Novosti

Kultura

Intimističke nijanse ZagrebDoxa

Trinaesto izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma održat će se u Zagrebu od 26. veljače do 5. ožujka: Festivalski naslovi snažno su orijentirani prema intimnoj tematici, nekad prisutnijoj u igranom filmu. ‘Borimo se za pravo dokumentarca da bude umjetnička forma’, kaže Nenad Puhovski

Z5a18gjb1c6cuhebugp89tg6pc2

Direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski  (foto Julien Duval/ZagrebDox press)

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu, 13. izdanju Međunarodnog festivala dokumentarnog filma, publika će od 26. veljače do 5. ožujka u kinu Kaptol Boutique Cinema u Centru Kaptol moći vidjeti više od 120 dokumentarnih priča iz cijeloga svijeta. U međunarodnoj i regionalnoj konkurenciji je po 21 film, a ostali se naslovi prikazuju u sklopu raznovrsnih programa i retrospektiva. Nekoliko posljednjih godina festival se održavao u multipleksu u Centru Kaptol, no to je kino sada preuređeno i ima novog vlasnika, pa je kapacitet dvorana nešto manji nego prije.

- ZagrebDox je jedini festival koji se održava u gradu u ovo doba godine, kad vremenski uvjeti mogu biti promjenjivi, pa nam je važno da su sve dvorane u kojima se prikazuju filmovi na jednom mjestu, kako ljudi ne bi morali trčati od kina do kina - kaže nam direktor festivala Nenad Puhovski, koji je sa svojim suradnicima u sklopu selekcije pogledao dobar dio recentne produkcije, više od dvije tisuće dokumentarnih filmova.

- Indikativni su odjeci situacije na Bliskom istoku i istraživanja bliže povijesti kroz obiteljske priče, što je tema nekih naslova koje ćemo prikazati - dodaje, ističući snažnu orijentaciju prema intimnoj tematici, koja je nekad bila puno prisutnija u igranom filmu.

- Kad je prije dvadesetak godina mejnstrim dokumentarac izišao iz predominantne etnografsko-antropološke, odnosno aktivističke faze i usmjerio se prema intimističkoj formi, podržali smo to jer takvi radovi, za razliku od filmskih reportaža ili izvještaja, prikazuju i autorove misli i osjećaje. Borimo se za pravo dokumentarca da bude umjetnička forma, pa smo stvorili publiku koja podupire takve autorske radove, koji se uglavnom ne mogu vidjeti na TV-u - kaže Puhovski.

Među 15 ovogodišnjih programa ističe se ciklus o majkama i kćerima.

- Četiri filma govore o traumatičnom emocionalnom odnosu, koji je svakoj obitelji vrlo zanimljiv i težak. To smo na neki način svi proživjeli - ističe Puhovski i podsjeća koliko je teško dobiti ljude da pred kamerom, iskreno i otvoreno, analiziraju svoje osjećaje.

- U tome vode Poljaci, oni uspješno kombiniraju vještinu s insistiranjem da se uđe likovima pod kožu, pa je ove godine u našim programima čak deset njihovih filmova - kaže i kao primjer navodi naslov ‘Sve te neprospavane noći’ Michala Marczaka koji govori o mladima na varšavskim ulicama. Autor je za režiju nagrađen na Sundance festivalu, a film je osvojio još dva zanimljiva priznanja.

- Jedno je za proboj iz dokumentarnog prema igranom, to je ta tendencija brisanja granica i miješanja postupaka. Drugo je nagrada najboljem glavnom protagonistu: prije 50 godina ljudi nisu imali svijest o snimanju, ali danas s nekim ispred kamere morate uspostaviti odnos povjerenja u kojem se zna tko ima kontrolu, kako glavni protagonist ne bi poželio da ga se prikazuje onako kako on to hoće - tumači Puhovski.

