>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Franjo Habulin: Pogrešku Račana oko registracije HOS-a danas treba ispraviti

Više puta mi je rečeno da je HOS registrirao Ivica Račan. Nažalost, Račanu ne mogu reći da je pogriješio, ali pitam se postoji li danas politička volja da se ispravi njegova ili pogreška službenika koji je udario štambilj. To se može ispraviti nadzorom i revizijom registracija svih udruga, od kojih su neke svoju političku platformu prepisale od Pavelića

S obzirom na sve brojnije incidente koji se nižu iz dana u dan, koliko Hrvatska klizi u nacionalizam i reviziju povijesti?

Ne da klizi, nego je već duboko otklizala u povijesni revizionizam. Plodno tlo za to je neznanje najširih slojeva građana, a sve počinje u školama gdje se ne uči o Narodnooslobodilačkoj borbi i djeca nemaju znanja o tome, nego im se preko portala, Crkve i javnih istupa političara servira to što im se servira. To je ‘istina’ koju mladi ljudi prihvaćaju, u tom duhu odrastaju i onda je revizija povijesti lak posao. Nedavna komemoracija i sahrana ‘žrtava rata i poraća’ u Gračanima izazvala je dosta medijske pažnje. Bio sam pozvan na nju i zatražio pojašnjenje koga to sahranjuju, jesu li to civili ili pripadnici vojske, koje vojske i koje jedinice, da znam kamo idem i pošto idem. Odgovor nisam dobio, pa nisam prisustvovao događaju. Ali mi znamo o čemu je riječ, da se radi o ustaškim i njemačkim postrojbama koje su na tom području zaostale nakon oslobođenja 1945., koje su radile zločine, pljačkale i ubijale stanovništvo. Jedinice KNOJ-a i dio 6. ličke proleterske divizije opkolile su tu grupu i obračunale se s njima. Bilo je poginulih na obje strane – ne želim iznositi brojke jer ih ne mogu provjeriti. Poginuli partizani su odvezeni, a ustaše i Nijemci pokopani tamo gdje su stradali. Ovdje se govori o ‘žrtvama rata i poraća’ i ne želi se reći tko su oni bili, tako da se može tumačiti svašta, sve u cilju da se izjednače neki zločini partizana i masovni zločini ustaša, Nijemaca i svih koji su provodili strahovladu u Drugom svjetskom ratu. Slična stvar je bila i u nekadašnjem Zrinu na Baniji: njegovi stanovnici odlazili su u pohode u okolna srpska sela, pljačkali, ubijali i palili, pa su partizani odlučili zaustaviti taj teror, ušli u selo i riješili stvar. Stvari treba nazvati pravim imenom, što mnogi političari i biskupi ne čine. Od okupatora i kvislinških vojski stradali su brojni civili i zna se zašto su stradali. Civili su stradali i od partizanske vojske, ali se zna i zašto su stradali. Stradali su jer su surađivali s ustašama i okupatorima i bili umiješani u zločine.

Antifašizam za izvoz

Kako komentirate licitiranje s brojem partizana u raznim dijelovima bivše Jugoslavije, izazvano izjavom Kolinde Grabar-Kitarović u Poljskoj?

U jednom govoru rekao sam da je za pripadnike aktualne vlasti antifašizam lijepo upakiran proizvod izložen u izlogu i namijenjen izvozu. Predsjednici, kad je u Izraelu ili u Poljskoj, dobro dođe antifašizam, ali u Hrvatskoj priča drugačije. Postojao je NOB, postojali su partizani, a borba je bila zajednička. Revizionizam ide u pravcu da se partizanska i okupatorsko-kvislinška priča nekako izjednače kako bi se postiglo ‘pomirenje’. Nema se tu što pomiriti. Pomiriti se možemo nas dvojica ako se posvađamo, ali pomirenje dviju dijametralno suprotnih ideologija nije moguće; svi koji žive u uvjerenju da će se to dogoditi, neka se ostave svake nade.

