Svoje mišljenje o poziciji centralne banke i guvernera dali su posljednjih tjedana brojni analitičari i medijski kolumnisti, uglavnom se izričito određujući za njihovu totalnu nedodirljivost. S druge strane se postavilo tek nekoliko protivnih glasova: dvoje ili troje ekonomista, naime, i po jedan ili nijedan pripadnik najvećih stranačkih grupacija. Pitanje ne ostavlja prostora za vrdanje: Smiju li političari i pripadajuće institucije vršiti ikakav utjecaj na monetarnog regulatora? Oglasio se naposljetku i sam guverner HNB-a Boris Vujčić u više intervjua, pozivajući se na Ustav, koji po njemu jasno nalaže odvojenost centralne banke od drugih državnih vlasti.
Podsjetimo, njega i istomišljenike uznemirili su posljednji udari na politiku Hrvatske narodne banke i poziciju banaka uopće. Protekle se godine prvi put dogodila upadljiva konfrontacija financijskog sektora s političkim vlastima, što će potvrditi tezu o dugogodišnjoj – pače, dvodesetljetnoj – dominaciji bankovnog interesa u Hrvatskoj, iznad ostalih usporedivih ekonomskih segmenata. Reakcija potonjih krugova na to bila je i jest krajnje unezvijerena, svjedočeći kako je meta zaista vjerodostojno pogođena.
Nakon mjera dosadašnje vlade koje će lagano uzdrmati financijašku hegemoniju, dio dogme doveden je u pitanje i pregovorima između Mosta, HDZ-a i SDP-a oko konstituiranja nove zakonodavne vlasti. Iako ne polažemo previše nade u potentnost zaokreta koji su pritom sugerirani, primjerice u istupima Ivana Lovrinovića iz Mosta, time je barem otvorena diskusija na ovu potisnutu temu. Eksponirani su pritom također tečaj kune, deeurizacija ili rekunizacija, tretman javnog duga itd. Drugim riječima, sve ono čega se načelno dotiče monetarna politika, a što je dosad u bitnom ostavljano na brigu HNB-u, toliko da su ostali zaboravili kako to područje uopće i postoji.
I zato se sad Vujčić osovio na zadnje noge, premda ga je donekle umirio izbor konkretnog mandatara vlade. Ali kad tumači neovisnost HNB-a, nipošto mu ne treba vjerovati zdravo za gotovo. Jer sam je Boris Vujčić također biran za guvernera u Saboru – ne u Hrvatskoj udruzi banaka – i to nakon sugestije Odbora za financije. I nije istina da u zapadnom svijetu nije tako ili još direktnije u vezi s političkim vlastima. I znamo koliki je pak bio utjecaj Vlade na izbor Vujčića – izabrala ga je dakle Vlada, kao i one prije njega.
Na stranu sad činjenica da su guverneri i monetarna politika bili navođeni voljom globalne financijske industrije. Ona je i afirmirala tezu da su monetarna pitanja nešto zasebno u što se politika ne bi smjela miješati, štoviše, miješati se mogu samo financije u ostatak politike. Jednom tako izgrađena pozicija izdvojenog sektora omogućila je proces financijalizacije svijeta s nezamislivim profitom za banke, osiguravatelje i burzovne špekulante. No aktualnoj im akviziciji na čelu HNB-a neće zauzvrat pasti na um da se onda ni oni ne bi smjeli miješati u preostale poslove vlade. Vujčić tako ovih dana kritizira i fiskalnu politiku Hrvatske, iako to spada pod Ministarstvo financija.
Ponovit ćemo stoga, ne zato što to njemu nije jasno nego zato što su on i slični uspjeli sluditi narod: monetarna politika i vlast naprosto su dio ekonomije. Novac kao mehanizam, tako i financije, nisu samodostatni organizmi, nisu samonikle biljke i ne smiju živjeti svoj život mimo društva i njegovih strateških prioriteta. HNB mora biti lišen dnevnopolitičkih, partikularnih, sitnopolitikantskih utjecaja i pritisaka, ali također mora slijediti općepolitičke vlasti s kakvim-takvim demokratskim legitimitetom.
