>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Gosti iz polusvijeta

Među uzvanicima koji su se u nedjelju okupili na zagrebačkom Markovom trgu na paradi patriotskog kiča i patetike, garniranoj izljevima čistog primitivizma, nije bilo mnogo gostiju iz svijeta, ali jest iz polusvijeta i podzemlja

Inauguracija

I bi, eto, inauguracija nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, inauguracija koja je više sličila stranačkom derneku HDZ-a nego događaju koji ima državni karakter: uostalom, među uzvanicima koji su se u nedjelju okupili na zagrebačkom Markovom trgu na paradi patriotskog kiča i patetike, garniranoj izljevima čistog primitivizma, nije bilo mnogo gostiju iz svijeta, ali jest iz polusvijeta i podzemlja. No hrvatskim medijima i hrvatskom javnošću već danima odjekuje oduševljenje inauguralnim govorom nove predsjednice, inače nakupinom domoljubne ispraznosti, kao i njezinom fizičkom ljepotom, modnim izričajem, te veličanstvenošću priredbe koju su – u skladu sa svojim političkim i estetskim dosezima – upriličili Krešimir Dolenčić i Anja Šovagović-Despot. Svi kod kojih je registriran manjak oduševljenja nedjeljnom priredbom izloženi su agresiji HDZ-ove medijske bojne u kojoj, kako se bliže parlamentarni izbori, traje unutrašnja bitka za dokazivanje stranačke pravovjernosti, odnosno bitka za buduće pozicije, a kad je tako, ne piše se dobro onima koji ovu zemlju i svoj posao ne doživljavaju poput Hloverke Novak-Srzić, Mislava Togonala, Helene Krmpotić

Vučić

Među inozemnim gostima na inauguraciji najviše javne pažnje privukao je predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić koji je u rečenoj pažnji vidno i teatralno uživao. Položio je cvijeće na spomenik Nikoli Tesli, susreo se s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, s premijerom Zoranom Milanovićem, ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, sa šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, predstavnicima Srpskog narodnog vijeća, Samostalne demokratske srpske stranke, Zajedničkog vijeća općina i Srpske pravoslavne crkve… Vučić je dao i nekoliko izjava o otvorenim i konstruktivnim razgovorima, o nužnosti suradnje, dijaloga i rješavanja spornih pitanja, pri čemu je posebno naglasio da se na listi osoba koje se vode nestalima u ratu ne nalaze samo Hrvati, nego da je broj ljudi srpske nacionalnosti za kojima se i dalje traga otprilike jednak – nešto manji ili nešto veći, ovisno o izvorima – broju nestalih ljudi hrvatske nacionalnosti.

Kopenhagen

Danska policija ubila je, u noći sa subote na nedjelju, Omara El-Hussaina, mladog Danca palestinskog porijekla, koji je u subotu izveo dva teroristička napada u Kopenhagenu. Prvo je rafalno zapucao na prisutne na okruglom stolu o slobodi govora i o bogohuljenju u jednom kopenhaškom kafiću: jednog čovjeka je ubio, dok su trojica, sva trojica policajci, ranjeni. Meta je bio poznati švedski karikaturist Lars Vilks, autor karikatura proroka Muhameda, koji nije ozlijeđen. Nekoliko sati nakon toga, dvadeset dvogodišnji El-Hussain sasuo je rafale po sinagogi u drugom dijelu grada: ubio je još jednu osobu, a dva policajca su ranjena. Napadač je likvidiran kad se odbio predati, to jest kad je počeo pucati na policajce koji su ga locirali.

Meštar

Umro je – u šezdeset i petoj godini, u Zagrebu – Ivo Marinović. Teško je u ovoj bilješci precizno i taksativno navesti što je sve radio i čime se sve u životu bavio Ivo Marinović – bio je i radnik u kulturnom sektoru Studentskog centra, i jedan od glavnih pozadinskih aktera procvata zagrebačke urbane umjetnosti i kulturnog života u osamdesetima, i privatni poduzetnik, i humanitarac, politički, ljudskopravaški i antifašistički aktivist, i posvećeni istraživač baštine rodnog baćinskog kraja i Makarskog primorja, i proizvođač maslinova ulja i travarice za prijatelje i drugove, a to znači da su količine morale biti pozamašne… – ali iznad svega Meštar je, posljednjih kvarat stoljeća, bio nešto poput dobrog duha lijeve i nezavisne scene u Zagrebu. Lovorkina i Ivina blagovaonica bila je poprište mnogih političkih i društvenih rasprava čiji su akteri bili ministri i saborski zastupnici, novinari i sveučilišni profesori, pisci i liječnici, prevoditelji i poduzetnici, ambasadori i glumci, a za obiteljskim stolom Marinovića skovane su brojne društvene, političke i kulturne akcije koje su ovu zemlju činile malo boljim mjestom.

Ivo Marinović imao je dragocjen talent da okuplja i osvaja ljude, a okupljao je i osvajao iskrenošću, mediteranskom radošću i ležernošću, ispunjenjem u nesebičnom pomaganju i u spajanju ljudi koji su imali što kazati jedni drugima. Bilo je nešto neodoljivo u drskosti i jasnoći s kojom je nosio svoja uvjerenja, odnosno svoju dosljednost u uvjerenjima bez obzira na mijene politika i država: duboko je vjerovao u vrijednosti antifašizma i još dublje prezirao nacionalizam čijem zovu ranih devedesetih toliki nisu odoljeli. Odbio je izdati jučerašnjeg sebe i svoje ideale da bi se prilagodio novim okolnostima, jer je znao da kompromis sa zlom nikako ne može izaći na dobro: svojim životom učio nas je da postoje vrijednosti s kojima se ne smije trgovati. Falit ćeš, Meštre…

1/1