Novosti

Politika

Гoспoдaр Вучић

Нajмoћниjи српски пoлитичaр прeсeлиo с прeмиjeрскe нa прeдсjeдничку пoзициjу: Дoк гa oпoзициoнaри бeз крзмaњa прoглaшaвajу диктaтoрoм, истрaживaчи друштвeних и пoлитичких прoцeсa дeфинирajу гa кao ‘aутoритaрнoг пoпулисту кojи je лeгaлнo и лeгитимнo изaбрaн’

Nw09qngv29doaqnfs5dccmthgjz

Nikolić je bio ograničen ovlastima, a Vučić će vladati kao francuski predsjednik (foto Srđan Ilić/PIXSELL)

Aleksandar Vučić je u srijedu i službeno promoviran u predsjednika Srbije. Istovremeno s preuzimanjem predsjedničke dužnosti prestao je biti predsjednik Vlade Srbije, a do izbora novoga premijera mijenjat će ga prvi potpredsjednik i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Pod Dačićevim vodstvom Vlada će sukladno zakonima funkcionirati kao tehnička vlada. U tom statusu može trajati do trideset dana, a Vučić najavljuje da će kao predsjednik države novog mandatara predložiti za petnaestak dana.

Tko god bio premijer bit će pupčanom vrpcom povezan s Vučićem jer će ovisiti o njegovoj podršci kao predsjednika i nedodirljivog lidera sns-a, stožerne stranke vladajuće koalicije

Tko će ga naslijediti na premijerskoj dužnosti Vučić će odlučiti ovisno o tome hoće li uvažiti stranačke zahtjeve da to bude netko od njegovih suradnika iz Srpske napredne stranke (spominje se više kandidata), a možda će premijer biti iz redova SPS-a kao najvećeg koalicijskog partnera (jedini kandidat Ivica Dačić) ili će biti izabran netko od nestranačkih ministara iz Vučićeve vlade (ministrica državne uprave Ana Brnabić ili ministar financija Dušan Vujović). Tko god bio premijer bit će pupčanom vrpcom povezan s Vučićem jer će ovisiti o njegovoj podršci kao predsjednika i nedodirljivog lidera SNS-a, stožerne stranke vladajuće koalicije.

Na posljednjoj konferenciji za novinare koju je održao kao premijer Vučić je najavio da će uskoro objaviti kad će se povući s čela SNS-a jer je i to isplanirao: ‘Ja, znate, sve planiram i imam još ideja i planova koje mislim provesti u narednom razdoblju, a poslije toga neka drugi nastave’. No ostat će i kao predsjednik države uz SNS ‘jer bez te stranke ništa neće moći biti učinjeno’. Vučić se, dakle, preselio s najmoćnije premijerske dužnosti na formalno drugorazrednu predsjedničku funkciju, ali će kao lider naprednjaka uz parlamentarnu većinu sada kontrolirati i vladu. Stoga ga njegovi medijski oponenti još gorljivije nazivaju gospodarom Srbije (Gospodar Vučić), a oporbenjaci svih fela ustraju u organiziranju uličnih ‘protesta protiv diktature’, pa i na dan polaganja predsjedničke zakletve te inauguracije.

I dok ga opozicionari bez krzmanja proglašavaju diktatorom, istraživači društvenih i političkih procesa definiraju ga kao ‘autoritarnog populistu koji je legalno i legitimno izabran na predsjedničkim izborima’. Potonji se pritom i ne čude, a kamoli zgražaju, poput elitističkih oporbenjaka, nad činjenicom da Vučić uživa uvjerljivo većinsku podršku srpskih birača. Jer osim višestoljetne političke tradicije i sklonosti patrijarhalnim vođama, dva i pol desetljeća tranzicijskog višestranačkog parlamentarizma i u Srbiji su rascijepila njezine građane na one kojima se politika zgadila i uopće ih više ne zanima i na one koji je fetišiziraju i promoviraju u svemoćnu ljudsku djelatnost. Ovi drugi, zadojeni politikom, opet se dijele na one koji smatraju da je višestranačka parlamentarna demokracija najbolji oblik vladavine te na one koji su uvjereni da je najbolja vladavina demokracija s ‘čvrstom rukom’, ali poprilično ih ima i koji su zaljubljeni u autokraciju kao ponajbolju vladavinu.

