>

novosti logo

Hrvatska banka za obmanu i rastroj

Unatoč suprotnim odlukama povjerenice za informiranje i Visokog upravnog suda te odbijenice Ustavnog suda, vodstvo HBOR-a i dalje inzistira na tome da podaci o nazivima tvrtki koje kreditiraju i imenima ljudi koje honoriraju ostanu bankarska tajna

Dok se i dalje pokušava doznati zašto je i pod kojim uvjetima Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) početkom 2017. godine izdala kredit Agrokoru u iznosu od 378 milijuna kuna, znajući već tada za loše financijsko stanje u tom koncernu, rukovodstvo HBOR-a posljednje tri godine vodi pravnu borbu kojom želi spriječiti javnost da dobije uvid u informacije o tome koga kreditiraju, pod kojim uvjetima i s kojim iznosima. HBOR istom žestinom radi na pokušaju da zaustavi objavu podataka o radu svoje Uprave i Nadzornom odboru, pa čak i imena osoba kojima su u minulom razdoblju isplaćivali honorare. Iako su u tom procesu podnosili ustavne tužbe, alarmirajući čak i Državno odvjetništvo, svaka odluka nadležnih institucija i sudova donesena je protiv HBOR-a. Da nije riječ o upornom prkošenju pravomoćnim sudskim odlukama, ponašanje čelnih ljudi ove institucije možda bi se moglo okarakterizirati tek kao bizarni kuriozitet.

Kad smo u neslužbenom razgovoru pitali radnicu hbor-a kako će se ubuduće postaviti s obzirom na dosadašnje sudske odluke, odgovorila je da će ‘šutjeti i praviti se da se presude nisu desile’

Priča počinje u ožujku 2014., kad je autor ovoga teksta od HBOR-a zatražio popis svih kredita koji su izdani od 2010. do kraja 2013. godine te popis honorara koji su isplaćeni vanjskim suradnicima u istom razdoblju tokom kojeg su se na vlasti izmijenili HDZ i SDP s koalicijskim partnerima. Zahtjev je podnesen u periodu kad je u medijima objavljeno nekoliko tekstova o sumnjivim kreditima koje je ova institucija izdala pojedinim tvrtkama. Budući da je u tim prilikama HBOR odbijao čak navesti kreditira li pojedine tvrtke, pozivajući se na bankovnu tajnu, smatrali smo da institucija koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, u čijem Nadzornom odboru sjedi pola ministara te se financira i iz javnih sredstava, nema pravo na argumente klasičnih banaka.

Rukovodstvo HBOR-a, tada u razdoblju vlade Zorana Milanovića, odbilo je takav zahtjev tvrdeći, između ostalog, da su nazivi tvrtki koje kreditiraju i imena ljudi koje honoriraju bankarska tajna i da je riječ o osobnim podacima, uz dodatnu skandaloznu tvrdnju, koju su u prošlosti neuspješno koristile i neke druge javne institucije, da bi se njihovi klijenti, kompanije koje kreditiraju, morali složiti s takvom odlukom.

Nakon naše žalbe nadležnoj povjerenici za informiranje Anamariji Musi, ona je poništila HBOR-ovu odluku i naložila dostavu traženih podataka ističući, između ostalog, da u ovom slučaju ‘ne prevladava potreba zaštite bankarske tajne u odnosu na javni interes’. Musa je pritom obrazložila i da je riječ o instituciji koju je osnovala Republika Hrvatska, koja je stotinama milijuna kuna sufinancirana sredstvima iz proračuna pa se ne može rukovoditi argumentima klasičnih banaka, tako ni institutom bankovne tajne. HBOR se žalio Visokom upravnom sudu, koji je nakon godinu i pol dana potvrdio rješenje Anamarije Muse, ponavljajući da javnost ima pravo znati kako se troše javna sredstva, bez obzira na tutorsku ulogu Nadzornog odbora i Sabora kojemu podnose godišnja izvješća. Zahvaljujući toj odluci, HBOR nam je dostavio imena nekoliko tisuća pravnih osoba koje su kreditirali, kao i popis fizičkih osoba kojima su isplaćivali honorare od 2010. do početka 2014. godine.

