Gospodine uredniče, temeljem Zakona o medijima (čl. 56) zahtijevam odgovor na priču objavljenu na 15. stranici 929. broja Novosti, pod naslovom ‘Mutna voda Zrina’. Kao potomak srpskog stanovništva, na koje je aludirano i koje je optužio autor sporne tvrdnje, citiram ‘Selo je uništeno i opljačkano od strane lokalnog srpskog stanovništva…’ odbacujem te navode jer je velika neistina da je hrvatsko selo Zrin nakon što su ga partizani zauzeli 1943. godine opljačkalo i uništilo domaće srpsko stanovništvo, jer na tom području u to vrijeme nije bilo srpsko stanovništvo od 1941. do 1946. godine. I ako su stanovnici čisto hrvatskog sela Zrin, do početka II svj. rata složno živjeli, družili se i surađivali sa stanovnicima okolnih srpskih sela, jednom su u selo Rogulje (koje autor sporne priče u svojoj kronologiji nije ni pomenuo), krajem 1941. godine iz Zrina izašle ustaše i napravile pokolj. Rogulje su uništene do temelja. Malobrojni muškarci pobjegli su u partizane i u vrijeme spornog događaja su bili na bosanskim i crnogorskim ratištima. Vratili su se na svoja zgarišta 1946. zajedno sa preživjelim ženama i djecom koji su za to vrijeme bili u izbjeglištvu u udaljenim srpskim selima.
A što se pljačke tiče, najbolja je ilustracija priča moje bake. Nakon što je čula da su partizani zauzeli Zrin otišla da vidi ima li možda njene predhodno opljačkane stoke u Zrinu. Da bi ušla u Zrin morala je dobiti od partizanske vlasti pismenu propusnicu. Kada je prepoznala svoje volove, te iste vlasti joj ih nisu htjele vratiti uz obrazloženje da su debeli i da trebaju za hranu vojske. Dobila je u zamjenu staru kravu koju je mogla izvesti uz pisano odobrenje partizanske komande. Također se sjećam, kad sam kao dijete slušao polemiku između dva bivša partizana. Jedan je tvrdio da je šteta što je uništen Zrin, a drugi da je šteta što on nije učestvovao u osvajanju Zrina u to vrijeme (da im vrati za njegovu poklanu djecu i ženu), nego strani partizani među kojima i jedan hrvatski partizanski bataljun koji je navodno propustio sve ranjenike i mnogo ustaša da se izvuku iz Zrina. Završno želim naglasiti, nekorektno je štititi partizane, u zrinskom slučaju, preko leđa lokalnog srpskog stanovništva kojeg na tom mjestu, ni u blizini, nije bilo dvije godine prije, niti četiri godine poslije tog događaja.
Jovan Rogulja, Rogulje
