Institut priziva savjesti u hrvatskim bolnicama uzima sve više maha, a nejasna pravila o tome tko se, pod kojim uvjetima i kada može pozvati na njega, a da to ne bude na štetu pacijenata, ostavljaju otvorenima brojne mogućnosti da baš pacijentice budu oštećene, piše Večernji list.

Navode primjer iz Dubrovnika gdje su svi anesteziolozi u smjeni uložili prigovor savjesti pa je ginekolog morao pobačaj napraviti na živo. Taj slučaj ispričala je Barbara Finderle, predsjednica Komore primalja, na temelju iskustva jednog riječkog liječnika koji je odlazio na ispomoć u dubrovačku bolnicu.

Aktivisti skupine Code for Croatia, na temelju podataka koje su prikupili novinarka Novosti Mašenjka Bačić i Danka Derifaj s RTL-a, tim povodom izradili su interaktivnu kartu dostupnosti medicinske usluge prekida trudnoće u Hrvatskoj.

Karta sadrži podatke za 27 javnih bolnica u kojima postoji usluga abortusa s informacijama o ukupnom broju specijalista i specijalistkinja u svakoj od njih, broju onih koji se pozivaju na priziv savjesti i okvirne cijene postupka pod općom anestezijom.

Abortus je najnedostupniji u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske. Prema tim podacima, pobačaj se ne može obaviti u Vinkovcima, Našicama, Požegi i Virovitici. Nadalje, od 20 dostupnih ginekologa u zagrebačkoj bolnici Sveti duh, svih 20-oro uložilo je priziv savjesti, dok je u drugim bolnicama u glavnom gradu pobačaj ipak službeno dostupan uz nekoliko liječnika i liječnica po bolnici s uloženim prizivom. S druge strane, priziv savjesti nije uložio nitko u Vukovaru, Karlovcu, Ogulinu, Rijeci, Puli, Gospiću i Kninu.

Cijena prekida trudnoće različita je ovisno o kojoj bolnici se radi. Prosječno iznosi oko 2500 kuna. Najskuplji su Dubrovnik i Rijeka s okvirnom cijenom od 3000 kn, dok je najjeftiniji abortus moguće obaviti u Bjelovaru za 1870 kn.

Više od polovice doktora, točnije 58 posto ginekologa i ginekologinja u Hrvatskoj, poziva se ne priziv savjesti, što je napravilo i 13,5 posto primalja, od 1700 koliko ih se u Hrvatskoj susreće s ovim zahvatima, podaci su primaljske Komora, uz napomenu da bi ga uložila svaka druga kad bi znala da zbog toga neće imati problema na poslu. Njihov strukovni Etički kodeks daje im to pravo, ako ne uzrokuju trajne posljedice za zdravlje ili ne ugroze život pacijentice, ali Zakon o primaljstvu ne spominje tu mogućnost, a već je pet puta odbijena inicijativa da se tim zakonom regulira ovo područje.