Bio sam pozvan na nedavnu sahranu ‘žrtava rata i poraća’ u Gračanima. Kako nisam dobio pojašnjenje koga to sahranjuju, nisam prisustvovao. Ali mi znamo o čemu riječ, da se radi o ustaškim i njemačkim postrojbama koje su tu zaostale nakon oslobođenja 1945.

Koje je vaše viđenje mje eđudržavnog prepucavanja oko zabrane učešća delegacije pitomaca i kadeta Vojske Srbije na crkvenom komemorativnom skupu u Jasenovcu?

To je još jedan događaj koju pokazuje raspirivanje nacionalizma u Hrvatskoj i u Srbiji, a tu odgovornost stavljam na teret i hrvatskim i srpskim vlastima. Dok se sve to događa, gospodarstvenici iz Hrvatske i Srbije surađuju, poslovni odnosi su dobri i stvara se dobit. Nažalost, gospodarsku suradnju dviju država ne prate politički odnosi, suradnja, međusobno približavanje i rješavanje problema nagomilanih u zadnjih 25 do 30 godina. Hrvatsko-srpski politički odnosi su bitni jer o njima zavise odnosi na području čitave bivše Jugoslavije. U tom smislu bi trebali sjesti za stol i riješiti probleme zaostale nakon rata. Okviri političkih odnosa postat će preuski za gospodarsku suradnju, a to nije dobro jer ta suradnja znači dobit i razvoj oba gospodarstva, nova radna mjesta i bolji život za jedne i druge. Dok to vlastima ne dođe do glave, dotle ćemo imati situaciju da će se Srbi ukopavati u svoj rov, Hrvati u svoj i onda međusobno odapinjati strelice. To pogoduje razvoju nacionalizma s obiju strana, stvaranju nepovjerenja i antagonizma, a ne ide u pravcu smanjenja netrpeljivosti i stabiliziranja odnosa po bilo kojoj liniji.

Smatrate li da nakon postavljanja spomenika D’Annunziju u Trstu i slikanja grupe Talijana s talijanskom zastavom u Rijeci postoji opasnost od nečijeg svojatanja dijelova teritorija Hrvatske?

Nijedna evropska država, makar bila i članica EU-a, nije pošteđena ekstremne profašističke desnice i ako je ima do pet posto, ona ne predstavlja ozbiljnu političku snagu i opasnost. Spomenik je postavila lokalna iredenta uz pomoć gradonačelnika Trsta. To nije službeni stav Italije, ali se s naše strane reagiralo jer to treba osuditi. Dolazak i slikanje grupice pripadnika iredente trebalo je spriječiti kako slike ne bi kružile medijima. A što se tiče apetita susjeda prema nečijem teritoriju, Evropa je dovoljno pametna nakon svih ovih ratova da ne dozvoli prekrajanje povijesti i sukobe. Mogu se na ovakav način pokazivati želje i namjere pojedinaca, što barem za sada nije preozbiljno, ali to svaki put treba osuditi.

Slažete li se s onima koji ističu da Hrvatska osuđuje tuđe fašizme, ali ne i svoj?

