Na kraju prošlonedjeljnog izbornog dana na ulicama Prištine i Kosovske Mitrovice uspjeh na izvanrednim parlamentarnim izborima proslavljali su koalicija OVK-ovih ratnih vođa PAN, pokret Samoopredjeljenje i Srpska lista. Koalicija PAN slavila je relativnu izbornu pobjedu s oko 35 posto osvojenih glasova birača, pokret Samoopredjeljenje proslavio je svojih 27 posto, dvostruko više nego na prošlim izborima, što ga je promoviralo u pojedinačno najjaču kosovsku političku stranku, a Srpska lista nije krila sreću što je dobila više od 90 posto glasova birača srpske nacionalnosti i sigurnih devet od deset zajamčenih manjinskih mandata u parlamentu te zemlje.
Predsjednik Kosova Hašim Tači raspisao je izvanredne parlamentarne izbore kako bi se rasplelo političko klupko koje je u proteklih godinu i kusur blokiralo tamošnje političke procese zbog nemoći bivše vlasti da realizira svoj dio obaveza preuzetih u pregovorima i dogovorima sa Srbijom i Crnom Gorom, a uz blagoslov EU-a i SAD-a. Kap je prelila čašu kad kosovski parlament nije uspio ratificirati granični sporazum s Crnom Gorom, što je bio uvjet da Kosovo od EU-a dobije viznu liberalizaciju; prije toga su je napunili pokušaji selektivne primjene Briselskog sporazuma s Beogradom i izbjegavanje formiranja zajednice srpskih općina. Kosovsko političko vrzino kolo dodatno je zakompliciralo osnivanje specijalnog Haškog suda za procesuiranje ratnih zločina i organiziranoga kriminala na Kosovu, koji bi uskoro trebao početi funkcionirati kao dio kosovskog pravosuđa, ali sastavljen od međunarodnih sudaca i tužitelja.
Velika koalicija, koju su nakon prošlih parlamentarnih izbora kao dvije najveće stranke sastavili Demokratska stranka Kosova (PDK) predsjednika države Tačija i Demokratski savez Kosova (LDK) bivšeg premijera Ise Mustafe, ustuknula je pred opozicijskim napadima i opstrukcijama koje je na ulici i u parlamentu predvodio pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, a kojemu su se priklonili i Alijansa za budućnost Kosova Ramuša Haradinaja i Inicijativa za Kosovo (IK) Fatmira Ljimaja. Tači i njegov nasljednik na čelu PDK-a Kadri Veseli okrenuli su leđa Mustafinu LDK-u pa, pošto su srušili parlamentarnu većinu, na izvanredne izbore krenuli u koaliciji u kojoj su se, kao za rata na Kosovu, na istoj strani našla trojica zapovjednika OVK-a (Tači, Haradinaj i Ljimaj). Pritom su za premijera istaknuli Ramuša Haradinaja, koji se netom prije izbora vratio iz francuskog pritvora u kojem je čekao odluku francuskog suda hoće li biti izručen Srbiji kako bi mu se ondje sudilo za ratne zločine za koje ga tereti tamošnje pravosuđe.
Gospodari rata, ali u dobroj mjeri i poraća, u izbornoj su kampanji biračima slali poruke zamalo identične onima koje već dugo zagovaraju Albin Kurti i njegovo Samoopredjeljenje. Kao što mu i ime govori, taj pokret insistira na pravu kosovskih Albanaca da sami odlučuju o svojoj i sudbini svoje države. Primjerice, među dvadesetak političkih načela zagovaraju i ujedinjenje svih Albanaca: u prvoj fazi stvaranjem zajedničkog tržišta Kosova i Albanije, formiranjem zajedničkih kosovsko-albanskih komisija za pitanja sigurnosti, vanjske politike i prirodnih resursa, a nakon referenduma u obje zemlje i eventualno ujedinjenje u jednu državu koja bi se, kako kaže Kurti, zvala Albanija. Samoopredjeljenje već dugo traži i formiranje kosovske vojske, a žestoko se protivi Briselskom sporazumu i bilo kakvim pregovorima sa Srbijom. Slijedom toga, protivi se i formiranju zajednice srpskih općina i sličnim zahtjevima koji dolaze ne samo iz Beograda nego i iz Brisela i Vašingtona.
