>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Igor Mrkalj

Glinski vjesnik bolje prošlosti

Suradnik ‘Novosti’ pronašao je niz povijesnih podataka u negdašnjem glinskom glasilu: Krajem 1980-ih Glina bilježi novi gospodarski uspon i razvijenija je nego ikada. To potvrđuje i vanredno izdanje Glinskog vjesnika od 13. lipnja 1988. godine, a povodom trećeg uzastopnog samodoprinosa građana Gline

Početkom listopada 1978. godine na kioscima tadašnje sisačko-banijske regije pojavila su se, gotovo istovremeno, tri općinska lista – Petrinjske novine, Glinski vjesnik i Kostajnički list, koji će narednih godina imati važnu ulogu u svakodnevnom životu i radu stanovnika ove tri općine. Već sama njihova pojava predstavljala je značajno osvježenje, a u slučaju Glinskog vjesnika i kvalitetnije informiranje o aktualnim zbivanjima na području društvenog, privrednog i kulturnog života tadašnje Gline.

Glinski vjesnik predstavlja nezaobilazan izvor za istraživanje ne samo lokalne i regionalne povijesti, nego i povijesti Hrvatske u socijalističkoj Jugoslaviji

Premda je u Glini i ranije bilo pokušaja da se pokrenu sredstva javnog informiranja, jer početkom 1970-ih izlazio je Bilten društveno-političkih organizacija i radio je Radio Glina, tek je pojava Glinskog vjesnika naznačila stvarnu prekretnicu u dotadašnjem prikupljanju, pisanju i objavljivanju informacija. Bio je to općinski informativni prvijenac, čije je osnivanje potaknuo Općinski komitet SKH Glina. Ubrzo je formiran Izdavački savjet, a potom i Redakcijski kolegij, kojeg čine poznati glinski prosvjetni i kulturni radnici: Đoko Bekić, prof. Milorad Gojsović, Mirko Klobučar i Slavko Jednak. Za glavnog i odgovornog urednika izabran je Mirko Jambrošić, dok je izvršni urednik poznati sisački novinar Josip Frković. U međuvremenu su odabrani format, koncepcija te idejno rješenje ‘glave’ lista.

Prvi broj Glinskog vjesnika izašao je na Dan općine, 9. listopada 1978. godine, u nakladi od 5.000 primjeraka. Već u samom uvodniku, pod naslovom ‘Nastavljači partizanskih tradicija’, najavljena je buduća uređivačka politika lista: ‘(…) Ovaj list će stoga imati punu funkciju, smisao i opravdanje, ako svojim sadržajem bude permanentno radio na njegovanju revolucionarnih tekovina NOB i našeg društva, na razvijanju bratstva i jedinstva i uopće na razvijanju socijalističke misli, te ako bude pridonosio što većem podizanju kulture i obrazovnog nivoa svakog našeg građanina’.

Gost Glinskog vjesnika u prvom broju bio je Dušan Komljenović, predsjednik Skupštine općine Glina, koji je podsjetio na neke važne podatke: Općina Glina prostire se na 534 km², u 72 naselja i 65 mjesnih zajednica živi 28.000 stanovnika, preko 70 posto stanovništva pripada strukturi poljoprivrednika, 3.100 uposleno je u društvenom sektoru, Pamučna predionica Glina sa 1.200 uposlenih je glavni nosilac glinske privrede, a povodom Dana općine, podsjetio je i na činjenicu da je glinska općina u ratu imala 3.600 palih boraca i oko 2.600 žrtava fašističkog terora.

U studenom 1978. godine Glinski vjesnik donio je opširni izvještaj o velikom narodnom zboru u Glini, kada su u Parku narodnih heroja svečano otkrivene spomen-biste sedmorici poginulih i umrlih narodnih heroja glinske općine. Spomen-biste je otkrio i tom prilikom govorio poznati političar i prvoborac glinskog kraja, sekretar CK SKH Milutin Baltić. U istom broju objavljen je i opširni izvještaj o proslavi 100 godina glinskog vatrogastva. Tada su uručena pismena priznanja brojnim zaslužnim članovima, nakon čega je održan defile vatrogasnih jedinica iz susjednih općina, koje su došle da uveličaju ovaj jubilej. Zatim je otvorena izložba o razvitku i radu DVD-a, a izdana je i knjiga ‘Zlatni jubilej glinskog vatrogastva’.

