Nakon duge i teške bolesti, u petak 13. jula, u 73. godini, umro je Dragan Hinić. Ovaj zastupnik srpske manjine u prva dva saziva Hrvatskog sabora i žestok kritičar smanjenja prava svoje zajednice, bio je svjedokom poratnih zbivanja u rodnoj Lici, a nerijetko i žrtvom raspomamljenih nacionalista.
Životni put bio mu je nalik onom mnoge djece iz ruralnih krajeva: školovanje, studij prava, posao. Šesnaest je godina predavao u tadašnjoj milicijskoj školi. Od magisterija ga je dijelio tek ispit, no sa zahuktavanjem devedesetih ostaje bez radnog mjesta. Pridružuje se Srpskoj narodnoj stranci Milana Đukića, koja je u to doba bila povlaštena u državnim medijima zbog nastojanja vlasti da ostvari politički utjecaj među srpskom manjinom pod kontrolom Zagreba; premda na izborima 1992. stranka nije ostvarila tri posto glasova potrebnih za ulazak u Sabor, odlukom Ustavnog suda njezina tri člana – stranački šef, Veselin Pejnović i Hinić - dobivaju zastupničke mandate. Obrazloženo je to time da na drugim stranačkim listama nije bilo dovoljno osoba srpske nacionalnosti da se ispune ‘kvote’ propisane tadašnjim zakonom o manjinskim pravima, premda je po tome prednjačila lista SDU-a; svejedno, Sud je smatrao da SNS kao ‘etnička stranka’ ima veće pravo na ‘etničke mandate’.
Za razliku od svojih stranačkih kolega, Hinić je oštro kritizirao protjerivanja i šikaniranja svojih sunarodnjaka, a posebice vulgarne šovinističke ispade parlamentaraca iz redova HDZ. U jesen 1994. godine zbio se i eksces u saborskom kafiću, kad je Drago Krpina iz te stranke nasrnuo na Hinića šakom i stolicom, a Hinić ga, ne htijući ostati dužan, svalio na pod. Neposredan povod fizičkom obračunu bio je zaključak srpskog zastupnika da većina mališana katolički vjeronauk pohađa pod socijalno-psihološkim pritiskom, no i potreba da se osude konstantne uvrede koje je Krpina upućivao Srpskom demokratskom forumu, koji nije šutio o nasilju nad hrvatskim građanima i građankama srpske nacionalnosti.
Na izborima 1995. godine Hinić nije ušao u Sabor, ali je dalje djelovao kao potpredsjednik SNS-a koji će se za zastupnički mandat kandidirati (neuspješno) 2003. i 2007. godine. Za cijelog je svog političkog djelovanja ostao izuzetno kritičan prema vodećim strankama. ‘S HDZ-om na državnoj razini ne bismo nikad koalirali, jer nismo zaboravili nepravdu i nasilje koje je učinio nad pripadnicima srpske nacionalnosti u Hrvatskoj. Ali ne bismo koalirali ni s SDP-om. Tu nema nikakve razlike, jer je SDP prevario Srbe koji su masovno glasali za tu stranku 1990.’ - govorio bi prije izbora.
Iz javnog se života povlačio postupno, bilježeći pomno sva zla zbivanja u Lici za i godinama nakon Oluje. Samozatajan, skroman i nenametljiv, posljednjih desetak-petnaestak godina vrijeme je rado provodio u zagrebačkom pododboru Prosvjete igrajući šah, svoju veliku pasiju. Ispraćen je 18. srpnja sa zagrebačkog Miroševca u rodnu Zalužnicu kraj Otočca, gdje je i sahranjen.
