Danas je u 90. godini u Zagrebu preminuo Slavko Goldstein, publicist, urednik i nakladnik. Goldstein, koji je rođen 22. kolovoza 1928. u Sarajevu, 1942. godine se zajedno s majkom Leom i mlađim bratom Danielom pridružio jugoslavenskom partizanskom pokretu, a kraj Drugog svjetskog rata dočekao je u činu poručnika.

Nakon završetka rata sudjelovao je u borbi za uspostavljanje Izraela, gdje je živio u kibucu. U Jugoslaviju se vratio tokom 1950-ih, kada je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao književnost i filozofiju. Ubrzo se okušao u novinarstvu, a ostat će upamćen kao osnivač redakcije i urednik Vjesnika u srijedu. Bio je i glavni urednik izdavačke kuće Stvarnost i časopisa Erasmus, a utemeljitelj je i naklada Liber i Novi Liber.

Slavko Goldstein jedan je od osnivača HSLS-a, prve hrvatske političke stranke na čijem čelu je bio do veljače 1990. godine. Bio je predsjednik Židovske općine u Zagrebu, židovske vjerske zajednice Bet Israel i Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, a obnašao je i dužnost predsjednika Savjeta Spomen-područja Jasenovac.

Goldstein je uredio više od 150 knjiga, pisao scenarije za filmove ‘Signali nad gradom’ (1960) Živorada Mitrovića, ‘Prometej s otoka Viševice’ (1964) Vatroslava Mimice, ‘Četvrti suputnik’ (1967) Branka Bauera i ‘Akcija Stadion’ (1977) Dušana Vukotića; koautor je knjige ‘Holokaust u Zagrebu’ (2001), autor višestruko nagrađivane ‘1941 – godine koja se vraća’ (2007). Posljednjih godinu dana života posvetio je istraživanju povijesti logorskog kompleksa Gospić-Jadovno-Pag u kojem je u ljeto 1941. godine ubijen njegov otac Ivan.

Novosti su njegovu posljednju knjigu ‘Jasenovac – tragika, mitomanija, istina’, koja je u proljeće 2016. godine izašla u izdanju Frakture, objavile u dijelovima. Bio je to njegov odgovor na sveprisutni povijesni revizionizam koji se očituje u negiranje naravi ustaškog logora u Jasenovcu.

‘Hrvatski obraz od ustaškog je sramoćenja spasio sam hrvatski narod, aktivnim i pasivnim otporom ustaškoj državi i njenim nehrvatskim tutorima. Kao dječak, tri sam godine aktivno sudjelovao u tom otporu i ubrajam to među najbolje godine mog dugog života. Pobijedili smo, ali nažalost nismo znali biti dobri pobjednici. Među prvim sam bivšim partizanima koji je pored naših ratnih zasluga priznao i naše poslijeratne grijehe. O tome sam govorio u javnim istupima, novinskim člancima i intervjuima, u knjigama koje sam pisao sam i još više u suradnji s mojim sinom prof. Ivom Goldsteinom. To mi daje moralnu snagu da slijedim Spinozinu maksimu da je ‘istina cjelina’ i da to zahtijevam i od autora koji očiglednom neistinom vrijeđaju moj pijetet prema mojim bližnjima nestalima u Holokaustu i prema milijunima nedužnih koji su nestali s njima’, napisao je Goldstein u svojoj posljednjoj knjizi, uz poruku da je ‘zaslijepljeni nacionalizam obično najveći štetočina vlastitoj državi i narodu’.

Goldstein je bio intelektualni i moralni velikan koji se do posljednjeg daha borio protiv onih koji hrvatsko društvo žele porobiti nazadnjačkim ideologijama. Bio je jedinstvena ličnost čiji odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak.