>

novosti logo

Interventna politika

Uz Vladin paket pomoći nužna je i angažirana intervencionistička državna politika, koja će gubitak tisuća poslova i neizvjesnu sudbinu cijelih sektora kompenzirati preko infrastrukturnih projekata, jačeg subvencioniranja malih poduzeća, restriktivnijih mjera prema uvozu hrane te putem koordinacije proizvodne, zdravstvene i poljoprivredne samodostatnosti

Radikalne reforme – koje obrću prevladavajući smjer politike u posljednja četiri desetljeća - morat će se staviti na stol. Vlade će morati prihvatiti aktivniju ulogu u gospodarstvu. Na javne usluge moraju gledati kao investicije, a ne kao obveze i tražiti načine kako da tržište rada bude manje nesigurno. Redistribucija će opet biti na dnevnom redu, a privilegije starijih i bogatih u pitanju. Politike koje su se donedavno smatrale ekscentričnima, poput temeljnih poreza na dohodak i bogatstvo, morat će se prožimati.

Navedeni pasus potpisalo je prije nekoliko dana uredništvo Financial Timesa, novine koja je na taj način u poprilično šokantnom obratu odbacila višedesetljetnu uređivačku i ekonomsku paradigmu. Dojučerašnji šampioni neoliberalizma i mjera štednje, preko noći su postali zastupnici političkih ideja koje su zadnjih nekoliko desetljeća dobrim dijelom odbacili i zapadni socijaldemokrati. To što su proglasili smrt neoliberalne ideologije, međutim, samo ukazuje na svijest o tome da se kapitalizam mora mijenjati ili će ga zamijeniti neki drugi sustav. Citirani napis postao je zadnjih nekoliko tjedana opće mjesto promišljanja ekonomske srednje struje, koje se ne ograničava samo na državnom spašavanju zaleđenog gospodarstva. U sličnim istupima zaziva se kejnezijansku ekonomsku paradigmu i Maršalov plan, koji su izgradili zapad nakon Drugog svjetskog rata i dobrim dijelom spriječili socijalne i revolucionarne prevrate. U najbogatijim zemljama traži se obnova zapuštenih javnih sektora, masovni planovi zapošljavanja otpuštenih radnika, smanjenje krhkih tokova globalizacije određenih dobara te energetska i poljoprivredna samoodrživost.

U hrvatskom, pak, mikro kontekstu, ministar financija Zdravko Marić priznao je prije nekoliko dana kako Hrvatska, dakle ponajviše HDZ, godinama vodi pogrešnu gospodarsku politiku kojoj je potrebno resetiranje. ‘U budućnosti moramo raditi na promijeni strukture hrvatskog gospodarstva koje danas karakterizira relativno niska zastupljenost industrije u dodanoj vrijednosti, a visoka zastupljenost sektora usluga, uz nizak udio robnog izvoza u BDP-u te znatnu uvoznu ovisnost’, izjavio je ministar financija, apelirajući pritom na ‘solidarnost’ i ‘zajedničko podnošenja tereta’. Rukovodeći pritom jednim od najvećih paketa pomoći privatnom sektoru u svijetu, Marić provodi sugestije evropskog centra o enormnoj potrošnji, kao što su njegovi prethodnici prije desetak godina provodili mjere štednje.

Prve političke poruke unutar Unije, pokazuju, međutim, razilaženja kakva su bila prisutna i u vrijeme prethodne financijske krize. Zemlje juga, poput Italije, koje prozivaju Uniju zbog neadekvatne reakcije i pomoći, smatraju nedopustivim da svježi paket mjera veći od 500 milijardi eura podrazumijeva posljedične strukturne reforme i nove mjere štednje. Prije nekoliko dana više od 1700 ekonomista potpisalo je pismo u kojem kažu da dosadašnja pomoć nije dovoljna. Uz izdavanje euroobveznica, predložili su osnivanje jedinstvenog centraliziranog fonda pod upravom EU-institucija iz kojeg bi članice temeljem dokumentiranih potreba i planova financirale svoj oporavak, izbjegavajući neodrživi porast nacionalnih dugova. Nisu se, međutim, zaustavili samo na privremenim mjerama. Najvažniji zahtjev odnosi se na široki evropski investicijski plan koji se tiče infrastrukture i okoliša, a koji će lansirati održivi put evropske ekonomije. Iz drugih političkih izvora pak javljaju se apeli za dugoročnije dokidanje kriterija o ograničenju državnog deficita i javnog duga, enormnu pomoć socijalno ugroženim skupinama, jačanje javne infrastrukture, preraspodjelu bogatstva progresivnim oporezivanjem i stvaranje radnih mjesta u održivoj energetskoj politici umjesto spašavanja korporacija.

Ekonomist Zoran Aralica najveći prostor za oporavak u kratkom roku vidi u prehrambenom sektoru. ‘Drugo tematsko područje gdje vidim veliku priliku su djelatnosti povezane s funkcioniranjem zdravstvenog sustava’, dodaje

Kao i u većini drugih država, hrvatski plan zasad počiva na reakciji na virus. Prema procjenama iz Vlade, za naredna tri mjeseca izdvojit će se 10 milijardi eura za održavanje zaleđenih poduzeća na životu, uz subvencioniranje minimalaca i doprinosa njihovih radnika. Ako bi se rukovodili onom Marićevom solidarnošću, buduće mjere, uz izvjesno produženje financiranja neaktivnog gospodarstva nakon tri mjeseca, morale bi obuhvatiti najranjivije dijelove stanovništva, nezaposlene, stare, bolesne i prekarne radnike. No mimo paketa pomoći, nužna je i angažirana intervencionistička državna politika koja će kompenzirati gubitak tisuća poslova i neizvjesnu sudbinu cijelih sektora preko infrastrukturnih projekata, jačeg subvencioniranja malih gospodarstvenika, restriktivnijih mjera prema uvozu hrane te putem koordinacije proizvodne, zdravstvene i poljoprivredne samodostatnosti. Za razliku od bogatijih zemalja EU-a, Hrvatska je u izrazito lošoj startnoj poziciji. Godinama forsirajući uvoz, uništavanje cijelih industrijskih sektora i poljoprivredne proizvodnje, izvršne politike s naglaskom na HDZ stvarale su nezdravu ovisnost Hrvatske o vanjskim gospodarskim utjecajima.

- Izlazak iz trenutne situacije zahtjeva razbijanje mnogih tabua u različitim područjima ekonomskog djelovanja, jer se na atipično izazvanu krizu jedino može adekvatno odgovoriti netipičnim mjerama unutar dobro posloženog sustava - kaže Novostima Zoran Aralica, ekonomist s Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji smatra da je ključni preduvjet za promjene iz trgovačke prema stvaralačkoj usmjerenosti politički zaokret i stavljanje industrije u središte gospodarske politike, uz usklađivanje monetarne i fiskalne prema razvojnoj politici.

U Hrvatskoj, kaže, nije problem u nepostojanju politika, već u njihovoj konzistentnosti. U slučaju uspostave hipotetskog stožera za gospodarstvo, smatra da bi pored jasne makroekonomske i monetarne slike takvi odgovori na aktualno stanje podrazumijevali djelovanje centralne banke i jasne ciljeva što želimo i na koji način postići.

- Trenutno postoji obrambeni gard HNB-a, a koji je branio tečaj i spašavao tržište obveznica RH u proteklom razdoblju. Imamo fiskalnu politiku koja je na sebe prebacila najveći dio djelovanja bez javno objavljenog cilja, jer za sada nije dala odgovor da li će u budućnosti biti ekspanzivna ili restriktivna - ističe Aralica.

Iako se slaže s većim intervencionističkim mjerama u gospodarstvo, prilagođenih aktualnoj situaciji, podsjeća da naša situacija nije povoljna kao u slučaju zapadnoevropskih zemalja koje su sačuvale vlastite industrije i sada ih pokušavaju vratiti iz ostalih zemalja svijeta.

- Kod nas je sektorska priča nestala prije petnaestak godina prodajom Ine i postepenom prodajom i gašenjima brodogradilišta. To je bila kičma prerađivačke industrije 80-ih godina prošlog stoljeća. Konkurentnost je opstala na razinama pojedinih proizvođača i samim time proizvodnjom njihovih proizvoda i pružanjem njihovih usluga. Glavnina onoga što smo znali proizvoditi smo nažalost u ovom trenutku uništili i što je još tragičnije zaboravili. Tako da je obnova te baze znanja i tehnologija kao i stvaranja nove baze dugoročan posao. Već sam objavio prikaz znanstvenog istraživačkog projekta u kojem tvrdim da reindustrijalizacija u RH nije moguća u kratkom roku - veli Aralica.

Što se tiče aktualne situacije, ovaj ekonomist najveći prostor za oporavak u kratkom roku vidi u prehrambenom sektoru, ponajprije radi fenomena sigurnosti prehrane koji je prisutan diljem svijeta, ali i radi druge važne stvari, a to je da u ovom trenutku nema mobilnosti rada.

- To znači da su poslodavci za iduće poljoprivredne poslove gdje se traže sezonski radnici ovisni o domaćoj radnoj snazi. Drugo tematsko područje gdje vidim veliku priliku jesu sve djelatnosti koje mogu doprinijeti proizvodnji proizvoda i usluga, a koje će u budućnosti biti povezane s funkcioniranjem zdravstvenog sustava, ali i sa zdravljem - ističe on.

