>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Goran Božičević: Tenkovska anestezija

Mirovni učitelj, autor knjige ‘Gradnja dijaloga’: Da je našem vodstvu stvarno stalo do sigurnosti, puno bi se više potrudilo da Srbija što prije prođe put članstva u EU i da se BiH stabilizira kao funkcionalna država, a ne kao ravnoteža nacionalizama

Kako komentirate masovnu vojnu vježbu HV-a izvedenu na nekoliko vojnih poligona?

Hrvatska je članica NATO-a, a čim imate vojsku, morate je povremeno zaposliti. Dakle, s jedne strane ništa novo. Prilika je to da se biračkom tijelu pokaže da može biti sigurno, da će ga sposobna vojska braniti. Problem je što prijetnje nisu takve da ih vojska može riješiti. Šanse da će nas netko vojno napasti su puno manje od drugih prijetnji: ekonomske ovisnosti, socijalne i političke nestabilnosti kod nas i u regiji, rasta desnog populizma, preskupe i neučinkovite države. Da je našem vodstvu stvarno stalo do sigurnosti, puno bi se više potrudilo da Srbija što prije prođe put članstva u EU, da se BiH stabilizira kao funkcionalna država, a ne kao ravnoteža nacionalizama, da se poprave odnosi Srbije i Kosova te riješe ime i status Makedonije. Tu bi Hrvatska mogla puno napraviti na diplomatskom i mirovnom planu, a ne ovako zveckati oružjem. To je izgradnja sigurnosti – ulaganje u susjede.

Koliko to doprinosi militarizaciji društva, dok ministar Krstičević izbjegava objaviti cijenu manevara?

Bijeg od koncepta ljudske sigurnosti u koncept domovinske je političarima drag. Lakše je uvjeriti ljude da oni aktivno rade na obrani domovine nego im pružiti opipljiv osjećaj sigurnosti na dnevnoj razini: dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu uslugu – s anestezijom! Zatim pošteno plaćen posao s manje poreza i kvalitetno obrazovanje. Ljudi žele sigurnost za sebe i djecu. Nema tenka ili rakete koja će im to dati.

Kamo ide hrvatsko društvo?

Hrvatska vlast uspješno gradi državu za 19. stoljeće. Vojska koja gađa raketama još iz doba SFRJ, a uz to nam piarovski korisno, no ljudski problematično, nudi svjetske veslačke prvake braću Sinković u uniformama, trudi se uvjeriti nas da nam je potrebna. To je znak da budemo na oprezu. Koji će to zadovoljni, motivirani građani eventualno sutra stati u obranu – čega? Desetaka tisuća nekompetentnih stranačkih i rođačkih uhljeba? Zdravstva koje nestaje, što ni ne zna da ima temelje u jednom Andriji Štamparu koji je zadužio svijet konceptom javnog zdravstva, ili obrazovanja u kojem djeca kleče i mole se? Zbog instant-bogaćenja Agrokorovih konzultanata? Temelj svake uspješne vojske je čovjek visoko motiviran da brani svoje. Imamo li to – stvarno?

1/1