Naime, i najnovije istraživanje Europskog pokreta Srbije, koje je u suradnji s beogradskim Fakultetom političkih znanosti provedeno u travnju ove godine, još jednom je potvrdilo da politika ne zanima preko 50 posto građana Srbije i da zbog toga uopće ne prate politička zbivanja. Među onima koje politika unatoč svemu i dalje zanima, demokratski oblik vladavine je najbolji za njih 49,3 posto, dok 41,9 posto anketiranih smatra da je najbolja demokracija s ‘čvrstom rukom’, a njih 8,9 posto uvjereno je da je najbolja autokratska vlast.

Zanimljivo je, međutim, da je istraživanje istovremeno pokazalo da među građanima pada podrška pristupanju Srbije Europskoj uniji. Svega 41 posto anketiranih odgovorilo je da bi na referendumu glasalo da Srbija uđe u EU, 25,4 posto bilo bi protiv, a 20,8 posto ne zna bi li glasalo za ili protiv. Pritom 55,4 posto anketiranih smatra da Srbija nikad neće postati članicom Unije, a ostatak vjeruje da će se to ipak dogoditi, ali tek za osam godina ili kasnije.

Aleksandar Vučić kao ‘demokrata s čvrstom rukom’ očito je prirastao srcu polovini srpskih birača koji najviše vole takvu vlast, ali je kao gorljivi zagovornik članstva Srbije u Europskoj uniji prihvatljiv i onima koji se s tim slažu, pa su mu zbog toga skloni progledati kroz prste za autokratski stil vladanja jer im je prvo važnije od drugoga. Posredno i oni priznaju da će Vučić kao ‘demokrata s čvrstom rukom’ prije uvesti Srbiju u Europsku uniju nego Saša Janković i drugi Vučićevi konkurenti koji se zaklinju u vladavinu demokracije, ali nisu sposobni organizirati ne samo zajednički nastup na izborima, nego ni zajedničke ‘proteste protiv diktature’ na koje pozivaju građane.

Po svemu sudeći i u njima redom čuče male autokrate koji nisu spremni tako lako se odreći stečene političke moći zarad širih i općijih interesa. Ono što zamjeraju Vučiću na državnoj razini, prigrlili su u svojim malim političkim atarima, pa izgledaju smješno kad se čudom čude zašto nemaju veću biračku podršku, ali i podršku iz razvijenog demokratskog svijeta, ponajprije iz Europske unije. Čudom se, naime, dan-danas ne mogu načuditi zašto su Angela Merkel i drugi europski lideri tako zdušno pozdravili Vučićevu pobjedu na predsjedničkim izborima i zašto mu dopuštaju da autoritarnom rukom upravlja Srbijom.

Zaboravljaju pritom da su Boris Tadić i Demokratske stranka prije Vučića u srpski višestranački parlamentarni politički sustav na mala vrata ugurali polupredsjednički sustav, pa ih nitko iz Unije nije zbog toga lupao po ušima, jer i u nekim od najrazvijenijih demokratskih europskih država on desetljećima uspješno funkcionira. Uostalom, Srbija se, poput Hrvatske, nikada nije odlučila uvesti čisti višestranački parlamentarni sustav njemačkog tipa, nego je stalno koketirala s polupredsjedničkim sustavom odlučivši se da svoje predsjednike bira na neposrednim izborima, a pritom im šireći ili smanjujući ovlasti ovisno o odnosu snaga unutar stranačkih političkih sustava. Milošević i Tuđman imali su ovlasti francuskih predsjednika države, a Koštunica i Mesić predsjedničke ovlasti slične ovlastima njemačkih ili austrijskih predsjednika. Josipovićeve predsjedničke ovlasti ostale su u Mesićevim gabaritima, a Tadić ih je u Srbiji zahvaljujući zadržavanju stranačke predsjedničke funkcije podigao na polupredsjedničku razinu.

Tomislav Nikolić i Kolinda Grabar-Kitarović svoje su predsjedničke dužnosti obavljali i obavljaju kao da su na njih birani u parlamentima, a ne na neposrednim predsjedničkim izborima, a Vučić je odlučio krenuti Tadićevim stopama i na krilima stranačke predsjedničke funkcije svoju predsjedničku dužnost obavljat će kao da je francuski predsjednik. A kako sada stvari u Srbiji stoje, Vučićeva ‘demokracija s čvrstom rukom’ sviđa se većini srpskih građana, ali i europskim i drugim svjetskim moćnicima, unatoč srpskim oporbenim ‘protestima protiv diktature’.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više