Zaklada Kultura nova ove je godine uskratila sredstva Eurokazu. Kako gledate na tu odluku?
Eurokaz je dosad od Zaklade dobivao sredstva iz Programa za razvojnu podršku koja su pokrivala minimalnu plaću jednog jedinog zaposlenika, omogućavajući kakvu-takvu održivost Eurokaza. Odbijenica Zaklade temelji se na njihovoj sumnji u našu angažiranost koju oni, potpuno rudimentarno i prilično nepročitano, tumače isključivo kao socijalnu angažiranost. Tako je naš ovogodišnji programski interes za angažmanom u inovativnom pristupu hrvatskom (Kosor) i svjetskom (Strindberg) ekspresionizmu naivno ocijenjen preuskim, valjda nedovoljno socijalno žestokim, iako je to jedan od temeljnih problema hrvatske scene, koja ne zna kako tom ekspresionizmu pristupiti i učiniti ga živim estetskim i etičkim tkivom. Predbacuju nam da nismo uključili dovoljno volontera, komunikacijskih aktivnosti te da "ciljane skupine nisu detaljnije strukturirane prema skupinama". U doba pandemije inzistirati na volonterima i razvoju publike, a ciljane skupine se ne prepoznaju kao recidiv staljinističke supremacije soc-realizma, sve to pokazuje koliko je birokratizirana svijest onih koji sastavljaju uvjete prijavnica.
Koliko će ovaj financijski deficit utjecati na rad Eurokaza?
Ova uskrata nam je ugrozila egzistenciju jer je činila trećinu našeg ukupnog budžeta. Još jedan udarac upravo nam je zadalo Ministarstvo kulture koje nam je za tri godine pripremani projekt s Estonijom (jedna koprodukcija i tri vrhunska inovativna gostovanja u okviru Eurijale) i koji je većinski financijski podržan od estonske kulturne vlasti, dodijelilo nula kuna. Nije teorija zavjere, ali nevjerojatno je kako ovo djeluje kao koordinirani poduhvat. Eurokaz se, kako rekosmo na nedavnoj tribini, konča, ali neće šaptom.
Kako po vašem mišljenju funkcionira Zaklada Kultura nova?
Iako je Zaklada osnovana posebnim zakonom 2011. kako bi distribuirala javni novac organizacijama civilnog društva u kulturi i umjetnosti, ona je, nakon samo tri godine djelovanja, počela usmjeravati velika sredstva u svoje operativne troškove i vlastite programe, te se pretvorila u institucionaliziranu instituciju (sintagma Nadežde Čačinovič na Eurokazovoj tribini) koja danas ima devet zaposlenih, koji primaju plaće, prosječno devet tisuća kuna mjesečno, za razliku od korisnika koji iz dodijeljenih sredstava mogu ostvariti dohodak četiri tisuće kuna mjesečno, dakle, ispod državnog minimuma. Njihov novi strateški plan predviđa zapošljavanje još četvoro djelatnika, jer im je prvi strateški cilj daljnje "jačanje institucionalnih kapaciteta". Ponašaju se kao da mi, korisnici i nositelji programa, postojimo zbog njih a ne oni zbog nas.
Koliko je Eurokazov slučaj simptomatičan za položaj nezavisne scene u Hrvatskoj?
Vrlo je simptomatičan. Nezavisna kultura dobiva mrvice kulturnog hrvatskog kolača. Zaklada godišnje podijeli cca 10 miliona kuna hrvatskoj nezavisnoj sceni, a samo Dubrovačke ljetne igre imaju godišnji budžet od osam miliona kuna. Zakladu taj problem uopće ne zanima, kao ni bilo kakva borba za živost naše kulture. Zaklada se bavi sama sobom.