Kurti i Samoopredjeljenje istovremeno prozivaju sve druge kosovske lidere ne samo zbog popustljivosti prema EU-u i Beogradu, nego i zbog korupcije i kriminala, ekonomskog rasula, rekordne nezaposlenosti, siromaštva i masovnog iseljavanja s Kosova. Kurti se ne ustručava javno tvrditi da međunarodni moćnici većinu kosovskih lidera drže na uzdi ucjenjujući ih kriminalnim i zločinačkim dosjeima koje o njima posjeduju. Stoga malo tko na Kosovu vjeruje da je moguća koalicija Samoopredjeljenja s bilo kojom od preostalih parlamentarnih frakcija, kako s koalicijom PAN, tako i s koalicijom koju predvodi LDK, koja je dobila oko 26 posto glasova birača.
No problem je što bez dodatnog postizbornog koaliranja nije moguće formirati novu parlamentarnu većinu, jer će i relativni izborni pobjednici imati četrdesetak zastupničkih mandata, pa im je za većinu potrebno najmanje svih dvadeset manjinskih ruku, a teško da će s Haradinajem kao premijerskim kandidatom dobiti podršku deset srpskih zastupnika. Stoga je na vidiku razbijanje predizbornih koalicija i moguće prelaženje pojedinih koalicijskih partnera LDK-a u tabor koalicije PAN ili pak stvaranje nove velike koalicije u koju bi ušao i LDK. Pojedini kosovski analitičari i političari smatraju da je s obzirom na izborne rezultate možda došlo vrijeme da Samoopredjeljenje i Kurti dobiju šansu formirati vlast, pa se suočiti s mogućnostima i posljedicama politike koju zagovaraju. Drugim riječima, pustiti ih da lupe glavom u zid, ponajprije onaj međunarodni i u neposrednom okruženju, a potom se mogu suočiti i sa svojim biračima te svim drugim građanima Kosova.
Izvanredni parlamentarni izbori uglavnom nisu razbistrili kosovske političke vode, štoviše, dodatno su ih zamutili i zakomplicirali nakon snažnog izbornog jačanja Samoopredjeljenja i njegovih politika koje su uvelike prisvojili i relativni izborni pobjednici i njihov premijerski kandidat Haradinaj. Među prvima je pomoćni izlaz iz takve potencijalno još eksplozivnije postizborne situacije potražio kosovski predsjednik Tači, predloživši da se pregovori Prištine i Beograda pod pokroviteljstvom EU-a podignu na predsjedničku razinu, odnosno da ih nastave voditi Vučić i on, a ne kao dosad vlade, odnosno parlamenti njihovih zemalja. Jasno je da se bez Tačija i Vučića, barem dok su istovremeno predsjednici država i neprikosnoveni lideri moćnih parlamentarnih političkih stranaka, malo toga može događati, pa i u njihovim međusobnim odnosima, ali više nije moguće iz tih procesa samo tako isključiti parlamente i vlade dviju zemalja, kao ni dobar dio njihovih javnosti. Albin Kurti, ali i dio srpske opozicije, već sada proziva Europsku uniju da na Kosovu, u Srbiji i na čitavom Balkanu zarad svojih interesa podržava autokratske vlasti, pa bi prepuštanje kosovsko-srpskog dijaloga Tačiju i Vučiću samo dodatno rasplamsalo strasti, pogotovo u njihovu međusobnom odnosu.
Prečice se i u politici doimaju najlakšim načinom zaobilaženja krupnih problema, pa se i Tačiju tako učinilo da će izvanrednim izborima presjeći kosovsku političku blokadu nastalu zbog (ne)realizacije Briselskog i drugih sporazuma u kojima Kosovo mora sudjelovati. Umjesto toga, problemi se sada čine još većima, jer su se voljom kosovskih birača u njihovo rješavanje umjesto koncilijantnog Mustafina LDK-a uključili mnogo radikalniji igrači iz Samoopredjeljenja i koalicije PAN, ali i barem zasad mnogo kompaktniji srpski zastupnički blok koji pri donošenju nekih važnih odluka, poput formiranja kosovske vojske, ima ustavno pravo veta.