Ponavljam, aktualna vlast ima jedan stav o antifašizmu namijenjen izvozu, a drugi za upotrebu u zemlji. Proživljavamo fašizaciju i ustašizaciju uz povijesni revizionizam i rehabilitaciju fašizma. Moram reći da aktualna Plenkovićeva vlada po svojim izjavama to ne podržava, ali ne radi se na sprečavanju i zaustavljanju svega toga. Tu glavnu ulogu igraju pravosuđe i MUP. Ali uz ujednačene kriterije, a ne da netko za ‘Za dom spremni’ bude oslobođen ili osuđen za remećenje javnog reda i mira, a netko drugi ozbiljno osuđen. Svjedoci smo urlanja po stadionima ustaškog pozdrava i ‘Ubij Srbina’ na utakmicama koje sa Srbijom nemaju veze, premlaćivanja sportaša u Splitu, do ozbiljnog događaja u Uzdolju gdje su maskirani likovi namjerno došli da razbiju, pretuku, zastraše… Slično je bilo u Njemačkoj u drugoj polovini 1930-ih prema Židovima. Znamo kako je to ondje završilo, a znamo i što je bilo u NDH. Na sve takve incidente aktualna vlast mora djelovati, ne samo deklarativno, nego i konkretnim postupcima nadležnih ministarstava. Obavještajne službe moraju pratiti one koji koriste govor mržnje i nasilje prema drugima, a sudstvo mora imati ujednačene kriterije prema onima koji otvoreno krše Ustav jer ustaškog pozdrava u njemu nema. U Hrvatskoj su registrirane mnoge udruge čiji su programi u suprotnosti s Ustavom, kao što je HOS, čiji su članovi registrirali udrugu čiji je statut protuustavan. Aktualna vlast treba napraviti nadzor nad registracijom takvih udruženja i reći da se one poništavaju, uz njihovu obavezu da naprave nove statute. Kad sam o tome govorio, više puta mi je rečeno da je HOS registrirao Ivica Račan. Nije on direktno, nego neki službenik. Nažalost, Račanu ne mogu reći da je pogriješio, ali pitam se postoji li danas politička volja i snaga da se ispravi njegova pogreška ili pogreška službenika koji je udario štambilj. To se može ispraviti nadzorom i revizijom registracija svih udruga, od kojih su neke svoju političku platformu prepisale od Pavelića.

Spomenik D’Annunziju postavila je lokalna iredenta uz pomoć gradonačelnika Trsta. To nije službeni stav Italije, ali se s naše strane reagiralo jer to treba osuditi. A Evropa je dovoljno pametna nakon svih ratova da ne dozvoli prekrajanje povijesti i sukobe

Zašto antifašisti i protivnici revizije povijesti, a tu mislimo i na SABA RH, nisu glasniji i prisutniji u medijima, iako je za to bilo niz prilika?

Na brojnim skupovima uvijek ističem problem revizionizma. Kad se radi o svečanostima na nivou države, to se objavi, ali naša priopćenja mediji obično ne preuzmu. Očito je da ih više interesiraju desničari i njihovi istupi nego naši stavovi koje objavljujemo na web-stranici (www.sabh.hr) jer nemamo svoj list. ‘Glas antifašista’ morali smo stopirati dok se ne steknu uvjeti za ponovno izdavanje našeg lista u kojem bismo donosili informacije, komentare i osvrte kako bismo se približili javnosti i prenijeli stavove o situaciji kakva danas jeste. To je zapravo sve što možemo. Nas nema tamo gdje se dižu ruke za i protiv, a nemamo ni represivni ni pravosudni aparat.

S kojim se problemima suočava SABA RH?

