>

novosti logo

Francuska vezica

Macron je svojim porukama u Beogradu doprinio rađanju nove političke mantre po kojoj bi Pariz postao europski zaštitnik Srbije. No jedno su želje i nadanja, a drugo je stvarnost u kojoj je već sada njemački utjecaj u Srbiji višestruko veći od francuskog

Za vrijeme njegova dvodnevnog boravka u Beogradu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u stopu je pratila rečenica srpskih medijskih analitičara po kojoj bi dobro bilo da Francuska bude za Srbiju ono što je Njemačka bila za Hrvatsku u njezinu procesu pristupanja Europskoj uniji. I Macron je svojim porukama – da žarko želi obnoviti staro savezništvo Francuske i Srbije – doprinio rađanju nove srpske političke mantre po kojoj bi Pariz postao europski zaštitnik i tutor Beogradu. No jedno su želje i nadanja analitičara, pa i političara, a drugo je stvarnost u kojoj je već sada politički i ekonomski utjecaj Njemačke, da druge i ne spominjemo, u Srbiji višestruko veći od francuskog. Europska sudbina Srbije danas je prije svega ovisna o političkoj i ekonomskoj suradnji s Njemačkom, a hoće li se čvršće osloniti i na Francusku, ovisi ponajprije o tome hoće li se to dogoditi kao rezultat zajedničkog i usklađenog francusko-njemačkog djelovanja na Balkanu.

Macron je u Srbiju došao u pratnji delegacije koja je i svojim sastavom trebala svjedočiti o velikom povratku Francuske u Srbiju i na Balkan. Preko dvadeset potpisanih sporazuma o političkoj, ekonomskoj, vojnoj, kulturnoj, obrazovnoj i drugoj suradnji trebali bi dati početni impuls revitalizaciji francusko-srpskih odnosa, koji su već nekoliko desetljeća gotovo posve zamrli, pa Macronu i Vučiću nije preostalo drugo nego da povijesnu kopču potraže u starom savezništvu iz prve polovine prošlog stoljeća. Da se, međutim, od nostalgije danas ne živi i da ona može poslužiti tek kao oku ugodno pakiranje za suočavanje s realnim odnosima, pokazalo se u svim trima ključnim područjima o kojima su Macron i Vučić dogovarali suradnju, a to su eurointegracija Srbije, normalizacija odnosa s Kosovom i bilateralni francusko-srpski odnosi.

Francuska podržava članstvo Srbije u EU-u, ali tek kad se temeljito reformira i počne funkcionirati sukladno eurostandardima, no kako EU, tvrde Francuzi, sada nije spremna i sposobna za prijem bilo koje nove članice, dodatni njihov uvjet za članstvo Srbije je da se Unija prethodno reformira i osposobi za daljnje širenje, jer bi i za Srbiju navodno bilo štetno da bude primljena u nereformiranu Uniju, u što je malo teže povjerovati, sudeći barem prema iskustvu novih članica kojima sasvim dobro ide i u sadašnjoj lošijoj verziji Unije. Što se pak normalizacije odnosa s Prištinom tiče, Macron kaže da se protekla dva desetljeća povijesti ne mogu promijeniti i da Srbija i Kosovo jesu i bit će dvije susjedne države koje, međutim, moraju naći kompromisno rješenja za svoje međusobne odnose. Pritom Srbija mora odustati od tvrdog stava da je Kosovo njezin sastavni dio, a Kosovo od stava da je zaokružena i završena suverena država koju i Srbija i svi drugi kao takvu moraju priznati. Kompromis između tih dviju krajnosti moraju naći u međusobnom dijalogu pod okriljem Europske unije. Macron će zajedno s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel sve učiniti da se prekinuti dijalog Beograda i Prištine nastavi. Uvjet da se to dogodi je da svi jednostrani potezi kojima su prekršeni već potpisani dogovori moraju biti povučeni, no Macron za sada ne objašnjava što će se dogoditi ako to ne bude učinjeno, iako mu iz Prištine uporno ponavljaju da neće ukinuti dodatne carine na srpsku robu zbog kojih je dijalog prekinut, ali i da neće realizirati obvezu iz Briselskog sporazuma o formiranju autonomne zajednice srpskih općina.

