>

novosti logo

Društvo Društvo

Hrvati u Srbiji: Naš tjednik ne spaljuju, ali nas zovu ustašama i prijete smrću

Premda ni po brojnosti ni po političkoj ili gospodarskoj snazi nikoga ne mogu ugrožavati, Hrvate u Srbiji neki i dalje promatraju kao remetilački faktor, kaže Slaven Bačić. Uz probleme koje dijele sa Srbima u Hrvatskoj, imaju i specifično svoje, poput neriješene političke reprezentacije

Gotovo sve nacionalne manjine u bilo kojoj državi regije imaju probleme, pa tako ni hrvatska manjina u Srbiji nije izuzetak. O njima uglavnom saznajemo kad se desi nešto iz domene crne kronike ili kad neke zakonske izmjene, po mišljenju čelnih ljudi hrvatske manjine, derogiraju nesumnjiv napredak o ostvarenju njihovih manjinskih prava.

Zagarantirano parlamentarno zastupstvo odraz je zrelosti nekog društva. Praksa je u Srbiji pokazala da su pripadnici nacionalnih manjina u velikim strankama u prvom redu vojnici svoje partije – ističe Slaven Bačić

- Nedvojbeno je da je u posljednjih petnaestak godina, globalno promatrano, ostvaren značajan pomak u provedbi manjinskih prava Hrvata, od nepriznavanja postojanja 1990-ih, preko poleta za vlade Zorana Đinđića, do izvjesne stagnacije posljednjih desetak godina unatoč formalnim ili pojedinačnim pozitivnim pomacima - kaže Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV), najviše hrvatske manjinske institucije.

- Međutim, i dalje je dominantno opće nepovoljno okružje spram svega hrvatskog pa je hrvatska manjina među onima koje bilježe najveći pad brojnosti. U odnosu na 1961. broj Hrvata smanjio se za više od dvije trećine: s oko 196.400 na 57.900 - ističe Bačić koji u tu brojku ne ubraja oko 16.700 nacionalno izjašnjenih Bunjevaca.

S obzirom na malu brojnost Hrvata, HNV se bira putem elektora pa za jedan elektorski glas treba 60 glasova upisanih u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine.

- Takav sustav omogućuje uključenost svih pripadnik naše zajednice u izborni proces, jer svatko može dati potpis potpore bilo kojem elektoru. Meni je, kao elektoru iz Subotice, potpis potpore dao i jedan Hrvat iz Zemuna - kaže Bačić.

Kao ni u Hrvatskoj, za izbore za manjinska vijeća ne vlada velik interes pa je na izborima 2014. godine HNV na elektorskoj skupštini izabralo 132 elektora, što znači da je tek oko 8.500 upisanih u popis sudjelovalo na izborima. Što se izbora tiče, za hrvatsku manjinu je najveći problem uključivanje Hrvata iz Beograda i središnje Srbije, gdje živi oko 10.000 Hrvata, ali ih je upisano tek nekoliko stotina.

- Izvjesni pomaci vidljivi su unazad godinu dana, osnovane su nove hrvatske udruge u Beogradu i Nišu i nadamo se da će na sljedećim izborima biti znatno veća uključenost Hrvata iz tog dijela države - ističe predsjednik HNV-a.

Ukazuje na to da se prijedlogom izmjena Zakona o nacionalnim vijećima umjesto jačanja njihovog institucionalnog položaja, kako je to predviđeno Akcijskim planom za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, zapravo višestruko nagrizaju ionako skromna samoupravna prava nacionalnih vijeća.

Hajne je još 1821. napisao: ‘Kad gore knjige, na kraju će gorjeti i ljudi.’ Hoću reći da na slučaj spaljivanja ‘Novosti’ nitko ne bi trebao slegnuti ramenima i reći da je to samo nekolicina budaletina – kaže Zvonko Sarić

- Predloženo je da se suradnja s matičnim državama mora odvijati u okviru državne vanjske politike, sve odluke vijeća bi se odmah morale dostavljati nadležnom ministarstvu, nacionalna vijeća bi se isključila iz raspodjele sredstava iz Proračunskog fonda za nacionalne manjine… Otežavajuća okolnost za Hrvate je i dominirajući diskurs u većinskom narodu koji je negativan prema svemu hrvatskom: u određenim krugovima doista nas promatraju kao remetilački faktor, premda ni po brojnosti ni po političkoj ili gospodarskoj snazi objektivno nikoga ne možemo ugrožavati - kaže Bačić.

Hrvati u Srbiji još nemaju pravo na svog zagarantiranog zastupnika, a ne veseli ih ni pokušaj desnice u Hrvatskoj da se manjinski zastupnici ubuduće biraju iz redova nemanjinskih stranaka.

- Nažalost, Srbija tu svoju obvezu iz bilateralnog sporazuma o zaštiti manjina još nije ispunila, niti pokazuje volju da to učini. Zagarantirano parlamentarno zastupstvo odraz je zrelosti nekog društva u primjeni načela da nacionalne manjine budu uključene u proces donošenja političkih odluka i tako budu integralni dio društva. Praksa je u Srbiji pokazala da su pripadnici nacionalnih manjina u velikim strankama u prvom redu vojnici svoje partije i da im manjinska prava nisu previše važna stvar, već se na tom planu kreću isključivo oko politike koju unaprijed odredi stranka - ističe predsjednik HNV-a.

