Novosti

Kronika

In memoriam Milan Repac: Junak Prve proleterske

Milan Repac (1927 - 2020), jedan od najmlađih ličkih proletera, iz rata je izašao s 18 godina, a za zasluge je dobio orden za hrabrost i orden zasluga za narod trećeg reda

Mmbogny9lojlxrxzeg7xhccokxp

Milan Repac (1927 - 2020)

U ponedjeljak, 17. avgusta 2020. godine, na belomanastirskom Partizanskom groblju u porodičnu grobnicu sahranjen je Milan Repac, posljednji učesnik Narodnooslobodilačkog rata u članstvu Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA) Beli Manastir. Na vječiti počinak ispratili su ga sinovi iz Novog Sada, rođaci, članovi UABA-e i poznanici iz Belog Manastira.

Rođen je davne, 1927. godine u Lici, u Širokoj Kuli kod Gospića. Imao je teško djetinjstvo. Otac mu je otišao u pečalbu u Ameriku kad je imao samo četiri godine, a majka mu je umrla od tifusa kad je imao 14 godina. Nedugo zatim otišao je u rat, u partizane. Bio je jedan od najmlađih ličkih proletera. Sa svojim vršnjakom skakao je s brda na neprijateljski kamion u pokretu da bi zarobili njihovo oružje. Bio je u I. proleterskoj brigadi kao vezista i telefonista. U ratu je bio ranjen kad je nagazio na minu. Iz rata je izašao s 18 godina, a za zasluge je dobio orden za hrabrost i orden zasluga za narod trećeg reda. Po činu je bio vodnik.

Poslije rata zaposlio se u Narodnoj miliciji. Godine 1952. u Ernestinovu kod Osijeka oženio se suprugom Jelisavom i tu su im rođena dva sina: Branimir 1953. i Vladimir 1956. Potom je dobio prekomandu u Baranju, u selo Duboševicu na mađarskoj granici. Tu mu se 1959. godine rodio treći sin Stanko. Dvije godine kasnije napustio je miliciju i zaposlio se na PIK-u ‘Belje’. Na osnovu beneficiranog staža, u svojoj 47. godini, otišao je u penziju i u njoj proveo još toliko godina koliko ih je tada imao. Poslije smrti supruge Jelisave 2011. i sina Stanka, iz Branjinog Vrha 2015. otišao je u Dom za starije i nemoćne osobe u Belom Manastiru, pa u privatni dom ‘Baranjsko sunce’, a potom u dom u Iloku kako bi bio bliže sinovima koji žive Novom Sadu. Poslije kraće bolesti, umro je u bolnici u Vukovaru 13. avgusta ove godine.

Mnogi će ga pamtiti po njegove dvije karakteristike: borac i lovac. Redovito je učestvovao u obilježavanju važnih datuma iz NOB-a koje je organizirala UABA Beli Manastir, a lovom se bavio preko 40 godina i tu postigao zapažene rezultate.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više