Gordana Vilović: Nenadmašni naslovi
Uz svaku obljetnicu, pa tako i uz ovu – u povodu 1000. broja Novosti – kroz glavu prolaze različite misli i razlozi što napisati o razlozima zašto je dobro da ova novina postoji i izlazi.
Moji razlozi zašto čitam ovu novinu, prije svega, vezani su uz 1995. godinu kada sam zahvaljujući akciji ‘Spasimo živote’ u organizaciji Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca – Delegacije u Hrvatskoj i Hrvatskog Crvenog križa, imala priliku obilaziti napuštena sela nakon akcije ‘Oluje’ i vidjeti kako su humanitarni djelatnici pomagali rijetkim stanovnicima Banije i Korduna da prežive bez struje, vode, grijanja, dućana, zdravstvene skrbi. U svakom selu najviše jedan do dva čovjeka, neko pseto, koja mačka. Bizarne slike usamljenika koji su odlučili ostati i umrijeti tamo gdje su rođeni, unatoč nemogućim uvjetima, nastavile su živjeti u kronici vraćanja života, i 20 godina poslije na stranicama Novosti. Naime, srednji dio Novosti redovito donosi ljudske priče i prati svaki pa i najmanji pomak povratka života u sela u kojima je do 1995. živjelo većinsko srpsko stanovništvo. Uz rijetke priloge na nacionalnim televizijama, ovo je jedini tjednik posvećen srpskoj nacionalnoj manjini koji redovito donosi priloge o problemima s kojima se suočavaju ljudi u prilično opustjelom području. Pa to je i uloga lista, moglo bi se reći, koji treba pokrivati život jedne manjine! Točno, ali u drugim manjinskim listovima, nerijetko su te stranice rezervirane na prigodničarsko očuvanje kulturne baštine, jezika, obilježavanja praznika, kulinarstvo… U Novostima su, međutim, sve stranice zauzete prizorima čistog preživljavanja. Vjerojatno, jednog dana, kada sva ta sela budu konačno osvijetljena, te srednje stranice će biti uobičajen prilog iz života jedne nacionalne manjine u Hrvatskoj. Do tada, ova novina ima prevažnu ulogu da se izbjegne ono čuveno – nismo znali!
Drugi razlog zbog čega je ovo vrijedan novinski proizvod su sjajni autori i novinari koji, s jedne strane promiču istraživačke priče, a s druge komentiraju recentna zbivanja ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim zemljama. I to najčešće nisu ‘konfekcijski’ tekstovi nego žestoki, drugačiji i iznimno kritički stavovi, osobito kad je riječ o ljudskim glupostima. Tome novine i služe.
Konačno, posebnost Novosti su nenadmašni novinski naslovi – do tri riječi, najviše - koji se katkada ne mogu brzo i jednostavno prevesti strancima, ali su u našim lokalnim hrvatskim okvirima vrlo jasni, prepoznatljivi i točni.
Ivo Goldstein: Nećemo kapitulirati
U kulturno i medijski devastiranoj Hrvatskoj Novosti su proteklih godina postale institucija. I da imam puno više prostora na raspolaganju, ne bih se bavio napadima koje Novosti doživljavaju i s najviših mjesta u državnoj hijerarhiji, i od tzv. desnih intelektualaca, ili od radikala s ulice. Ne znam da li nagon za spaljivanjem Novosti kod ovih posljednjih potječe od potrebe da se spaljuju vještice, ili od nacističkog poriva da pale židovske dućane i sinagoge ili jednostavno od neandertalskog instinkta da se ogriju. Naime, i kad se ne radi o paleži, svi su ti napadi toliko besmisleni i bijedni da moga odgovora nisu dostojni. Oni, naravno, ne govore ništa o Novostima, nego o Hrvatskoj samoj, o njezinoj demokratskoj kulturi (odnosno nekulturi), gotovo šest godina nakon ulaska u EU. I, moram priznati, potpuno sam tada krivo procijenio (neki bi pridodali – i naivno) kad sam mislio da odnos prema manjinama i odnos prema kritici, prema opoziciji, jesu teme i dileme koje su definitivno ostale iza nas. Činjenica da nas je malo koji u ovoj državi drugačije mislimo jest poražavajuća, ali ne smije značiti da valja kapitulirati: i neki čovjek koji je u Bibliji nazvan Abraham kao onaj koji je prvi domislio monoteizam, jest isprva bio sam, i neki neimenovani golijard koji se u 12. stoljeću zapitao da li je Crkva ta koja ima monopol na istinu, bio je isprva sam. Nećemo kapitulirati jer nas, zajedno s Novostima, ipak ima priličan broj. I želim Novostima dug život, ne samo zbog novina, redakcije, ljudi koji u njima rade, nego i zbog nas, njihovih čitalaca i zbog hrvatskog društva u cijelosti kojem je takav svjetionik potreban.
Snježana Kordić: Znatna količina zlatnih zrnaca
Novosti čine konkretni ljudi s imenom i prezimenom. Fenomen postojanja Novosti kao posljedica jedne greške u sistemu može se slikovito opisati kao produkt jednog neočekivanog tektonskog poremećaja. Pritom se kamenje u rijeci slučajno posložilo tako da je na jednom mjestu između kamenja ostala šupljina. Kako je voda u brzoj rijeci, koja predstavlja život kroz vrijeme, nosila sa sobom sitna zrnca pijeska koja su u vrtlogu u šupljini zastajala, iz tog pijeska su zrnca zlata jer su teška ostajala na dnu šupljine, a običan pijesak je odlazio niz rijeku. Tako se u Novostima nakupila znatna količina zlatnih zrnaca – vrhunskih, izvanrednih novinara. Ta visoka količina udjela zlata na jednom mjestu predstavlja čudo u hrvatskom novinarstvu. Jednom će nabujala rijeka svojom strujom pomaknuti okolno kamenje i šupljina će nestati, ali do tada može proći puno vremena, čitav radni vijek nekog novinara. Nije slučajno da su Novosti bile jedno od rijetkih mjesta gdje se moglo objektivno čitati o Deklaraciji o zajedničkom jeziku.
Nadežda Čačinovič: Nepristajanje na normalizaciju predrasuda
Kao prvo i posve jednostavno: Novosti su važne jer se u njima ima što čitati, jer se u njima mogu čitati stvari kojih drugdje (više) nema: jer ne pristaju na trivijalizaciju svega što se događa a pogotovo ne na normalizaciju predrasuda.
Kao drugo, važno je ono što nam govore napadi na Novosti: oni koji traže kako ‘valja da državne novce troše na teme srpske manjine’ jasnije nego išta drugo pokazuju prevladavajuću zamisao hrvatske države i društva u kojoj je za različite po bilo kojoj osnovi ostavljen samo ograđeni prostor za folklorne djelatnosti, a ne ravnopravno djelovanje u pluralističkoj zajednici.