8. svibnja 1980. izašlo je posebno izdanje povodom smrti predsjednika Tita. Tada su objavljene brojne fotografije nastale prilikom Titovih posjeta Glini

U siječnju 1979. godine Glinski vjesnik opširno je izvještavao o sportskoj i društvenoj temi godine – izgradnji i dovršetku Sportsko-rekreacijskog centra Banija u Glini. Potom je u svibnju anketirao građane Gline, koji su dali svoje mišljenje o tome što još nedostaje u njihovom gradu i što ih smeta. No značajna pažnja posvećena je kulturi i obrazovanju. Tako je u studenom u Glini održana središnja svečanost kulturne manifestacije ‘Mjesec knjige u Hrvatskoj’, čiji je organizator bio Prosvjetni sabor SRH. Tom prilikom Narodnom sveučilištu u Glini predan je na upotrebu novi bibliobus, koji će djelovati u okviru Narodne biblioteke. U prosincu 1979. godine Glinski vjesnik objavio je još dvije zanimljive vijesti: prvu, o uspješnom startu novoosnovanog Košarkaškog kluba Borac iz Gline; i drugu, o svečanom otvorenju najsuvremenije automatske kuglane u hotelu Kasina, koju je presijecanjem vrpce pustio u rad jugoslavenski reprezentativac i trostruki svjetski prvak u kuglanju Nikola Dragaš.

Početkom naredne godine Glinski vjesnik donosio je razne vijesti od lokalnog značaja, da bi 8. svibnja 1980. godine izašao kao posebno izdanje povodom smrti predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Tada su objavljene i brojne fotografije nastale prilikom Titovih posjeta Glini 1952. i 1967. godine, a objavljena je i vijest da su glinske ustanove i radne organizacije odlučile o izdvajanju financijskih sredstva u Titov fond, namijenjen stipendiranju mladih radnika, studenata i učenika. Međutim, nedugo nakon Titove smrti, Jugoslaviju je obuhvatila teška ekonomska kriza, koja se odrazila i na život glinskih građana. Već u srpnju 1980. godine Glinski vjesnik pisao je o nestašici kave, deterdženta, ulja i šećera, te donio fotografiju na kojoj je prikazan red, koji se velikom brzinom stvorio pred vratima jedne od glinskih prodavaonica. Na ove teškoće nadovezao se i najakutniji problem glinske općine – opskrba stanovništva pitkom vodom.

U siječnju 1981. godine Glinski vjesnik posvetio je značajan prostor knjizi glinskog župnika Mije Dukića, koji je napisao knjigu ‘Glina i okolica’ u kojoj su objavljeni vrijedni podaci o povijesti Gline. Međutim, knjiga je na najveću kritiku naišla upravo u Glini, ne zbog onoga što je glinski župnik u njoj napisao, nego zbog onoga što je prešutio. Tako se u knjizi autor ni jednom riječju nije osvrnuo na masovne ustaške zločine nad srpskim stanovništvom u Glini u proljeće i ljeto 1941. godine. Autoru se također prigovaralo da je zaobišao Narodnooslobodilački pokret, koji je u glinskom kraju bio i srpski i hrvatski.

Narednih mjeseci Glinski vjesnik izvještavao je o novčanim teškoćama Medicinskog centra Glina i nedovoljnom financiranju primarne zdravstvene zaštite radnika i radnih organizacija, koje djeluju na području glinske općine. Također je pisao da su u srpnju 1981. godine otvoreni auto-servis, stanica za tehnički pregled vozila i proizvodna hala metalskog pogona pri Domu za preodgoj maloljetnika u Glini, koji djeluje u okviru republičkog Sekretarijata za pravosuđe i upravu. Ovi pogoni trebaju poslužiti pitomcima doma za izučavanje deficitarnih zanata i usvajanje radnih navika, što predstavlja osnovu resocijalizacije maloljetnika.

