Nešto više od dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora održanih 30. kolovoza politička je situacija u Crnoj Gori kompleksna i neizvjesna. Razlozi prije svega leže u ideološkim i interesnim suprotnostima triju udruženih opozicijskih koalicija koje su, osvojivši ukupno 41 od 80 mjesta u Skupštini Crne Gore, srušile tridesetogodišnju vlast DPS-a i njegovih partnera, ali i u sukobima unutar najveće od njih, nazvane Za budućnost Crne Gore. Mandatar za premijera Zdravko Krivokapić sastav nove vlade trebao bi objaviti do 10. ili 11. studenoga, ali s obzirom na to da traju rovovske borbe za pozicije i utjecaj, nije sigurno hoće li se to i dogoditi. Sve je dodatno zakomplicirala smrt mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, uzrokovana koronavirusom. Uz predsjednika Milu Đukanovića, 82-godišnji mitropolit bio je najutjecajnija politička ličnost u državi. Uvelike je potpomogao formiranje spomenute koalicije koja okuplja uglavnom prosrpske i procrkvene stranke. Osim na političke odnose u zemlji, mitropolitova smrt utječe i na relacije s Beogradom. Pored toga što se s Đukanovićem natjecao za prevlast u zemlji, Amfilohije je bio i protivnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kojeg je još od 2013. optuživao za politiku izdaje Kosova.
- Crkvu je na političku scenu izveo Đukanović usvajanjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Inzistirao je identitetskim pitanjima, jer mu ništa drugo nije ostalo kao adut za izbore. Na kraju je to bio jedan od razloga zbog čega je izgubio. Velika je nepoznanica kako će se mitropolitova smrt odraziti na političku scenu. To prije svega zavisi od toga hoće li ga zamijeniti neka autonomna ličnost ili će doći neko po Vučićevom ukusu - kaže za Novosti predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milka Tadić Mijović.
Politička nestabilnost će biti produžena, nadam se ne i produbljena. Ni formiranje najavljene vlade nije sigurno – ocjenjuje Zlatko Vujović, izvršni direktor Centra za monitoring i istraživanje
Na čelu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije je bio 30 godina. U tom je periodu stvorio znatnu infrastrukturu.
- Broj svećenika se od nekih dvadesetak, koliko ih je bilo 1990., po nekim procjenama podignuo na 800, dok i do 1200 ljudi radi za administraciju SPC-a. Tu su i visoki prihodi akumulirani iz manastira kao što su ostroški ili cetinjski, koje posjećuje veliki broj vjernika. Amfilohije je imao ogroman utjecaj unutar SPC-a, ali i srpskog političkog korpusa i van Crne Gore. Okupljao je Vučićeve protivnike koji su protiv svakog sporazuma o Kosovu i koji smatraju da Vučić nije sposoban ostvariti nacionalističke snove. Sada sve zavisi od toga da li će Vučić, ali i patrijarh Irinej, iskoristiti priliku i preuzeti kontrolu nad onim dijelom SPC-a kojim je formalno ili neformalno upravljao Amfilohije - upozorava Zlatko Vujović, izvršni direktor organizacije Centar za monitoring i istraživanje.
Mitropolitovom smrću uzdrman je i položaj samog Krivokapića. Politički autsajder i profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Podgorici, Krivokapić je jedan od pokretača organizacije Ne damo Crnu Goru koju je osnovala grupa profesora u znak podrške SPC-u u sukobu s Đukanovićevom vlašću. Vujović ističe da je Krivokapić bio lični Amfilohijev izbor za nositelja liste koalicije Za budućnost Crne Gore i mandatara buduće vlade. Međutim, uskoro je ušao u sukob s liderima Demokratskog fronta, savezom koji čini okosnicu te koalicije. Njegovi vođe Andrija Mandić i Nebojša Medojević nisu bliski Amfilohiju i Crkvi, nego Vučiću koji ih na konzultacije u Beograd dovodi službenim avionom Vlade Srbije. Mandić ima titulu četničkog vojvode, dok je Medojević poklonik suludih teorije urote, poput one o "zavjeri globalnih satanista duboke države", dok su migranti "organizovana vojska Soroša protiv evropske civilizacije". Mandić i treći vođa DF-a, Milan Knežević, nepravomoćno su osuđeni na pet godina zatvora za pokušaj državnog udara iz 2016. Najekstremniji dio DF-a još uvijek bojkotira državnu himnu.
