>

novosti logo

Kronika Kronika

In memoriam Dalibor Tanasić: Sveštenik ohrabrenja i optimizma

Stanovništvo Banije i Like potresla je vijest o iznenadnoj smrti 42-godišnjeg protojereja-stavrofora Dalibora Tanasića, paroha parohije kostajničke u Hrvatskoj Kostajnici. Otac Dalibor, uslijed kratke i teške bolesti preminuo je na zagrebačkom Jordanovcu, 10. februara kada pravoslavni vjernici obilježavaju Velike (zimske) Zadušnice.

Otac Dalibor koji je rođen 14. januara 1976. u Donjem Vakufu, u Bosni i Hercegovini, poslije završene Bogoslovije, svoju prvu svešteničku dužnost obavljao je u Korenici i tih prvih povratničkih godina pokrivao je područje ličkih općina Korenica, Donji Lapac i Udbina. 2013. godine, o. Dalibor nastavlja svoj sveštenički poziv u parohiji kostajničkoj koja obuhvaća grad Hrvatsku Kostajnicu, općine Donje Kukuruzare, Majur, Dubicu i dio općine Dvor.

Tokom skoro 20 godina rada o. Dalibor, ne samo da je bio skromni sveštenik i vjeroučitelj, nego je na svim mjestima svog svešteničkog poziva, uspješno povezivao donatore, lokalnu vlast i Eparhiju u pokretanju obnova porušenih, devastiranih i napuštenih hramova. Posebno se izdvaja borba oko jednog od najzapuštenijih i najzaboravnijih srpskih manastira u Hrvatskoj, manastira Komogovina na Baniji, koji je upravo zahvaljujući nesebičnom zalaganju i upornošću oca Dalibora, doživio svoju obnovu i čije otvaranje, predviđeno za ovu godinu, nažalost nije dočekao.

Otac Dalibor bio je jedan od rijetkih mladih sveštenika koji je bio društveno aktivan i čovjek s osobitim stavom. Zbog toga je bio poštovan i omiljen i među pasivnim vjernicima i ateistima. Uspio je da se svojom otvorenošću i mudrim besjedama približi svakom čovjeku i svojom socijalnom osjetljivošću pokrene brojne humanitarne akcije pomoći socijalno ugroženima porodicama koje čine većinu njegovih parohijana.

U svom kratkom životnom, ali bogatom svešteničkom putu, otac Dalibor bio se angažirao u istraživanju ratnih stratišta po Lici i Baniji, a često je kao zamjena služio brojne parastose žrtvama na Baniji, u Dvoru za žrtve Oluje i Banskom Grabovcu, odakle se pamte njegove riječi da je ‘bolje biti potomak žrtve, nego potomak ubice’.

Suočen s negativnom društvenom atmosferom ispunjenom svakodnevnim umiranjem, rijetkim slavljima i krštenjima, nastojao je svojim optimizmom i vjerom ojačati ljude na putu izdržljivosti. U tome je potpuno uspio. Iza sebe ostavio je suprugu i dvije maloljetne kćerke.

1/2