Na nedavnoj izbornoj skupštini članovi Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA RH) ponovo su dali povjerenje Franji Habulinu koji će ih kao predsjednik voditi u narednom periodu. Rezimiranje onog što je SABA učinila, u kakvim okolnostima djeluje i s kakvim se problemima susreće povodi su za ovaj razgovor. ‘Aktivnost SABA RH bila je prisutna u više područja, a jedno od njih je ujedinjavanje i povezivanje svih antifašističkih organizacija. Formirali smo Antifašističku ligu kao mogućnost zajedničkog nastupanja i koordinacije aktivnosti članica – udruga i pojedinaca. Ligu treba i dalje podržavati i dograđivati, a antifašističke snage povezivati radi okruženja u kojem djelujemo. Danas su ekstremno desne stranke vrlo glasne i rade na stvaranju neke nove povijesti Drugog svjetskog rata. Moramo se oduprijeti takvim pokušajima revizije, jer ne smijemo dozvoliti da djeca danas ili sutra ne znaju povijest 40-ih godina prošlog vijeka i perioda nakon tog rata. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta priprema nove nastavne programe uz pomoć stručnih povjerenstava vezanih uz određena područja. Nama je interesantno područje povijesti i htjeli bismo sudjelovati u radu na tim programima kako bi utjecali na dio gradiva koji se odnosi na noviju povijest. Sada nismo uspjeli, jer našeg predstavnika nisu prihvatili, ali u veljači i ožujku će biti javna rasprava vezana uz nastavne programe, pa ćemo pokušati da naš predstavnik sudjeluje u njoj i da primjedbe na nastavni program. Ostvarili smo dobru suradnju s ministarstvima branitelja i kulture’, kaže Habulin.
Fašizam je već tu
Smatrate li da je zadnjih godina povećan senzibilitet javnosti, pogotovo mladih, za očuvanje tekovina antifašizma i suprotstavljanje reviziji povijesti, diskriminaciji i govoru mržnje?
Prateći medije i općenito klimu u Hrvatskoj, bez obzira na napade desnih stranaka i grupacija, vidim da se antifašizam kao vrijednost i tekovina prepoznaje. Antifašizmu se daje više prostora u medijima, a odnos vlasti je zadnjih godina bio bolji, jer su obilježavanjima u Jasenovcu, Brezovici i povodom 70. godišnjice oslobođenja Zagreb bili prisutni najviši rukovodioci. Iako ti pozitivni pomaci ne idu tokom i intenzitetom kojim bi mi željeli da ide, ipak smatram da se nešto miče nabolje i pored okruženja u Hrvatskoj i EU. U Evropi su prisutne ekstremno desne snage, štoviše, tu se ne radi o puzajućem fašizmu, nego o činjenici da je fašizam već tu. Kad se pogleda sastav parlamenata u Evropi, vidi se da je ekstremna desnica dobro zastupljena. Na nama je da odgovorimo i istaknemo vrijednosti antifašizma i svega dobrog što je antifašizam iznjedrio, a na tome, osim nas, mora ustrajati i školstvo. Pred nema je veliki pothvat, jer u narednom periodu treba ići na omasovljenje naših organizacija. Broj sudionika NOB-a opada, mi smo početkom 2015. imali oko 9500 preživjelih, a početkom 2016. će ih biti manje. Zato moramo omasoviti organizacije i osnivati nove tamo gdje ih još nema, a posebno je važno da okupimo mlade. U Ljetnoj školi mira iz svake županije u svakoj od tri smjene imamo po dvoje mladih ljudi. Time stvaramo jezgru okupljanja mladih u županijama, širimo broj mladih koje uključujemo u našu udrugu, a to je i garancija da će sutra neko moći raditi poslove umjesto nas i nastaviti nositi baklju antifašizma. Naravno, treba prevladati generacijski jaz. Mladima treba dati priliku da samostalno kreiraju politiku i da se samostalno organiziraju. Mi ćemo pomoći, ali nikako nećemo nametati naše programa i ideje zato što mladi imaju svoje zone interesa i način kako će se izraziti. Ali ono što je temeljno i mladima i starijima su vrijednosti antifašizma. U tom smislu imamo dobra iskustva s Mrežom antifašistkinja Zagreba.
Što očekujete od nove vladajuće garniture, s obzirom na njihovu retoriku unazad nekoliko godina?
U predizbornim aktivnostima prevladava jedna retorika, a kad se vlast formira onda je retorika malo drugačija. Očekujem da će nova vlast, bez obzira kako će biti sastavljena, ipak shvatiti značaj antifašizma i prihvatiti ga kao realnost i da ćemo bez obzira na predizbornu retoriku, nastaviti suradnju kao što smo to imali i do sada.
Obnova spomenika
Kako vidite proces obnove spomenika NOB-u i može li se očekivati obnova još nekih, među kojima i kapitalnih djela umjetnosti?
Velik je broj spomenika uništen; neki su stradali zbog zuba vremena, neki su uništeni ili oštećeni. Obnova ne ide tako brzo kako bismo htjeli, ali ipak se svake godine obnovi 10-20 manjih spomenika čija obnova ne zahtijeva velika sredstva. Duže vrijeme inzistiramo da se napravi registracija naše spomeničke baštine, da se ona evidentira, bilo da su to spomenici koji imaju samo spomeničku ili i umjetničku vrijednost. Kad evidentiramo spomeničku baštinu i kad ona uđe na spisak umjetničke baštine pri regionalnim konzervatorskim zavodima i kad je evidentira Ministarstvo kulture, imamo argument da se pozivamo na zakon o zaštiti spomeničke baštine i prisilimo jedinice lokalne samouprave da sudjeluju u njenoj zaštiti. Kad su u pitanju veliki i značajni spomenici, kao što je Petrova gora i niz drugih koji su od državnog značaja, tu će posao biti težak i dugotrajan jer njihova obnova zahtijeva ogromna novčana sredstva.
Kako komentirate film ‘Narodni heroj Ljiljan Vidić’?
Jedno je umjetnička sloboda, ali meni nije prihvatljivo da se, makar i u komediji,
izjednačavaju oni koji su bili u službi okupatora i oni koji su oslobađali zemlju. To je neukusno. Bilo je dosta djela koja su bila kritička prema NOB-u i možemo govoriti o nekim pojavama na drugačiji način, ali temeljne stvari i vrijednosti ne možemo dirati i prikazivati ih drugačijima nego što su bile.
Samo antifašizam Srbina spašava
Kakva je suradnja SABA-e sa SNV-om?
Sa SNV-om suradnja funkcionira uglavnom oko zajedničkih obilježavanja komemoracija i obljetnica, iako se ne bi trebala svoditi samo na to, pogotovo kad je u pitanju Ljetna škola mira. Trebali bi naći više zajedničkih aktivnosti, prije svega oko spomeničke baštine ili izdavaštva gdje bi mogli napraviti više nego što radimo sada. A što se tiče Srba u Hrvatskoj, mislim da bi bilo prirodno da budu ljevičari i antifašisti, jer im je ta orijentacija bliža, pogotovo iz perspektive onog što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu.