Krivokapićev sukob s DF-om vodio se oko pitanja trebaju li u novoj vladi sjediti vodeći političari ili će ona biti sastavljena isključivo od stručnjaka. Na sastanku opozicijskih lidera, koji je 23. rujna u manastiru Ostrog organizirao Amfilohije, DF je odbio vlastitog nositelja liste. Knežević je Krivokapića prozvao za dogovor s Dritanom Abazovićem, liderom proeuropski i reformski orijentirane koalicije Crno na bijelo, dogovor po kojem u vladi ne mogu sjediti DF-ovi lideri, a ključni sigurnosni resori, vojska, policija i obavještajne agencije, ne mogu pripasti proruskom i prosrpskom DF-u. Abazović te resore traži za svoju koaliciju s obzirom na to da je ona "jedini konstituent nove Vlade koji je otvoreno zagovarao članstvo u NATO-u i Europskoj uniji". DF je kao izvor takvih uvjeta prozvao i veleposlanstvo SAD-a. Američka ambasada nije se oglašavala, no ugledni beogradski analitičar Boško Jakšić ovih je dana za medije rekao da je "naravno, Zapad zainteresovan da u Vladu Crne Gore ne uđu oni koji su promovisani kao neko ko je na granici ekstremnih satelita Beograda". Sam Krivokapić je rekao da bi vlada "imala niži nivo reputacije" ukoliko bi u njoj sjedili Mandić, Medojević i Knežević. Lideri DF-a su na to, prema informacijama u medijima, ljutito tražili od Krivokapića da vrati mandat.
Milo Đukanović je priznao poraz (Foto: Stevo Vasiljević/Reuters/PIXSELL)
Međutim, na novom sastanku održanom 30. listopada, nakon što je objavljeno da je Amfilohije preminuo, u iznenađujućem obratu postignut je dogovor o vladi eksperata. Krivokapić bi njihova imena, spomenuli smo, trebao objaviti kroz nekoliko dana, a krajnji rok za sastav vlade ističe 6. siječnja. Iako je mitropolitova smrt privremeno stišala borbu za moć i utjecaj, Crnoj Gori ne slijede stabilni dani.
- Mandić je saopštio da je dogovoreno da DF podrži ekspertsku vladu s oročenim vremenskim mandatom na sedam do dvanaest mjeseci. Potom slijede novi izbori, realno je da budu na jesen ili već na proljeće. Politička nestabilnost tako će biti produžena, nadam se ne i produbljena. Međutim, ni formiranje najavljene vlade nije sigurno. Medojević je već rekao da će podnijeti ostavku na mjesto poslanika jer neće da digne ruku za ovakvu vladu, koju naziva čak i prijevarnom. Stvari se mijenjaju veoma brzo, tako da bi bilo neoprezno ili neozbiljno da bilo ko sa sigurnošću ustvrdi da će se nešto desiti ili neće. Čini mi se da su sve opcije otvorene - komentira Vujović.
Jedan od uzroka kompleksnosti političke scene u Crnoj Gori njena je iznimna razmrvljenost: u zemlji s 620.000 stanovnika 2018. bile su registrirane 52 političke stranke, a i sam DF, najvažniji član najveće koalicije, savez je više stranaka.
Po Vujoviću, ključeve razrješenja situacija posjeduje Vučić, i to zato što je nakon Amfilohijeve smrti "on jedini stvarni igrač koji donosi odluke unutar srpskog političkog korpusa u Crnoj Gori".
Sam Đukanović je počeo kao velikosrbin i Miloševićev ratni saveznik. Ako je on mogao da se transformiše, zašto ne bi mogli i ovi ljudi – kaže predsjednica Centra za istraživačko novinarstvo Milka Tadić Mijović
- Unutar crkvenih struktura i dalje postoji veliki broj Vučićevih oponenata, ali njihova moć pada. Sve srpske organizacije koje su podržavale Amfilohija finansirane su od strane Beograda. Tokom boravka u Crnoj Gori povodom mitropolitove sahrane Vučić je jasno rekao da ne podupire DF oko odluke da podrže ekspertsku vladu. Teško je procijeniti da li to znači da se može očekivati i da Krivokapić ostane bez pozicije mandatara. Vraćanje mandata Đukanoviću otvorilo bi mogućnost za nove izbore mnogo brže nego što smo očekivali. Biće teško objasniti građanima koji su glasali za opoziciju da vlada nije formirana, ali previše je suprotstavljenih interesa, a novina je da je DF sada u značajno boljoj situaciji nego prije samo šest-sedam dana - nastavlja Vujović.