Predsjednik Izvršnog odbora HNV-a Darko Sarić Lukendić informirao nas je o obrazovanju mladih Hrvata.

- Model A, kompletnu nastavu na hrvatskom jeziku, pohađa 400 učenika, 229 osnovnu i 171 srednju školu, u Subotici i Monoštoru, dok model C, izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, pohađa 454 učenika u deset naselja i 15 škola u Vojvodini. Visokoobrazovne ustanove trenutno ne nude mogućnost izučavanja kolegija na hrvatskom jeziku, a za razliku od drugih nacionalnih manjina, nije osnovana ni katedra za hrvatski jezik - govori Sarić Lukendić.

Nakon 15 godina od početka obrazovanja na hrvatskom jeziku, tek je ove školske godine riješeno pitanje osnovnoškolskih udžbenika, a od naredne kreće se u proces izrade onih srednjoškolskih. U procesu izrade su i nacionalni dodaci za predmete od značaja za hrvatsku zajednicu.

- Autorski udžbenici su izrađeni za hrvatski jezik i glazbenu kulturu, a sve ostalo su puki prijevodi srbijanskih udžbenika. Udžbenici se moraju poklapati s nastavnim planom i programom Srbije, ali će se nacionalnim dodacima nadomjestiti pojedine lekcije koje su važne za njegovanje identiteta i kulture Hrvata u Vojvodini - ističe Sarić Lukendić.

O prisustvu Hrvata u elektronskim medijima, od lokala do državnog nivoa, govori Zvonko Sarić, književnik i zamjenik glavnog urednika ‘Hrvatske riječi’.

- To je zasebna priča. Primjerice, Radio Suboticu je otkupio privatnik. Donedavno je bilo svaki dan tri sata programa na hrvatskom jeziku, sada ga ima dva puta tjedno po pola sata. TV program Hrvatska panorama čine kraća dnevna emisija ‘Kro-info vijesti’, polusatna društveno-politička emisija ‘Motrišta’ i polusatna emisija posvećena kulturnoj baštini i običajima Hrvata u Vojvodini ‘Zlatna škatulja’, koja se emitira na privatnoj postaji TV Subotica, ali se ti termini emitiranja plaćaju - ističe Zvonko Sarić.

Radio Sombor je ugašen, Radio Bačka u Baču je također privatiziran i teži biti komercijalni medij, ali još se emitira tjedna emisija na hrvatskom jeziku. Na Radio-televiziji Vojvodine (RTV) postoji informativna emisija na hrvatskom jeziku ‘Dnevnik’ koja se emitira od ponedjeljka do subote na drugom programu, kao i emisije ‘Izravno nedjeljom’ i ‘Svjetionik’. Na programu Radija Novi Sad 3 dvaput tjedno idu emisije na hrvatskom jeziku.

- Neke medijske proizvode financira izravno AP Vojvodina, a neki se realiziraju sredstvima putem različitih natječaja u zemlji i Hrvatskoj. Nažalost, emisija na hrvatskom jeziku nema u programu Radio-televizije Srbije, koja bi kao značajna ustanova srpske kulture valjda trebala pružiti uvid i u život ovdašnjih Hrvata - govori Sarić.

Izdavaštvo je u Novinsko-izdavačkoj ustanovi Hrvatska riječ pokrenuto 2005. godine. Objavljuju se djela pisana na standardnom hrvatskom književnom jeziku i ikavskom dijalektu. Do sada je objavljeno više od 80 naslova različitih književnih rodova i znanstvene publicistike.

- Urednik naklade do polovice 2012. bio je književnik Milovan Miković, a onda sam ja imenovan za v.d. urednika nakladničke djelatnosti. Knjige su tiskane potporom Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informiranje, a pojedine i uz potporu Grada Subotice, dakle putem natječaja. Unazad više godina bilo je sredstava da se godišnje objavi više knjiga, ali u posljednje dvije godine to se, prema iznosu sredstava po raspisanom pokrajinskom natječaju, svelo na objavljivanje jednog književnog djela godišnje - kaže Sarić.

- U Srbiji na književnoj sceni ne cvjeta nikome, pa ni onim autorima koji iza sebe već imaju značajan i kvalitetan opus, književnici su odavno u škripcu, na kojem god jeziku pisali, a nema više ni Tita da i za književnike izvadi iz državne kase. Promišljajući o ukupnosti hrvatske manjinske književnosti u Srbiji, ovdje i sada, zastupam stav da trebamo biti samokritični i uspostavljati visoke književne standarde, a ne objavljivati po inerciji svašta, sve što se napiše na hrvatskom jeziku. Objavljivati diletante, koji hobistički prikraćuju vrijeme riječima koje pokušavaju složiti u formu poezije ili proze, ne vodi nikamo, pogotovo u slučaju kad oni zbog tiskanja svojih književnih aktivnosti dizanjem ruku u okviru svojih KUD-ova podržavaju određenu opciju u manjinskom političkom životu - ističe Zvonko Sarić.

