Milan Bandić opet slovi u medijima za gradonačelničkog kandidata s ozbiljnim šansama na lokalnim izborima u Zagrebu. To ne znači da je postao favorit i da mu se smiješi još jedna pobjeda, ali za nj je velika stvar da je još uvijek u igri. Izbori će biti za otprilike pola godine, dok je prije pola godine – gotovo pa unisono, uključujući i potpisnika ovog teksta – Bandić bio politički otpisan: nije se bio snašao kad je Zagreb zadesio težak potres u ožujku, razotkrila se katastrofa u gradskom proračunu pojačana epidemijom koronavirusa, a gradonačelnik se nije prestajao politički bahatiti i svađati se s javnošću uvjeren da raspolaže ogromnom moći zbog onih desetak-dvanaest parlamentarnih "žetončića" koji su činili HDZ-ovu većinu. Što se to promijenilo u proteklih šest mjeseci da su šest puta izabranom gradonačelniku poskočile šanse za osvajanje i sedmog mandata na čelu glavnog grada? Kako je i zbog čega došlo do Bandićevog, barem privremenog, političkog uskrsnuća?
Što se tiče samog Bandića i onoga što je u njegovoj moći, dogodio se strateški zaokret u pogledu odnosa prema novinarima i javnosti. Nakon višemjesečnog intenzivnog i gotovo svakodnevnog otresanja na novinare i provociranja sukoba na svakom koraku, Bandić je u posljednja tri-četiri mjeseca drastično prorijedio pojavljivanja u javnosti, pa time i količinu izgovorenih misli koje izazivaju ljutnju, prezir, podsmjeh ili kolutanje očima. Taj zaokret jednim je dijelom sigurno posljedica gradonačelnikovog narušenog zdravlja i smanjenih mogućnosti za fizičku sveprisutnost, ali drugim dijelom radi se o tome da je Bandić shvatio, ili ga je netko blizak u to uvjerio, da izborna godina nije vrijeme za kontinuirano otvaranje fronti i za javne obračune sa svakim tko se nađe na putu, čak i s onima koji poluzainteresirano stoje na ugibalištima. U izbornoj godini valja širiti ljubav i mir te proizvoditi što manju količinu odbijanja u biračkim masama, jer odbijanje je ono što ljude najjače motivira da iziđu na izbore i glasaju protiv onoga tko im je odbojan, tko im je uspio izazvati tu vrstu emocije. Predsjednička kampanja Zorana Milanovića u tom smislu može mu poslužiti kao uzor: Milanović se konfrontirao, a i to sporadično, samo s onim grupacijama za koje je s visokim stupnjem vjerojatnosti mogao pretpostaviti da ih ništa ne može odvratiti od toga da iziđu na birališta i da daju glas bilo kome samo ne njemu. Čini se da će taj široki i miroljubivi pristup biti osnova i Bandićeve izborne strategije.
Premda Maras nije politički neupotrebljivo lice, svakome je jasno da on ne može postati gradonačelnik Zagreba, svakome osim samom Marasu
- Bandić će ići u sukob jedino s biračima iz centra grada, pri čemu centar grada ne treba shvatiti doslovno. To je više šifra za urbane, visokoobrazovane i lijeve glasače koji će izići na izbore i glasati protiv Bandića, vjerojatno za Tomislava Tomaševića. Na njih Bandić nikako ne može računati, pa od tog konflikta može imati samo korist. Pitanje je samo koliku. Prema svima ostalima ići će raširenih ruku - kaže naš sugovornik iz gradonačelnikovog kruga i nastavlja:
- On će se postavljati kao zaštitnik onih sa slabijim primanjima, onih koji imaju brojne obitelji, kao zaštitnik onih kojima je stalo do tradicionalnih vrijednosti, braniteljske populacije, doseljenika... Pojednostavljeno rečeno, s kvartovima i naseljima iz istočnog i zapadnog dijela grada ići će protiv "komunjara" iz centra. No nitko u ovom trenutku ne može procijeniti ima li Bandić koncentracije i discipline za tu igru koja je zahtjevna i za čiji je konačni ishod jako važno i to kako će se ponašati drugi akteri.
Naravno da ovakav koncept podrazumijeva paralelno prikrivanje vlastitog enormnog bogatstva, svojih afera i sudskih postupaka, svojih veza s vlasnicima tvrtki koje godinama ubiru masne profite na preplaćenim a katkad i nepotrebnim poslovima s Gradom Zagrebom i Zagrebačkim holdingom. Taj moment dodatno će zakomplicirati Bandićev pokušaj da se opet lažno prikaže zastupnikom interesa slabijih, siromašnijih i socijalno isključenijih, ali on nema drugog puta u lovu na glasove, naročito zbog toga što ni jedna druga opcija nije uspjela pridobiti biračko tijelo na koje – vođen iskustvima s lokalnih izbora unatrag dvadesetak godina – računa aktualni gradonačelnik. Vjerojatno će se Most i Domovinski pokret u predstojećoj kampanji obraćati tim glasačima, što će biti još jedan otežavajući faktor za Bandićevu bitku, još jedan problem s kakvim se Bandić dosad nije susretao u izbornim pohodima. Ako uđe u drugi krug i ako u kampanji bude obazriv prema desničarskim protukandidatima, ti glasovi na kraju će ipak više-manje otići njemu.
