Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) oslobodio je danas Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice. Njegovo ratno djelovanje je po optužnici imalo za posljedicu protjerivanje desetaka tisuća ljudi i ubojstva njih 905, kao i razaranje cijelih sela i vjerskih objekata u njima, mučenja i silovanja civila i ratnih zarobljenika u Vukovaru, Zvorniku, Mostaru, Nevesinju, Hrtkovcima i na širem području Sarajeva.

Većina u Sudskom vijeću smatrala je da Šešelju nije dokazano da je kriv za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1991. do 1993. godine. Vijeće je većinom glasova zaključilo da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu sa Slobodanom Miloševićem. A većinom glasova utvrđena je i neadekvatnosti u tužiteljskom pristupu udruženom zločinačkom pothvatu.

- Većina u Vijeću smatra da tužitelj predlaže fragmentirano tumačenje događaja koji svjedoče o zločinačkom planu stvaranja Velike Srbije - kazao je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti.

Vijeće je zaključilo da je Šešelj zaista održao govore na put za Vukovar i u samom Vukovaru u kojima je pozvao na obračun ‘s ustašama’, međutim, većina sudaca nije mogla ‘odbaciti razumnu mogućnost da su održani u kontekstu sukoba’ i da je cilj bio podizanje morala. Većina članova Vijeća nije mogla zaključiti van razumne sumnje ni da je pozivom u Zvorniku zapravo pozivao na etničko čišćenje BiH, objasnio je Antonetti.

Haaški sud podigao je optužnicu protiv Šešelja u siječnju 2003., a suđenje, tokom kojeg je tužiteljstvo izvelo 89 svjedoka, započelo je u studenom 2007. godine. Kako podsjećaju iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i haaške novinske agencije Sense, izricanje presude je prvobitno bilo zakazano za 30. listopada 2013., ali je mjesec dana prije tog termina otkazano, pošto je došlo do promjene u sastavu Vijeća: danskog suca Harhoffa, koji je na Šešeljev zahtjev diskvalificiran, zamijenio je sudac Niang iz Senegala. Da bi se uključio u vijećanje o presudi, sudac Niang je morao prvo proučiti kompletan sudski predmet: pročitati oko 17.500 stranica transkripta, proučiti više od 1.400 dokaznih predmeta i pregledati nekoliko stotina sati video materijala. Sve zajedno – upoznavanje sa predmetom i vijećanje o presudi – trajalo je dvije i pol godine. Nakon svega, riječ je o prvoj presudi koja je pred MKSJ-om donesena u odsustvu optuženog.

‘Slučaj Vojislava Šešelja je jedan od onih Tribunalovih predmeta u kojem je sve što je moglo da krene naopako… krenulo naopako. Možda ne u prve tri godine predraspravnog postupka kada su suci Schomburg, Agius i Orie, uspijevali nekako da izađu na kraj s opstrukcijom, uvredama i vulgarnošću optuženog, ali svakako od 8. prosinca 2006. kada je Šešelj štrajkom glađu iznudio brojne ustupke od Žalbenog vijeća: smjenu kompletnog Raspravnog vijeća, ukidanje odluke o nametanju branitelja, pa čak i to da mu se dokumenti moraju dostavljati ‘na papiru i na srpskom’, s obzirom da ne koristi kompjuter jer se plaši strujnog udara, a strane jezike ne zna. Od tada pa nadalje Šešelj je imao punu kontrolu nad sudskim postupkom. Zadržao je tu kontrolu i nakon što je Raspravno vijeće odustalo od naloga srpskim vlastima da osiguraju prisustvo optuženog izricanju presude, nakon što im je Šešelj jasno i glasno stavio do znanja da mu ne pada ni na kraj pameti da dolazi u Haag’, navodi se u priopćenju.

Documenta se priopćenjem oglasila i nakon izricanja presude. ‘Konfuzna optužnica tužiteljstva, kontinuirane opstrukcije sudskog procesa te neadekvatan procesni kapacitet Sudskog vijeća da se takve pojave neutraliziraju, rezultiralo je najporaznijom prvostupanjskom presudom MKSJ-a do sada. Šokirani smo odlukom koja predstavlja proturječje ustaljenoj međunarodnoj praksi te posebno izražavamo solidarnost sa svim žrtvama rata u Hrvatskoj i BiH. Vjerujemo da će se patnja u žalbenom dijelu postupka prepoznati i pravda u konačnici ostvariti’, poručili su iz ove nevladine organizacije.

Po izricanju nepravomoćne presude oglasio se i sam Šešelj. Nakon što je na Twitteru napisao ‘Draga moja Kolinda, spremi se, spremi. Uskoro ti dolazim u zvaničnu posjetu!’, sazvao je i konferenciju za medije tokom koje je kazao da su se ‘nakon toliko nepravedno optuženih Srba pojavila dvojica poštenih sudaca’.

- Pokazali su otpor pritiscima. Radovan Karadžić i mnogi drugi nisu imali časne i poštene suce. Moj stav prema Haagu kao antisrpskom i instrumentu novog svjetskog poretka nije se ni za dlaku promijenio. Znao sam da mi niti jedan zločin ne mogu dokazati. Nije me puno interesirala niti izrečena kazna. Možda sam mogao bar malo dobiti da ne bijesne toliko srpski neprijatelji iz Srbije i izvan nje. Srpski narod prolazio je kroz muke, zapadne sile su zaboravile koliko su Hrvati pobili nevinih Srba i protjerali ih oko 600.000. Zapad je 1999. godine bombardirao Srbiju da bi pomagao albanskim separatistima na Kosovu. To sve mi kao narod nikada nećemo zaboraviti. Oni koji su nas bombardirali ne mogu očekivati da će nam biti prijatelji… Ideja Velike Srbije je jednako snažna i bez mene. Ona je besmrtna - zaključio je i rekao kako će tražiti 12 milijuna eura odštete.