Javljamo se na natječaje Ministarstva branitelja i za projekt vezan uz izdavačko-informativnu djelatnost za ovu godinu odobreno nam je 150.000 kuna, dok su ostale projekte odbili. Ali do danas nismo dobili ni lipe za taj jedan odobreni projekt. Braniteljskim udrugama se podijeli 18 miliona kuna, dok udruge boraca i stradalnika Drugog svjetskog rata dobiju ukupno 800.000 kuna, odnosno mrvice u toj raspodjeli. Kao krovna udruga sa 22.000 članova u svim krajevima Hrvatske nećemo se ugasiti, ali ne možemo provoditi naše programe i projekte. ‘Glas antifašista’ možemo pokrenuti kad budemo imali npr. 1300 pretplatnika, odnosno ljudi spremnih da primjerak sufinanciraju s pet kuna. Pa ako do kraja godine dobijemo odobrena sredstva, moći ćemo ponovno krenuti u njegovo izdavanje i ozbiljno se posvetiti našem portalu. Imamo i problem s firmom koja je u našoj zgradi u Zagrebu, jer su nam dužni 300.000 kuna. Zatražili smo da se firma iseli, prekinuli ugovor o najmu prostora, ali ne daju se van. A jedini način je pravni put, koji je spor. Grad Zagreb djelomično financira našu gradsku organizaciju, Zajednicu udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagreba i Zagrebačke županije (ZUABA), ali ne i Savez jer smo mi organizacija na nivou države i nas treba financirati država. Kad bi postojala politička volja, mislim da bi se od 144 milijarde kuna u proračunu za SABA RH moglo izdvojiti milijun kuna. Dok smo mi bez lipe, Ministarstvo kulture financira ‘Hrvatsko slovo’ sa 400.000 kuna godišnje. Nominalno, to je list za kulturu, ali naslovi i tekstovi govore drugačije. To nije samo nekolicina pojedinaca koji vuku udesno, kako ih neki pokušaju opravdati, to su proustaški organizirani desničari. Vlast nas često poziva da budemo partneri. Sve je to u redu, ali dajte pokažite to partnerstvo, jer je deklarativno jedno, a praksa sasvim drugo. A onda će nas u ožujku i travnju pritisnuti da moramo ići na službenu komemoraciju u Jasenovac. Dajte da za to stvorimo pretpostavke. Da kažemo da nema više uzvika ZDS u javnom prostoru, da procesuiramo onoga tko javno ističe ustaško znakovlje i ustaške parole, tko širi mržnju, premlaćuje, razbija… Pokažimo javnosti da smo u praksi nešto učinili.

Anonimne poruke i pisma

Postoje udruženja koja okupljaju mlađe ljude antifašističkog opredjeljenja. Koliko SABA RH s njima može naći zajednički jezik?

Organizirani smo po teritorijalnom principu i tokom godina imali smo dosta udruga mladih antifašista, u Zagorju, Šibeniku, Splitu… Te udruge moraju biti vezane uz ZUABA-u, dok se na terenu moraju povezati sa strankama koje su antifašizam prihvatile kao svoje opredjeljenje i njeguju antifašističke vrijednosti, a mnoge od njih imaju svoju mladež. Moramo napraviti više da dobijemo mlade iz takvih stranaka koji bi bili jezgra koja će širiti mrežu mladih po županijama, gradovima i općinama.

Postoji li suradnja s antifašističkim organizacijama okolnih zemalja?

Suradnja na prostoru nekadašnje SFRJ funkcionira: postoji koordinacija u kojoj su predstavnici svih novonastalih država, s tim da nastojimo pomoći drugovima iz Makedonije koji su u teškoj situaciji. Hrvatska je ove godine bila organizator obilježavanja godišnjice bitke na Sutjesci, a sljedeće godine red je na Sloveniji. Surađujemo i s drugim zemljama, Austrijom, Italijom, Ruskom Federacijom, s čijom smo veteranskom organizacijom prije četiri godine potpisali sporazum o suradnji. Radimo na tome da se u prosincu u Istri održi međunarodni skup s predstavnicima svih antifašističkih veteranskih organizacija iz Evrope kako bismo analizirali stanje u Evropi i završni dokument uputili Vijeću Evrope, jer nisam primijetio da je Vijeće do sada raspravljalo o revizionizmu ili jačanju ekstremne desnice, iako bi to s obzirom na društvena i politička kretanja u Evropi trebalo.

Kao predsjednik SABA RH, koliko se suočavate s prijetnjama?

Uvijek istupam javno i naravno da dobivam prijetnje, i to anonimne poruke i pisma iz kojih vrište mržnja i primitivizam, a čiji se autori kukavički skrivaju iza anonimnosti. Prijavljivanje policiji nema smisla jer će se to evidentirati, ali se ništa neće desiti, što pokazuju i brojni slučajevi.

1/1