Sve ostalo što je dovelo do promjene o kojoj smo govorili na početku ovog teksta nije povezano s aktivnim utjecajem Milana Bandića. Radi se, prije svega, o pogubljenosti, oklijevanju i smušenosti SDP-a i HDZ-a u pogledu ličnosti koje će poslati na megdan čovjeku s dvadesetogodišnjim stažem na čelu Zagreba. SDP predvođen novim predsjednikom Peđom Grbinom i dalje razmatra tri opcije: jedna je da se odluka u potpunosti prepusti zagrebačkoj organizaciji, što bi moglo značiti gradonačelničku kandidaturu šefa te organizacije Gordana Marasa; druga je da se podrži Tomislava Tomaševića, lidera lijevo-zelene platforme Možemo!, koji se već godinama priprema za izbornu utrku u Zagrebu i gradi poziciju najčvršće i najpotkovanije oporbe Bandiću; treća solucija je da socijaldemokrati pronađu neko novo ime u stranci (spominje se Joško Klisović) ili ugledno ime izvan svojih stranačkih redova (govorilo se o Borisu Jokiću) i da sa svojevrsnim zecom iz šešira pokušaju parirati jakoj konkurenciji. Definitivno rješenje teško da će biti poznato prije kraja ove godine.
- Nevjerojatno je da se Grbin kandidirao za šefa stranke bez jasne ideje o tome s kime će ići na izbore u Zagrebu. To će biti ključna stvar u prvih godinu dana njegovog mandata, a on je došao s time da će devastiranoj i uglavnom nikakvoj zagrebačkoj organizaciji demokratski pustiti da odabere SDP-ovog kandidata za gradonačelnika - razočaran je naš sugovornik iz SDP-a.
- Umjesto što troši vrijeme na formalne i proceduralne izgovore, i tako samo odgađa moment u kojem će ipak morati preuzeti odgovornost, trebao je doći s planom za nekoliko najvažnijih gradova i županija ili je s tim planom morao izići u prvih sedam dana vođenja stranke. I ne bi bilo velikog otpora, jer svi shvaćaju da će Grbin biti odgovoran za rezultat lokalnih izbora, neovisno o tome na koji način će biti odabrani kandidati za te izbore. Trebao bi to shvatiti i sam Grbin - dodaje.
Premda Gordan Maras nije politički neupotrebljivo lice, svakome je jasno da on ne može postati gradonačelnik Zagreba, svakome osim samom Marasu. Jasno je to i Peđi Grbinu, ali odgađa da Marasa suoči s realnošću. Čini to i zbog toga što bi onda morao imati spremnu odluku, a on je još nema. Nije naročito izgledan scenarij pronalaska novog spasonosnog rješenja unutar stranke ili u intelektualnom miljeu bliskom SDP-u, pa preostaje podrška Tomaševiću. Mnogi istaknuti SDP-ovci tašto će na to skočiti s tezom da partija poput njihove mora imati svog čovjeka u Zagrebu, no činjenica je da sad nema nikoga tko bi mogao biti ozbiljna konkurencija frontmenu lijevo-zelenog bloka. Grbin će, dakle, morati da izabere između larpurlartističkog titranja stranci i povlačenja pragmatičnih poteza u korist građana.
Andrej Plenković nije iskoristio neočekivano dobar rezultat u Zagrebu na srpanjskim parlamentarnim izborima da odmah počne sređivati i konsolidirati stanje u zapuštenoj zagrebačkoj organizaciji HDZ-a. Drago Prgomet, donedavni predsjednik Gradske skupštine, povukao se iz politike kad je shvatio da ne uživa onoliku Plenkovićevu podršku kolikoj se nadao, povukla su se i dvojica ljudi čijim je kadrovima premrežen zagrebački HDZ – Milijan Brkić i Andrija Mikulić, čekaju se novi vodeći ljudi i gubi se vrijeme. Stanje se moglo početi sređivati tako da je premijer u srpnju odabrao HDZ-ovog gradonačelničkog kandidata, ali on je umjesto toga pustio Vilija Beroša i Ivana Domagoja Miloševića da se potroše kao eventualni pretendenti na kandidaturu za gradonačelnika. HDZ u Zagrebu tek će izabrati svog novog šefa. To će biti Mislav Herman, ugledni liječnik iz bolnice u Petrovoj ulici i čovjek od Plenkovićevog povjerenja. Herman bi trebao početi da stvara uglađeniji i "građanskiji" HDZ u odnosu na strukturu koju su ostavili Mikulić i Brkić, no jasno je da budućnost HDZ-a u glavnom gradu ponajprije ovisi o tome hoće li ta stranka odustati od dugogodišnjeg – proglašenog ili neproglašenog – partnerstva s Milanom Bandićem. O toj temi neće odlučivati Herman, za kojeg se još ne zna hoće li biti HDZ-ov gradonačelnički kandidat, nego će odlučivati Plenković. Zasad se čini da predsjednik HDZ-a ne kani aktivnije sudjelovati u predizbornim akcijama protiv Bandića, iako mu vjerojatno ne bi bilo mrsko da aktualni gradonačelnik nestane iz političkog života.