U ožujku 1982. godine Glinski vjesnik izvještavao je o potrebi veće uključenosti žena i omladine u društveno-političke organizacije Gline. Međutim, javljao je i o nerazvijenosti komunalne infrastrukture o čemu najbolje govore tadašnji podaci: svega 30% stanovništva opskrbljeno je tekućom vodom, svega je 45% asfaltiranih regionalnih i 15% lokalnih cesta, kanalizacijom je pokriveno samo 60% posto grada, dok još je uvijek prisutan veći dio nerekonstruiranih niskonaponskih mreža i svega dva telefona na 100 stanovnika. Nezahvalnu društveno-ekonomsku situaciju pratila su i druga neriješena pitanja. Tako je u lipnju 1982. godine na stranicama Glinskog vjesnika objavljen ‘Idejni prijedlog za uređenje memorijalnog muzeja’, koji će biti smješten unutar glinskog Spomen doma, izgrađenog na mjestu porušene pravoslavne crkve i masovnog ustaškog zločina iz ljeta 1941. godine. Prijedlog je dan na raspravu, a izradili su ga članovi Stručnog savjeta Odbora za uređenje Spomen doma. U istom broju izašao je i poseban prilog pod naslovom ‘U potrazi za žrtvama fašizma’, kojeg su objavili Općinski odbor SUBNOR-a i njegova komisija za sređivanje podataka. Tu je po prvi put dan poimenični popis nevinih žrtava masovnog ustaškog zločina iz proljeća 1941. godine, koji broji 365 imena Glinjana ubijenih u selu Prekopa.

Osim tragičnih i traumatičnih tema iz prošlosti, Glinski vjesnik također je pratio aktualna sportska zbivanja i sve bolje igre glinske Banije u Zagrebačkoj nogometnoj regiji. Tako je u srpnju 1982. godine izvijestio da je na kraju prvenstva Banija osvojila 34 boda, tri manje od vodeće Sloge iz Čakovca. Osvajanje drugog mjesta za novajliju predstavljao je izuzetno veliki uspjeh jer je omogućio Baniji kvalifikacije za ulazak u jedinstvenu Hrvatsku nogometnu ligu, tada treći savezni rang. U odlučujućoj utakmici, koja je igrana u Zagrebu sredinom kolovoza 1982. godine, nogometaši Banije izgubili su od Splita rezultatom 2:0, što unatoč porazu ostaje najviši doseg u povijesti glinskog nogometa. Glinski vjesnik pisao je i o spektakularnoj utakmici tada najboljih nogometnih klubova Jugoslavije, Dinama i Partizana, koji su na stadionu Banije u rujnu 1982. godine odigrali masovno posjećenu prijateljsku utakmicu, čiji je sav prihod išao u svrhu opremanja nove Osnovne škole u selu Klasniću nedaleko od Gline.

Jedan od važnijih događaja tog vremena bilo je svečano obilježavanje 40-te godišnjice osnivanja Sedme banijske divizije, u listopadu 1982. godine. Glinski vjesnik donio je program proslave, koja je održana u selu Klasniću, gdje je divizija osnovana ratne 1942. godine. Na velikom narodnom zboru pred više od 10.000 ljudi govorio je Ante Marković, predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SRH, koji je banijskim partizanima čestitao jubilej, a nakon proslave zajedno sa suradnicima posjetio Pamučnu predionicu Glina i razgovarao s predstavnicima društveno-političkih organizacija glinske općine. Krajem 1982. godine izašao je dvobroj Glinskog vjesnika (studeni-prosinac), koji je nagovijestio mjere ekonomske štednje i stabilizacije, ali donio i opširnu informaciju o značajnoj investiciji – izgradnji magistralnog vodovoda Taborište-Glina, koji je od životnog interesa za stanovništvo i privredu glinske općine.