Opisani sukob odvija se između dvije frakcije srpskog političkog korpusa u Crnoj Gori: na jednoj strani su provučićevski akteri, a na drugoj klerikalni saveznici Amfilohijeve crkvene frakcije koji nisu, ako uopće, mnogo manji nacionalisti. Amfilohije je raspirivao mržnju, podjarivao ratove i prijateljevao s ratnim zločincima. No Krivokapića to nije spriječilo da prilikom sahrane za mitropolita – pokopanog u kripti novog monumentalnog hrama SPC-a u Podgorici uz ispraćaj hiljada građana koji su pandemiji unatoč dodirivali Amfilohijevo tijelo – kaže da su "građani Crne Gore ostali bez velikana koji stoji rame uz rame sa Svetim Petrom Cetinjskim i Njegošem". Hvalospjeve Amfilohiju izgovarao je i Aleksa Bečić, novi predsjednik parlamenta i lider treće pobjedničke koalicije Mir je naša nacija, tek navodno građanske. Krivokapić je nedavno rekao da su Srbija i Crna Gora "dvije srpske države", negiravši ustav države kojoj bi trebao biti premijer, dok je za vladu rekao da će imati "dvanaest ministara kao dvanaest apostola". Jedini garant zapadne orijentacije Crne Gore tako su Abazović i njegov građanski pokret URA, odnosno koalicija Crno na bijelo. Vujović smatra da URA, sa svoja četiri parlamentarna zastupnika, nema mnogo šansi da na duži rok ovlada sigurnosnim sektorom. No analitičar ističe da se u kratkom vijeku trajanja nove vlade, unatoč simpatijama za Rusiju i suglasju sa Srbijom, najvjerojatnije neće otvarati nikakva pitanja o geopolitičkoj orijentaciji zemlje.
Što se DPS-a tiče, Vujović smatra da on nema snage za nužnu radikalnu transformaciju, nego da su vjerojatnije tek kozmetičke promjene. U aktualnoj situaciji upadljivo je Đukanovićevo držanje: osim početnih nervoznih izjava, uglavnom je odigrao mudro.
- Nakon samih izbora neki od lidera opozicije poređivali su ga s Lukašenkom, no on je odmah priznao poraz i svojim potezima izbacio svaki argument da pokušava nasilno da zadrži vlast. Tako je omogućio da se izduši ogromna energija njegovih protivnika i da oni rade ono što mi se čini da im najbolje ide, a to je da jedni drugima nanose tešku štetu. To će urušiti njihove pozicije na narednim izborima. Mediji se sve manje bave DPS-om i korupcijom, a sve više nesposobnošću nove vlasti da uopšte formira vladu i suoči se s teškim ekonomskim stanjem. Ako je trebao da izabere trenutak kada bi morao izgubiti, a nekada je morao da izgubi, izabrao je najbolji mogući momenat. Ekonomska situacija je teška, šanse dosadašnje opozicije da po tom pitanju napravi neki uspjeh su minimalne, a suverenističko biračko tijelo je dobilo razloga da vjeruje kako je opasnost od velikosrpskog nacionalizma bila podcijenjena - zaključuje Vujović.
Tadić Mijović ističe da je suštinsko pitanje hoće li novim vlastima uspjeti demontaža DPS-ovog sistema kojim preko formalnih i neformalnih centara moći u potpunosti kontrolira državu. Istovremeno, smatra da su strahovi za nezavisnost Crne Gore pretjerani.
- Ako Crna Gora stvarno zavisi samo od autokratske Đukanovićeve vladavine, onda je pitanje da li ona uopšte treba da postoji. Trodecenijska kleptokratska vlast potpuno je razorila Crnu Goru. Osim toga, sam Đukanović je počeo kao velikosrbin i Miloševićev ratni saveznik. Ako je on mogao da se transformiše što se nekih spoljnopolitičkih ciljeva i odnosa prema regiji tiče, zašto ne bi mogli i ovi ljudi, koji ipak nemaju iza sebe ratne zločine i saučesništvo s Miloševićevim - kaže novinarka.
Ističe da su i unutrašnje i vanjske okolnosti sada posve drugačije no što su bile 1990.
- Beograd će svakako nastojati vratiti Crnu Goru u svoju sferu utjecaja, preko ekonomije i dijelom preko Crkve. Tijekom sahrane Amfilohija u nekim govorima se spominjala Crna Gora kao jedna od srpskih zemalja. Zemlja je ekonomski u jako teškoj situaciji. Vučić je najavio ekonomske investicije, naročito na sjeveru Crne Gore. Od same nove vlasti zavisi hoće li uspjeti da se otrgne tim zamkama. Vjerujem da hoće – ipak u Beogradu sada nije Milošević, a prema posljednjoj anketi, samo devet posto crnogorskih građana vratilo bi se u neku vrstu zajednice sa Srbijom. Jednostavno nema većine za to. Nova koalicija bila je moguća samo tako što je potpisan sporazum da Crna Gora ostaje vjerna svim svojim spoljnopolitičkim prioritetima, da se ne problematiziraju članstvo u NATO-u i priznanje Kosova i da se identitetska pitanja ne vraćaju u fokus. Ne može Crna Gora stalno da se plaši da će neko da je pojede ako se promijeni vlast. Mora da sazri i postane samosvjesna, a ne da je nekakav autokrata garant njenog puta - zaključuje Tadić Mijović.