Bila je to prva presuda takve vrste u kontekstu HBOR-a koju se citiralo u svim sličnim naknadnim zahtjevima prema toj instituciji. HBOR se, međutim, odbio u potpunosti povinovati odlukama više nadležnih tijela. Iako je dostavljen popis traženih imena kompanija koje su kreditirali u razdoblju od četiri godine, a na kojem dominiraju sve velike hrvatske tvrtke, na svakoj pojedinoj stranici je stavljen natpis ‘Strogo povjerljivo’. Riječ je o pomalo bizarnoj odluci – da se novinaru daju podaci koji se u isto vrijeme proglašavaju tajnom, iako su nadležne institucije utvrdile da nikad i nisu trebali biti proskribirani na taj način – koja je ubrzo postala nešto jasnija. Nedugo nakon što je je Visoki upravni sud u ljeto 2015. donio presude u našu korist, HBOR je protiv obje sudske odluke, one o popisu kreditiranih tvrtki i honoriranih osoba, podnio ustavne tužbe, tvrdeći da se takvim pravorijekom krši Ustav. HBOR je dakle po svaku cijenu želio da podaci ostanu u domeni javno nepoznatih podataka, čak i ako to znači vođenje unaprijed izgubljenih sporova. Ustavni sud je naime u ožujku 2016. godine odbacio tužbe pod obrazloženjem da HBOR ‘nije ovlašten podnositi ustavne tužbe u postupku zaštite ustavnih prava pred Ustavnim sudom’.

Zahvaljujući odluci Visokog upravnog suda, hbor nam je dostavio imena pravnih osoba koje su kreditirali i popis fizičkih osoba kojima su isplaćivali honorare od 2010. do 2014., koje ćemo uskoro objaviti

HBOR je potom alarmirao Državno odvjetništvo, koje je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presuda Visokog upravnog suda. DORH je u svojoj predstavci sudu ponovio da je riječ o kršenju zaštite osobnih podataka, pozivajući se na Ustav, niz evropskih konvencija i Zakon o HBOR-u prema kojem se, tvrde oni, nedovoljno definiran pojam javnih, proračunskih sredstava ne može tek tako primijeniti na ovu instituciju. Ovi su postupci i dalje u toku, ali s obzirom na dosadašnju praksu prema kojoj su u pravilu potvrđivane odluke povjerenice za informiranje da institucije s proračunskim prihodima moraju podastrijeti ovakve podatke, izvjestan je i njihov epilog.

Ali HBOR nije stao na tome. Unatoč jasnim odlukama sudova, prošle su godine nastavili odbijati tražitelje sličnih informacija. U sklopu međunarodnog projekta koji ima za cilj provjeriti u kojoj se mjeri javnim novcem financiraju poslovi koji su štetni po okoliš i ljude, nevladina organizacija Zelena Istra tražila ih je informacije o firmama koje kreditiraju, kao i iznosima, projektima, sektorima, djelatnostima i zemljama izvoza. Iako utvrđen kao neosnovan u prijašnjim sudskim odlukama, HBOR se opet pozvao na argument bankovne tajne i povrede zaštite osobnih podataka. Visoki upravni sud je i u ovom slučaju presudio u korist rješenja povjerenice, odnosno Zelene Istre, tražeći HBOR da dostavi podatke. Od presude je, međutim, prošlo više od tri mjeseca, a HBOR i dalje nije dostavio traženo, što znači da njegovi čelnici više nisu samo uzaludno tvrdoglavi, već i da svjesno krše odluke hrvatskog pravosuđa.

I kao da to nije bilo dovoljno, mazohistički su nastavili s forsiranjem obrnutog kafkijanskog procesa, odbivši 2017. godine sedam zahtjeva građanina Hrvoja Šimića, koristeći pritom uvredljive konstatacije da on ‘zloupotrebljava pravo na pristup informacijama’. Povjerenica je u svih sedam slučajeva donijela rješenje protiv HBOR-a, zahtijevajući da djelomično ili u potpunosti dostave tražene podatke, od odluka Uprave, dnevnim redovima i pisanom izjašnjavanju Nadzornog odbora, pa do popisa kredita od 2014. do sredine 2017. godine. Šimića su, između ostalog, zanimale okolnosti pod kojima je HBOR izdavao kredite Agrokoru, pa tako i onaj zadnji, u siječnju ove godine. Zbirno gledano, HBOR je dosad izgubio tri sudska postupka, a ostalih procesi vezani uz ostalih sedam odbijenica, kojima je neminovna ista sudbina, još su u toku.

