>

novosti logo

Hrvatska - od predvodnika do fenjeraša

Naša država, koja je nekad prednjačila u suđenjima za ratne zločine, sada se nalazi daleko iza Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije. Sudovi su neobjektivni i potkapacitirani

U Hrvatskoj je sve manje suđenja za ratne zločine i daleko ih je najmanje u regiji. Sudi se u najvećem broju Srbima, pripadnicima krajinskih snaga koji za ista (ne)djela dobivaju znatno veće kazne od pripadnika hrvatskih oružanih snaga - neki su od zaključaka praćenja sudskih postupaka za ratne zločine koje je tokom prošle godine pratio pravni tim Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka te Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske.

Praćene su rasprave u 23 kaznena postupka na četiri nadležna županijska suda u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, kao i 12 javnih sjednica u žalbenim postupcima pred Vrhovnim sudom RH. To je ujedno najmanji godišnji broj kaznenih postupaka u fazi rasprave otkad se provodi monitoring suđenja za ratne zločine.

‘Lani je nepravomoćno okončano deset kaznenih, a pravomoćno 12 kaznenih postupaka. Većina kaznenih postupaka u 2017. godini vođena je u odsutnosti okrivljenika. Podignuto je 12 optužnica s 34 okrivljenika, od kojih je njih čak 33 nedostupno hrvatskom pravosuđu. Time je narušen osnovni postulat suvremenog kaznenog postupka koji mora osigurati djelotvornu participaciju okrivljenih i jednakost oružja stranaka u postupku’, ističu u Documenti.

Zašto se nakon 2000. godine našlo snage za osnivanje uskok-a koji se bavi korupcijom, a do sada nema snage da se sličan korak napravi za ratne zločine? – Vesna Teršelič

Ističe se da je regionalna suradnja između tužiteljstava u regiji, posebice onih zaključenih između Hrvatske, BiH i Srbije, skoro nepostojeća u dijelu ustupanja dokaza. Rasprave se rijetko zakazuju, naročito u Osijeku i Rijeci, postupci su dugotrajni, okrivljeni su nedostupni, a postoje i dvostruki standardi pri odmjeravanju kaznenih sankcija. Dosuđene zatvorske kazne pripadnicima hrvatskih jedinica su ispod zakonskog minimuma, uz redovito uzimanje učešća u ratu kao olakotne okolnosti. Ponavljanje postupka zabilježeno je tek u dva predmeta.

Nepravomoćno je presuđeno sedamnaestorici okrivljenih – 12 ih je osuđeno za ratni zločin: i to šest pripadnika hrvatskih i šest pripadnika srpskih jedinica. Četiri pripadnika srpskih jedinica su oslobođena optužbe, dok je za jednog pripadnika srpskih jedinica odbijena optužba. Lani su nadležna županijska državna odvjetništva primila 62 nove kaznene prijave za ratne zločine. Documenta je podnijela dvije; za zločine u Uzdolju i Bogdanovcima, ali ni na jednu nije dobila odgovor.

Zločini počinjeni nad civilima u Sisku, Pakračkoj Poljani, Glinskom Novom Selu, Borovu Selu, Antinu i Vukovaru procesuirani su uglavnom temeljem zapovjedne odgovornosti, dok i dalje nema napretka u progonu direktnih počinitelja. Zločini u Varivodama, Gošiću i Dvoru na Uni - iako sa statusom nacionalnih prioriteta od 2015. - još uvijek su nerazriješeni. Do sada nisu pokrenuti ni kazneni postupci za zločine nad srpskim civilima u Vukovaru i Sarvašu, počinjeni u proljeće i ljeto 1991. kao ni postupci za zločine počinjene za vrijeme Bljeska i Oluje.

Lani je pokrenuto osam istraga protiv 25 okrivljenika, ali je tek jedna istraga rezultirala podizanjem optužnice, dok je podignuto 12 optužnica protiv 34 okrivljenih; svi oni bili su pripadnici srpskih jedinica i nedostupni su pravosuđu. Županijski sudovi u Rijeci i Zagrebu više od polovice suđenja provode u odsutnosti optuženika, što kod svjedoka - oštećenika stvara nerazumijevanje i neprihvaćanje suđenja u kojima nema okrivljenika. Također je neizvjesno da li će u slučaju osuđujućih presuda optuženi ikad služiti dosuđenu kaznu. Trendove praćenja suđenja novinarima je komentirala i voditeljica Documente Vesna Teršelič.

- Godinama upozoravamo da DORH ima premali proračun i premale kapacitete. Javnost i žrtve očekuju učinkovitije procesuiranje ratnih zločina čije se procesuiranje usporava. To je za hrvatsko društvo i društva susjednih zemalja neprihvatljivo. Zato smatramo da bi naše pravosuđe trebalo početi postupak evaluacije, pri čemu treba postaviti pitanje zašto se nakon 2000. godine našlo snage za osnivanje USKOK-a koji se bavi korupcijom, a do sada nema snage da se sličan korak napravi za ratne zločine? Smatramo da bi u DORH trebala postojati nezavisna specijalizirana ekipa koja bi se sustavno bavila ratnim zločinima, što bi doprinijelo unapređenju situaciji. Svjedočimo i da procese vodi nova generacija sutkinja i sudaca koji nikad ranije nisu sudili u predmetima ratnih zločina i uz to nema stručnog usavršavanja. Potrebne su brze i bitne promjene kako bi se vidjelo da Hrvatska ima volju za učinkovito procesuiranje ratnih zločina - rekla je Vesna Teršelič, dodajući da se u Srbiji, Kosovu i BiH mnogo više sudi za ratne zločine.

- Hrvatska koja je nekad prednjačila i bila primjer drugima u procesuiranju zločina na zapovjednoj razini, sada zaostaje - rekla je Teršelić.

Na trendove u praćenju suđenja osvrnula se i pravnica Documente Jelena Đokić Jović, podsjetivši da je suđenje Tomislavu Merčepu dobilo pravomoćni epilog nakon pet godina, dok je sedam godina trajalo suđenje za zločine u selima uz Unu. Iako će ponovljeno suđenje Branimiru Glavašu biti u izvještaju za 2018. godinu, podsjetila je da je u ožujku ove godine razdvojen postupak, pri čemu je Glavaš jedini optuženi.

- Svi inkriminirajući dokazi su izuzeti iz spisa, prije svega priznanje dvoje suoptuženika. Za ovakav postupak mislim da nije bilo zakonske podloge jer u oba procesa - ‘Garaži’ i ‘Selotejpu’ gdje se sudi Glavašu - postoje zajednički dokazi, tako da je nejasno iz kojeg razloga je postupak razdvojen – ocijenila je Đokić Jović.

Osim edukacije sudaca i tužitelja, u Documenti ističu da treba donijeti nacionalni program i zakon o osnivanju fonda za obeštećenje svih civilnih žrtava rata te otpisu troškova neuspjelih parnica za naknadu štete koje su pokrenule direktne ili indirektne žrtve ratnih zločina. Osim potrebe edukacije sudaca za ratne zločine te nadležnih županijskih državnih odvjetništava, Documenta se zalaže za eventualna unapređenja legislative u skladu s nalazima i preporukama evaluacije.

1/1