>

novosti logo

Kronika Kronika

Freskopisanje u Biteliću

Novo ruho pravoslavne crkve u Dalmaciji: Tavanica i zidovi crkve kraj Sinja oslikani su zahvaljujući višemjesečnom radu četvorice jereja, akademskih slikara

Unutrašnjost pravoslavne crkve Pokrova Presvete Bogorodice u Biteliću pokraj Sinja, osvanula je prije koji tjedan u novom ruhu. Više od 40 likova svetitelja sada resi tavanicu i zidove crkve, a sve zahvaljujući višemjesečnom radu četvorice jereja, akademskih slikara iz Hrvatske, Srbije i Bugarske.

- Freskopisanje smo u ovoj crkvi započeli prošlog ljeta, a nakon pauze nastavili u augustu ove godine. Freske su izrađene u bizantinskom stilu, a uzori su nam živopisi u našim srednjovjekovnim manastirima kao što su Krupa, Gračanica, Studenica i crkva u manastiru Sopoćani. Inače, dočekala nas je samo akrilna podloga na suhom malteru pa smo freske izradili akrilnom bojom. To se naziva seko tehnika i lakše je od onoga što bi nazvali ‘pravi živopis’. Naime, živopis se radi na svježem malteru i koristi se prirodni pigment – pojašnjava vođa male, ali uspješne skupine slikara jerej Milan Radusin, paroh biočički.

- Nas četvorica smo se okupili odmah nakon studija, prije desetak godina. Radili smo u crkvi u Kovilju, manastiru kod Novog Sada. Tamo radovi još traju. Trebale su nam godine prakse da dođemo do faze da samostalno radimo. Sama tehnika se svladava pet godina. Pa onda još nekoliko njih da se osamostalite u radu. Teški su počeci, a ni kada naučite ne postaje lakše. Tu je fizički napor, jer se ovo slikanje ne može odraditi u ateljeu. Morate biti u samoj crkvi. Zna se biti mesecima na terenu. Tu je i rad na visini. Imate tavanice visoke 30 metara. Ipak, najteže je što ste odvojeni od kuće, doma – kaže jerej Milan.

- Eto, dok smo radili živopis u biteličkoj crkvi, kolege su ovde i stanovale, a na službu su išli u manastir Dragović. Ja sam vikendom odlazio da služim kod kuće. Bio je to napor, ali važno je da se uradi, jer znamo što to znači za crkvu i vernike. Potrebno je da se vrati kontinuitet i one vrednosti koje su dobre – razmišljanje je koje ga je i odvelo na, kako kaže, terene u Rusiju, Ukrajinu, Crnu Goru i Srbiju. Pojasnio je i zašto brojne, pa i njihove freske nisu potpisane.

– Ima potpisanih fresaka i zato negdje znamo majstore. Ali puno je nepotpisanih, jer smatramo da to što radimo ne bi mogli bez Božje pomoći. On je taj koji to ustrojava kroz našu ruku. Mi smo samo posrednici – zaključuje jerej Milan Radusin, paroh biočički.

Ustrojeni kroz ruku vrijednih slikara, svetitelji s tavanice i zidova crkve u Biteliću mogu se razgledati, ali će brojni vjernici Hristosa i svece najvjerojatnije ugledati 14. ovog mjeseca na Rožaricu kada će tradicionalno pohoditi tu malu Bogorodičinu crkvu.

1/2