Deficit će biti to manji što bude veća domaća proizvodnja kao odgovor na potražnju kućanstava, i što manja bude uvozna komponenta u kupljenim proizvodima, ističe profesor Ekonomskog fakulteta u Splitu Željko Garača

U slučaju poljoprivrede, koju je Marić posebno naglasio kao budući sektor za ulaganje, proizvodnja većine dobara se od 1991. do danas prepolovila. Uvoz je s nižim cijenama povrća desetkovao domaći sektor, koji je pak pogrešnim subvencijskim politikama – davalo se najviše velikim proizvođačima, male se zanemarivalo - uzrokovao raseljavanje iz ruralnih područja. Od zadnje krize pa sve do prije nekoliko godina smanjila se proizvodnja za skoro jednu trećinu, dok je u drugim zemljama EU-a ona rasla. Zaokret u dosadašnjim HDZ-ovim politikama značio bi suzbijanje uvozne prakse, najpovoljniji sustav kreditiranja OPG-ova, radikalno povećanje subvencija te dugoročnu dodjelu zapuštenih poljoprivrednih zemljišta u državnom vlasništvu malim proizvođačima.

Prema najnovijim procjenama profesora na Ekonomskom fakultetu u Splitu Željka Garače, pad BDP-a bi nakon mjera Vlade mogao iznositi oko 20 posto, a deficit oko 45 milijardi kuna. Garača za Novosti kaže da pritom ne treba buniti što se najavljuju mjere Vlade po modelu tri plus tri mjeseca od ukupno 90 milijardi kuna. Prema njegovoj procjeni, otprilike pola od toga bi se trebalo vratiti u proračun, prije svega preko PDV-a i trošarina, ali i poreza i doprinosa onih koji će moći raditi, proizvoditi, transportirati i prodati svoje proizvode jer postoji potražnja zbog intervencije države.

- Deficit će biti to manji što bude veća domaća proizvodnja kao odgovor na potražnju kućanstava i što manje uvozne komponente u kupljenim proizvodima - ističe Garača, koji smatra da bi se četvrtina potrebnih sredstava mogla osigurati suspenzijom drugog mirovinskog stupa, a uz pomoć EU-a i njenih institucija nešto više od toga.

- To bi moglo biti dovoljno za očuvanje devizne likvidnosti uz sve napore HNB-a. Država se već zadužila za jedan dio preostalih potreba na domaćem tržištu. S obzirom na visoku likvidnost bankarskog sustava, mislim da neće biti problema s daljnjim financiranjem na domaćem tržištu uzimajući u obzir i dobar pristup HNB-a ovom problemu. Izbjegavao bih zaduživanje na međunarodnom tržištu koliko god to bude moguće, posebno kod institucija koje postavljaju posebne uvjete - kaže Garača, koji ne gleda blagonaklono na mogućnost da se za sanaciju zaduženja mirovinskim fondovima prodaju udjeli u državnim firmama.

- Poseban apsurd je da bi financijski sektor došao do državne imovine kupujući ga novcem koji mu je zapravo država dala prepuštajući mu dio mirovinskih doprinosa. Pri tome se morala dodatno zadužiti te građanima Hrvatske nametnuti veće poreze u iznosu od oko 10 milijardi kuna godišnje da bi mirovinska reforma uopće funkcionirala - ističe Željko Garača.

Uz zaduživanje na raznim mjestima, sljedeći Vladin korak je ušteda u javnom sektoru kroz izvjesno rezanje plaća i druge rezove u proračunskim rashodima. U javnosti su se s ljevice pojavili prijedlozi, suprotstavljeni linearnom pristupu, prema kojim bi trebalo značajno smanjiti izdatke za političku birokraciju, dokinuti Vatikanske ugovore, preispitati povlaštene mirovine, uvesti progresivni porez na nekretnine i bogatstvo, pa čak i nacionalizirati određene sektore te ukinuti županije i svesti općine na brojčano stanje od prije 30 godina. Riječ je, međutim, o mjerama koje dobrim dijelom udaraju na fundament HDZ-ovog upravljanja, a na to aktualna Vlada sasvim sigurno neće pristati. Scenarij koji je izvjesniji, a na koji treba posebno obraćati pozornost, odnosi se na mogućnost da u suočavanju s krizom Vlada krene u sveopću privatizaciju javnih kompanija, izdavanje koncesija i rasprodaju javnih dobara, smanjenje ili ukidanje regulacija na izravne investicije i dugoročne mjere štednje koje će pogoditi najranjivije društvene skupine, a Hrvatsku dovesti u višegodišnju stagnaciju. Na kraju se postavlja pitanje koliko će buduće Vladine i evropske politike dovesti do novog vala mjera štednje, koje po pravilu najviše osjete najranjivije skupine stanovništva.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1