Odgovornost za to prvenstveno snosi Uprava koja je, neslužbeno smo doznali, od prvoga dana inzistirala na ovakvoj strategiji. U rujnu ove godine Vlada je na dužnost predsjednice Uprave imenovala Tamaru Perko, a za članove Hrvoja Čuvala i Hrvoja Turkalja. O slučaju je trebao biti obaviješten i Nadzorni odbor, dominantno sastavljen od ministara i saborskih zastupnika, kao tijelo koje kontrolira rad HBOR-a. U njemu primjerice sjede ministri Martina Dalić, Gari Cappelli, Tomislav Tolušić, Predrag Štromar, Gabrijela Žalac i ministar financija Zdravko Marić, ujedno bivši zaposlenik Agrokora. Kad smo kontaktirali pojedine članove NO-a, poput SDP-ovog saborskog zastupnika Borisa Lalovca, rekao nam je da se ne sjeća da je takav materijal došao na njihove sjednice, iako ne isključuje tu mogućnost. Tek je Ivana Ninčević Lesandrić, zastupnica Mosta i bivša članica HBOR-ovog NO-a, koja je žestoko kritizirala ministra Marića i druge kolege zbog izglasavanja kredita Agrokoru, izrazila popriličan šok nakon što smo joj u telefonskom razgovoru prepričali kronologiju slučajeva.

- Riječ je o ponašanju iz kojeg bi javnost mogla zaključiti da nešto kriju i ne žele da se to provjerava. Radi se pritom o javnom novcu koji mora biti i javno izlistan, kao u slučaju drugih sličnih institucija na evropskoj i hrvatskoj razini. Od prvoga dana u Saboru i na sjednicama tražila sam otvorenije poslovanje HBOR-a, a ovo što navodite svakako je potvrda da sam bila u pravu - rekla je u izjavi za Novosti, ističući da trenutno priprema prijedloge izmjena odgovarajućeg zakona koje će, između ostalog, podrazumijevati pravo građana da znaju gdje i kako se troši njihov novac.

Slaže se i da bi se u slučaju redovnog podastiranja takvih informacija javnosti i novinarima krediti Agrokoru i drugim tvrtkama izglasavali znatno opreznije.

- Umjesto dva dana rasprava bi trajala puno duže jer bi donositelji odluka, pa i članovi NO-a, bili svjesni da će ih javnost ubrzo pitati zašto su dali kredit - kazala je, dodajući da nije sudjelovala u izglasavanju spornog Agrokorovog kredita, ali ni drugih plasmana, jer nije mogla savjesno i odgovorno dići ruku za projekte čiji se obilata dokumentacija dostavlja samo nekoliko dana prije donošenja odluke.

U međuvremenu je Centar za mirovne studije (CMS) pokrenuo projekt ‘Javni interes nije na prodaju’, financiran iz proračuna EU-a, u sklopu kojeg će detaljno analizirati kako kreditni plasman HBOR-a kao razvojne institucije RH utječe na ravnomjerni razvoj zemlje. Zatražili su stoga od HBOR-a brojne proskribirane informacije, poput realizacije izdanih kredita, njihovih iznosa, izdanih garancija i u što su točno investirani.

- Te informacije moraju biti javno dostupne jer za sve kredite HBOR-a solidarno i u potpunosti odgovara Republika Hrvatska, uz činjenicu da ih financiraju svi građani proračunskim novcem - poručila je Sandra Benčić iz CMS-a, organizacije koja još uvijek čeka odgovor HBOR-a.

Sažmu li se zahtjevi novinara, civilnog društva i običnih građana koje su odobrili Ured povjerenice, a potom i nadležni sudovi, njihov sadržaj svojevrsni je mozaik o poslovanju HBOR-a koji će uskoro, sasvim je sigurno, biti dostupan javnosti i novinarima. Naš inicijalni zahtjev sastojao se tek od popisa tvrtki i iznosa kredita jer nismo željeli riskirati da nas se odbije na svim instancama traženjem drugih uvjeta kreditiranja. Zahtjev za ostatak informacija stoga smo naknadno poslali na adresu HBOR-a. S obzirom na dosad usvojene zahtjeve, izvjestan je i taj epilog, bez obzira na činjenicu da HBOR već tri godine iz neopravdanih razloga i uz evidentno znanje svake dosadašnje izvršne vlasti koja tamo postavlja svoje kadrove troši državne resurse za unaprijed izgubljene bitke, opterećujući ionako potkapacitirane institucije poput DORH-a. Uskoro će stoga postati i nešto jasnije je li ‘bankovna tajna’ tek pokriće za sprečavanje uvida u detalje pojedinih kreditnih plasmana koje su izdavali od svog osnutka.

Kad smo, u neslužbenom razgovoru, prije pola godine pitali jednu djelatnicu HBOR-a kako će se ubuduće postaviti prema javnosti s obzirom na dosadašnje sudske odluke, odgovorila je da će oni ‘šutjeti i praviti se da se presude nisu desile’. Novosti stoga najavljuju da će, za početak, uskoro objaviti popis svih tvrtki koje su dobile kredite od 2010. do kraja 2013. godine.

1/1