Premda ‘Hrvatsku riječ’, za razliku od ‘Novosti’, u Srbiji nitko ne spaljuje i ne traži ukidanje njezinog financiranja, ni taj tjednik nije lišen problema.

- Vidite, pale ljudi razne stvari, pa tako i knjige i novine. U ZF romanu ‘Farenhajt 451’ američkog pisca Reja Bredberija vlasti proglašavaju čitanje knjiga teškim zločinom pa država osniva ekipe koje zapljenjuju knjige i javno ih spaljuju. Spaljivali su knjige i novine i nacisti 1933., na berlinskom Trgu opere, mada u toj drami nije bilo glazbe i pjevanja. Ali jest bilo govorancija: tadašnji studentski vođa Herbert Gutjar rekao je: ‘Sve ono što nije njemačko predajem vatri!’ Te noći spaljene su i knjige Hajnriha Hajnea koji je još 1821. napisao: ‘Kad gore knjige, na kraju će gorjeti i ljudi.’ Hoću reći da na slučaj spaljivanja ‘Novosti’ nitko ne bi trebao slegnuti ramenima i reći da je to samo nekolicina budaletina - upozorava Sarić.

- Jeste da naš tjednik nisu spaljivali, ali su u više prilika uposleni doživjeli atrakciju – ‘nazovi Hrvatsku riječ radi ubojstva’. Nije bilo u pitanju ponovno snimanje Hičkokovog filma, nego prijetnje smrću pa su nas čuvali policajci u civilu - dodaje.

‘Hrvatska riječ’ nema problema s tiskanjem: sredstva pokrajinske vlasti stižu uredno i na vrijeme te su na istoj razini kao i lani.

- Kako sve ne bi bilo idealno, postoji začkoljica: trenutno u zakonodavstvu ne postoji obveza financiranja manjinskih medija u Srbiji. U izradi je Zakon o manjinskim nacionalnim vijećima, koji će precizirati kako će se odvijati financiranje manjinskih medija ubuduće. Okreni-obrni, ali ne treba puno pameti pa zaključiti da manjinski mediji u Srbiji ne mogu funkcionirati komercijalno i zato je tu država Srbija koja treba podržavati manjinski vid informiranja, jer poreze državi plaćaju i ovdašnji Hrvati - ističe Sarić.

Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ ima dobru komunikaciju s pokrajinskim tajnikom za kulturu, informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Miroslavom Štatkićem koji je član Srpske napredne stranke.

- Iako zastupam dijametralno suprotne političke stavove, činjenice ne treba izvrtati. Bez financiranja pokrajinske vlade naš tjednik ne bi mogao opstati. Kao i svi uposleni u ustanovi Hrvatska riječ, volio bih da je prodaja tjednika veća, no danas se olako lijepe razne etikete, poput one ‘ustaša’. Hoću reći da naš tjednik u veoma malom broju kupuju pripadnici većinskog naroda, a kad se nalijepi bedasta etiketa za Hrvate općenito da su ‘ustaše’, onda mi ne možemo, a niti hoćemo, na svakoj naslovnici napisati: Dečkice i dečki, drugovi i drugarice, gospođe i gospodo, mi, eto, nismo ustaše - kaže Zvonko Sarić.

Važnost susreta na vrhu

Prošli sastanak hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića, tadašnjeg premijera a sada predsjednika Srbije, polučio je rezultate, barem za hrvatsku manjinu. I Slaven Bačić i Darko Sarić Lukendić smatraju da bi se manjinske teme trebale naći i na novom sastanku, kad i ako do njega dođe.

- Tema je, barem s naše strane, dosta. Najvažnije je svako zagarantirano političko zastupstvo, zatim zastupljenost Hrvata u javnom sektoru jer je u Uredu za manjinska prava tek devet osoba u sektoru za manjine, a većina njih su pripadnici većinskog naroda. Niz je otvorenih pitanja vezano uz obrazovanje na hrvatskom i provedbu propisa o službenoj uporabi hrvatskog jezika - kaže Bačić i podsjeća da je posljednji sastanak međuvladinog Mješovitog odbora koji prati provedbu bilateralnog sporazuma o zaštiti manjina održan u Zagrebu i Vrhovinama još 2014.

- Sljedeći bi se trebao održati u Srbiji, ali još nema nagovještaja da će do njega uskoro doći, premda bi se ovi sastanci trebali održavati najmanje jednom godišnje - ističe Bačić.

- Zadovoljni smo što se u razgovorima na tim susretima spominju i problemi s kojima se mi suočavamo. Sretni smo kad se govori i o rješavanju konkretnih problema koji ne iziskuju velik napor i dugo vrijeme, kao što su udžbenici ili proširenje mreže škola, ali istodobno ukazujemo i na složenije i teže rješive probleme, kao što su neriješena politička reprezentacija i isključenost iz donošenja odluka, miješanje države u identitetski spor bunjevačkih Hrvata ili velika podzastupljenost u tijelima uprave - nabraja Sarić Lukendić.

1/4