Uslijed neriješenih kadrovskih i tehničkih pitanja, Glinski vjesnik tada je prestao izlaziti. U svoja 34 broja, koliko ih je do prosinca 1982. godine izišlo, on je na svojih 12, a kasnije i na 8 stranica, informirao građane o svemu onom što se dogodilo u toku jednog ili dva mjeseca. Međutim, Glinski vjesnik nije zamro. On je nastavio živjeti na stranicama Općine Glina u sastavu regionalnog tjednika Jedinstvo iz Siska, koji će ubuduće davati informacije o događajima na području glinske općine, koji su se zbili u toku tjedna.

Međutim, krajem 1980-ih Glina bilježi novi gospodarski uspon i razvijenija je nego ikada. To potvrđuje i vanredno izdanje Glinskog vjesnika od 13. lipnja 1988. godine, a povodom trećeg uzastopnog samodoprinosa građana Gline. Dok je sredstvima samodoprinosa 1981-1984. započela izgradnja vodoopskrbe grada, samodoprinosom 1985-1988. sagrađeni su novo groblje s mrtvačnicom i novi kolektor gradske kanalizacije. Trećim samodoprinosom, koji je bio usklađen sa strategijom i dinamikom razvoja zacrtanom u Srednjoročnom planu općine Glina do 1990. godine, Glinjani su trebali dati svoj glas za: 1. izgradnju jaslica i vrtića; 2. proširenje osnovne škole; 3. izgradnju društvenog doma, gdje bi građani našli prostor za svoje aktivnosti; 4. uređenje gradskog kupališta u okviru Sportsko-rekreacijskog centra Banija; te 5. izgradnju komunalne infrastrukture prema zasebnim programima gradskih mjesnih zajednica. Sredstva samodoprinosa glinskih građana tako bi postala realna podloga za angažiranje sredstava i iz drugih izvora za predloženi program. Za ovaj trogodišnji plan napretka Gline predviđeno je da građani izađu na birališta, odnosno gradski referendum, koji je zakazan za 17. lipanj 1988. godine.

No vanredno izdanje Glinskog vjesnika donijelo je još dvije važne vijesti. U prvoj, pod naslovom ‘Razvoj na realnim planovima’, nagoviješteno je da se iduće godine u Glini otvara nova Tvornica dječje hrane zagrebačke Plive, jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj i jedna od najvećih u zemlji (konkretno, u visini 15 miliona i 900 hiljada dolara, pri čemu je predviđeno otvaranje 189 novih radnih mjesta). I druga vijest, koja govori da je u Spomen domu 14. svibnja 1988. godine svečano promoviran zbornik znanstvenih radova ‘Glina i glinski kraj kroz stoljeća’, kojeg su uredili dr. Mira Kolar Dimitrijević i dr. Drago Roksandić. Promociji su prisustvovali članovi Glavnog odbora, Uređivačkog odbora te brojni gosti i pretplatnici Zbornika. O značaju znanstvenog pristupa u obradi bogate povijesne materije kroz predstavljanje zbornika govorili su dr. Zorica Stipetić, direktorica Instituta za historiju radničkog pokreta i akademik prof. dr. Ljubo Boban sa Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pritom nije nevažno naglasiti kako su obje znanstvene institucije, u suradnji sa Skupštinom općine Glina, učestvovale u izdavanju ovog kapitalnog djela, koje broji preko 600 stranica enciklopedijskog formata s više od 70 znanstvenih priloga.

Nakon 1988. godine, Glinski vjesnik više nije izlazio i to je bio njegov zadnji broj. Gledano iz perspektive suvremene historiografije, ovaj list predstavlja nezaobilazan izvor za istraživanje ne samo lokalne i regionalne povijesti, nego i povijesti Hrvatske u socijalističkoj Jugoslaviji. Ipak, značaj Glinskog vjesnika kao povijesnog izvora ne treba precjenjivati, no isto tako, ne treba ga ni podcjenjivati.

1/2