Na prvi pogled takvih zagonetki i kvaka 22 u novim i boljim francusko-srpskim odnosima ne bi trebalo biti. No već projekt izgradnje beogradskog metroa vrijedan četiri milijarde eura, za koji su gorljivo zainteresirane francuske kompanije i koji je bio najveći projekt o kojem se pregovaralo za vrijeme Macronova posjeta Beogradu, u sebi ima začkoljicu koja nije otklonjena ni nakon potpisivanja pisma o namjerama, jer isto takvo pismo Srbija je potpisala i s kineskom kompanijom koja bi također gradila beogradski metro. Do daljnjega je zagonetno hoće li odluka o tome tko će ga na kraju kreditirati i graditi biti donesena u javnom i transparentnom natjecanju francuskih i kineskih kompanija ili će presuditi moćniji politički interesi i pritisci. Još uvijek je moguće i kompromisno rješenje, o kojem šuškaju srpski mediji, pa da francuske i kineska kompanija zajedno izgrade metro.

Transparentnost Srbije (TS) već upozorava da će ‘u izgradnju beogradskog metroa, sudeći prema najavama predstavnika vlasti, firme iz Kine i Francuske biti uključene mimo Zakona o javnim nabavama i Zakona o javno-privatnom partnerstvu, koji predviđaju obavezno nadmetanje za dobijanje posla’. TS je javno reagirao nakon pregovora koje su srpski ministri vodili s predstavnicima francuskih kompanija za vrijeme Macronova posjeta. U saopćenju ističu: ‘Tom prilikom je potpredsednica Vlade Zorana Mihajlović najavila da će francuske i kineske kompanije na ovom projektu doneti nove tehnologije. To znači da je već doneta odluka o njihovom angažovanju, iako nikakva procedura nije sprovedena. Istovremeno, ona je izjavila da je ‘najvažnije da utvrdimo adekvatnu strukturu finansiranja projekta’, iz čega se može zaključiti da novac još nije obezbeđen.’

Macron je srpskom kolegi ponudio i pomoć francuskih eksperata i institucija u svladavanju prepreka u svim pregovaračkim poglavljima u procesu pristupanja EU-u, a pogotovo u onima u kojima se Srbija najviše kritizira u Unijinim godišnjim izvještajima. U pojedinim medijskim izvještajima se pritom konstatira da je francuski predsjednik ‘pokazao veliku dozu razumevanja za odnos Beograda prema kritikama iz izveštaja Evropske komisije da je napredak upitan, pre svega u oblastima ljudskih prava i sloboda medija’. Argumentiraju citirajući francuskog predsjednika: ‘Svaki put smo razgovarali o situacijama kršenja vladavine prava, a na situaciju sa medijima radi se sa Reporterima bez granica. Uvek sam video želju srpskog rukovodstva da konkretno napreduje.’

Macron je na jednoj od konferencija za novinare u sličnoj maniri otklonio i prigovor francuskog novinara da je mimo svoje uobičajene prakse odbio susresti se s liderom opozicijskog Saveza za Srbiju Draganom Đilasom, rekavši da je bivši beogradski gradonačelnik taj susret kasno zatražio i da je njegovo pismo dobio neposredno uoči polijetanja za Beograd. Đilas je naknadno objavio da je pismo uputio tjedan dana ranije, ali s Macronom nije razgovarao, iako je i Vučić, doduše cinično, javno zamolio francuskog predsjednika da razgovara s njim i drugim opozicijskim liderima.

No tako to biva jer su i njemački lideri, od Helmuta Kohla do Angele Merkel, koji su bdjeli nad Hrvatskom do njezina ulaska u Europsku uniju, na sličan način žonglirali kako bi je potaknuli da se mijenja i europeizira u mjeri koja bi i Njemačkoj pomogla da je zagovara i podrži kao novu članicu Unije. Emmanuel Macron u Beogradu nije krio da Francuska pod njegovim vodstvom želi bitno osnažiti svoju ulogu u Srbiji i na Balkanu i čvršće ih vezati uz francuske interese, ali i svoju viziju Europske unije. Pritom je Macron precizan: ‘Ja mislim da EU danas ne funkcioniše dobro i mi treba da donesemo neke odluke da brže i bolje funkcioniše, da bismo bili suverena sila naspram Kine i SAD-a. To je kompatibilno sa onim što i Srbija treba da radi – da se pripremi za članstvo u EU-u.’

1/1