pozitivne diskriminacije. Možeš misliti. Bit će da je ipak nešto drugo tu na djelu.
Do sada sam samo s vremena na vrijeme čuo takve priče, najčešće neprovjerene, kako se neprijatne obiteljske situacije izazvane konfliktima po pitanju nasljedstva i nekretnina, znaju u nekim krajnjim, radikalnim verzijama "rješavati" i na takve načine. Prijetnjom da će se komad/ić obiteljskog nasljeđa prodati Ciganima, u ovdje navedenom primjeru politički korektno imenovanih Romima. Nisam u puno situacija svjedočio primjerima odvratnijeg simboličkog rasizma koji bi bio artikuliran u prividno neutralnom iskazu, onom kojim se hini tek uobičajena kupoprodajna transakcija. Kada se cijela jedna etnička skupina ljudi tretira i koristi kao ozbiljna prijetnja, oružje kojim se manipulira u borbi za ostvarivanje materijalnog interesa.
Jer, naravno, nitko ne želi da mu se Romi usele u zgradu ili u stan tik do njegovog, koji je nastao naknadnim intervencijama i pregrađivanjima. Potpuno će se poremetiti život zgrade, nastat će nered i metež u susjedstvu. To su te odvratne konotativne rasističke premise na kojima počiva manipulativna prijetnja poput ove koju sam uočio i citirao. Ne moraju biti neposredno izrečene da bi bile itekako dobro iščitane. U ovom slučaju Cigani, u nekom drugom crnci, pederi, muslimani ili Kinezi, svejedno, nisu doživljeni kao ljudska bića, već kao sredstvo za obračun. Prijeti se da će debelo ispod tržišne cijene neželjenim uljezima biti prodan nekakav komadić stambenog prostora i na taj način će se napakostiti omraženoj rodbini ili susjedima. Pa će im se život obrnuti naglavačke. A zašto tih istih Roma nema u značajnijem broju među nama, u smislu zajedničkog kvartovskog života, dijeljenih zona stanovanja? Zato što su puno lošije obrazovani, s drukčijim socio-kulturnim praksama i navikama, u obiteljima s većim brojem članova koje nalikuju klanovima? Možda.
No ako je tako i ako je to nekom problem, tomu je tako zato što su Romi prije svega socijalno-klasno krajnje deprivirani, najčešće bez ikakvih realnih prilika da se uključe u "normalan život" prema zadanim normativnim kriterijima dominantne većine. Pa su im stoga stambeni kvadrati u dijelovima Zagreba kao što je spomenuti daleko poput Jupitera. Osim možda u situacijama kada ih neki ljutiti manipulator prepozna kao potencijalno učinkovito sredstvo ucjene.