I neki drugi filmovi koji će biti prikazani na predstojećem ZagrebDoxu već su nagrađeni ili nominirani za prestižna priznanja. Danski dokumentarac ‘Ratni show’ u režiji Andreasa Dalsgaarda i Obaidah Zytoon, koji govori o prijateljskim druženjima mladih aktivista uoči i za arapskog proljeća, ovjenčan je nagradom žirija u Veneciji. ‘Gospodarica orlova’ Otta Bella nagrađivana je priča o 13-godišnjakinji koja živi u mongolskim bespućima. Poljski naslov ‘21 x New York’ Piotra Stasika filmski je portret Njujorčana i njihova grada. Od 21 filma u regionalnoj konkurenciji ZagrebDoxa, devet je hrvatskih.

- Najznačajniji smo regionalni festival dokumentarnog filma, a hrvatskim se dokumentarcem bavimo stoga što nam se čini da je to svojevrsno vraćanje duga sredini u kojoj živimo - ističe Puhovski.

Tako će se za nagradu Veliki pečat i ostala priznanja od domaćih naslova boriti ‘Djevojka od nula dolara’ Damira Terešaka, ‘Jedi, spavaj, jedi, spavaj’ Đure Gavrana, ‘Maratonci’ Biljane Čakić, ‘Bojnik’ Kristijana Milića (koprodukciji Hrvatske i Austrije), ‘Neuspješan skroz’ Ljiljane Šišmanović, ‘Oni samo dolaze i odlaze’ Borisa Poljaka, ‘Možeš biti sve što hoćeš’ Roberta Tomića Zubera, ‘Simpl’ Silvestra Kolbasa i ‘Buffet Željezara’ Gorana Devića.

Od ostalih filmova valja istaknuti finsko-bugarskog ‘Dobrog poštara’ Tonislava Hristova: priča o poštaru u seocetu na bugarsko-turskoj granici aktualizirana je s izbjegličkom krizom. Bit će prikazano šest naslova iz Srbije, među kojima se ističe ‘Dubina dva’ Ognjena Glavonića o masovnoj grobnici u beogradskom predgrađu, koji je proglašen najboljim dokumentarcem Balkana na prizrenskom Dokufestu. Tu je i ‘Voli vas vaša Sexymaja’ Ivana Mandića, film o mladoj beogradskoj prostitutki koja je ujedno i popularna blogerica.

Festival će ove godine po treći put ugostiti Irenu Škorić: njezina ‘Neželjena baština’ uvrštena je u Kontroverzni Dox.

- Riječ je o vrlo interesantnom filmu koji će potaknuti razgovore i diskusije. Hrvatske filmove nastojimo u programima imati i zato da bismo pridonijeli njihovoj što većoj vidljivosti i premijernim prikazivanjima u svijetu. Napokon, da su svi naslovi u konkurenciji, to bi u značajnoj mjeri opteretilo žiri - zaključuje Puhovski, dodavši da su i programi i naslovi tek svojevrsni festivalski vodiči.

- Našu publiku zanimaju autori, sadržaji i teme, to je ono osnovno o čemu se razgovara nakon projekcija - kazao je direktor ZagrebDoxa.

Srbiji se događa što i Hrvatskoj prije deset godina

Uz šest u regionalnoj konkurenciji, još je nekoliko filmova u drugim programima ovogodišnjeg festivala snimljeno u Srbiji ili u koprodukciji te zemlje s drugima.

- Dobar dio tih filmova nastao je ili se dijelom razvijao na našim pitching-forumima, koji su se pretvorili u vrlo plodnu suradnju malih sredina. Mislim da srpska kinematografija ide prema produkciji koja će iz godine u godinu garantirati određenu količinu dobrih filmova. To je rezultat funkcioniranja Filmskog centra u toj zemlji, ali i niza tamošnjih festivala dokumentarnog filma, od Beldocsa do Slobodne zone, čega prije desetak godina nije bilo. Kao i u slučaju ZagrebDoxa, dolazi do međusobne potpore produkcija i festivala, mjesta na kojima se producirani radovi prezentiraju. Na festivalima koje sam posjetio zanimanje publike je bilo stvarno veliko, a vođeni razgovori itekako zanimljivi. Zato se nadam da se Srbiji događa što i Hrvatskoj prije deset godina, a to je povezanost produkcija, distributera i festivala, što razvija interes publike. Bilo bi dobro kad bi i TV-kuće to pratile - kaže Puhovski.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više