Ključne smjernice ‘reformske vlade’ nijednom riječju ne spominju radnike: u programskim načelima spominje se samo fleksibilizacija radnog zakonodavstva i to kao jedna od smjernica Ministarstva poduzetništva i obrta. Poučeni radom dosadašnjih vlada, znamo da najave premijera Tihomira Oreškovića da neće smanjivati plaće i mirovine te da neće dirati u radnička i socijalna prava treba uzeti s krajnjim oprezom.
- Ne pristajemo na daljnju fleksibilizaciju radnog zakonodavstva. Nedavno smo od Milana Račića, koji se spominjao kao kandidat za ministra gospodarstva, mogli čuti da hrvatski radnik nije lijen, ali da je skup. Za njih radnik nije nikad dovoljno jeftin i fleksibilan. Za novu vladajuću garnituru radnik opet nije subjekt već objekt koji se promatra na jednak način kao sredstvo rada, a ne kao onaj koji, na primjer, ima i svoje organizacije iza sebe, poput sindikata. Zaboravlja se abeceda ekonomskih odnosa, gdje samo rad stvara novu vrijednost - kaže za ‘Novosti’ Ana Milićević Pezelj, izvršna tajnica za socijalni dijalog i javne politike Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).
Sindikalistica podsjeća na dokument ‘Predizborna platforma SSSH’ koji su iz ove središnjice u listopadu prošle godine predstavili Domoljubnoj i koaliciji Hrvatska raste: riječ je o novom društveno-ekonomskom modelu koji traži da postizanje pune zaposlenosti predstavlja prioritet politike buduće vlade, da se minimalna plaća poveća, da se osigura provedba radnih propisa u praksi, suzbije neisplata plaća i prekarni rad. To je gotovo u potpunosti podržano, no sada se drastično odstupa od toga. Tim povodom iz SSSH-a su, tražeći hitan sastanak, poslali otvoreno pismo premijeru Oreškoviću i njegovim dvama zamjenicima ukazujući na to koliko su neugodno iznenađeni reformskim smjernicama, a posebno programom koji je za HDZ pisao njemački IFO institut, iz čega se može zaključiti da će program nove vlade opet ići na teret radnika.
- U programu nema ničega što bi se ticalo balansa između ekonomskog i socijalnog. To bi značilo da radnici ne smiju više biti zarobljenici tzv. atipičnih oblika rada: prekarnog rada putem ugovora o djelu ili agencijskog rada čija je direktna posljedica segmentacija tržišta rada i porast siromaštva posebno među zaposlenima. Valja vidjeti stoga čime možemo podići konkurentnost, a nekonkurentni smo zbog katastrofalnog menadžerskog kadra koji podržavaju tzv. nezavisni stručnjaci i velik dio akademske zajednice, podrivajući time socijalnu pravdu, što je jedan od temelja Ustava. Katolička crkva nije uporište temeljnih vrednota, što nam se sada servira. Građani nisu dovoljno svjesni da moraju razmisliti o tome mogu li od svoga rada živjeti i hoće li njihova djeca sutra od njega moći živjeti - zaključuje Ana Milićević Pezelj.
