Sanja Zoričić Tabaković: Doprinos za zdravlje cjelokupnog društva
Novosti danas donekle popunjavaju prazninu koja je nastala nestankom Ferala. Budući je rijetka novina koja bez ustezanja i autocenzure piše o teškim bolestima našeg društva, kao što je neprekidno mijenjanje prošlosti i njezino uljepšavanje, zatvaranje očiju pred rastućim nacionalizmom i buđenjem ustaštva, smatram Novosti izuzetno važnim i vrijednim doprinosom za zdravlje cjelokupnog društva, a ne samo manjina.
Slobodan Živković: Izrasle u ozbiljnu novinu
Novosti su najtiražnije i najutjecajnije novine koje izdaje srpska zajednica u Republici Hrvatskoj. Taj utjecaj nije ograničen samo na srpsku zajednicu, Novosti su izrasle u ozbiljnu novinu koja ima značajan utjecaj na cjelokupan društveno-politički život u Republici Hrvatskoj. Veliko nam je zadovoljstvo što u tako ozbiljnim novinama uvijek i na veoma profesionalan način obrađujete događaje i pratite rad SKD ‘Prosvjeta’.
Andrea Zlatar-Violić: Novinari poznaju kontekst i imaju pamćenje
Zašto volim čitati Novosti? Prvenstveno zato što Novosti objavljuju tekstove, u onom jednostavnom smislu koji je važan: tekstove koji imaju značenje, imaju autore i imaju stav. Novosti ne listam da bih preletjela naslove, bacila pogled na fotografije; za tekstove u Novostima treba vremena, jer – baš nasuprot svom nazivu – to nisu novine koje objavljuju takozvane, ili samozvane ‘vijesti’. Da li je tematika ono što me posebno privlači? Ne uvijek, i ne doslovno. Pripadam onoj grupi građana koji većinu humanih vrijednosti smatra pitanjem civilizacijskog dosega, a ne određenog, lijevog političkog opredjeljenja. Prva od svih vrijednosti, znam da zvuči banalno, jesu ljudska prava i to kao podrazumijevajuće pripada tematici Novosti, ali nije ograničavajući urednički moment. Novo u Novostima su prije svega ljudi o čijem radu ne bih ništa znala da nisu dobili priliku dati intervju, opširan i argumentirajući upravo u ovom tjedniku; čitajući o zbivanjima u regiji, cijeloj bivšoj ‘istočnoj Europi’, drugačije, ne-izolirano, razmišljam o onome što i kako živimo u Hrvatskoj. Autori/ce – njihova je glavna vrijednost u tome što poznaju kontekst i imaju pamćenje, jer nedostatak pamćenja, jer dugoročna a bome i kratkoročna amnezija haraju domaćim medijskim prostorima. I još dodatno, jedino takav autorski profil omogućuje ironiju, nasušnu potrebu da se gorko nasmijemo.
Vjerojatno bih trebala rečenicu-dvije o ‘kulturi’, ali to je besmisleno za novine koje ne tretiraju kulturu kao ukrasni dodatak, podlistak o umjetnosti. Tu je riječ o umjetnosti kao mogućem pogledu na ono što se zbiva, pa se o tome i pisati može umjetnički, a da li se može živjeti od umjetnosti, na to pitanje odgovore daju mnogi tekstovi. I jedna zgoda: u bolnicu mi je kolega donosio Novosti, nije ih moguće čitati nego raskriljene na krevetu. Čim bih ih odložila, netko bi pitao je li može ‘malo uzeti’, i tako bi cirkulirale sobom. Srećom, sve smo bile starije, pa ni ćirilično pismo nije bilo problem – za čitanje.
Boris Buden: Vise o tankoj niti ‘krivog’ identiteta
Nemojmo se zavaravati. Novosti vise o tankoj niti ‘krivog’ identiteta. Opstaju zahvaljujući realpolitičkoj ekvilibristici nekolicine političara i sretnoj okolnosti ograničenog suvereniteta Republike Hrvatske. Obje te pretpostavke počivaju na krhkim osnovama. Iznutra, ‘sustav’ je već svjestan svog povijesnog debakla: za 30 godina apsolutne vladavine hrvatski nacionalizam nije uspio proizvesti nikakav pozitivan učinak na svoju naciju. Još gore, uništio je sve materijalne, kulturne i biopolitičke pretpostavke moguće nacionalne obnove u budućnosti. Ukratko, došao je svojoj voljenoj naciji glave. Stoga mu je preostalo samo još jedno – da svim sredstvima zaštiti klasne privilegije svojih klijenata. Ono što još nisu spiskali, sretni dobitnici tranzicijske akumulacije kapitala i moći, takozvane ‘pretvorbe’ i ‘demokracije’, branit će nasiljem. Za to su sve pretpostavke već ostvarene. Represivni i ideološki aparati države koji uključuju Crkvu, korumpirano sudstvo, kao i falangistički dio civilnog društva, spremni su za klasni rat koji je, zapravo, već počeo. Kad on zahvati društva kapitalističkog centra, što se također već događa, hrvatske će nacionaliste još jednom ponijeti ideal suverenosti. Iza leđa svjetskih moćnika, okupiranih svojim problemima, u miru će obračunati s ‘izdajicama’. Tada više neće biti spasa ni u kavezu ‘krivog’ identiteta. Osim ako nada, koja je ondje našla svoje privremeno pribježište, nije, neopazice, već pobjegla van, u ilegalu budućnosti.
