>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Anja Kožul

Istarski ples slobode

Ovogodišnji pulski sajam knjige bio je posvećen preminulom Predragu Luciću. ‘Sajam se nikada nije osjećao tako slobodnim kao s Lucićem’, kazala je Magdalena Vodopija, direktorica manifestacije čiji su prvi dio obilježila gostovanja nobelovca Wolea Soyinke i filozofa Petera Sloterdijka, a drugog dana otvorena je izložba ilustracija Alema Ćurina

Nezahvalno je pokušati prenijeti nesvakidašnju, melankoličnu atmosferu koja je vladala u Puli, gdje smo posjetili 24. Sa(n)jam knjige u Istri, a da se pritom ne sklizne u patetiku. Ali kakav je prizor Borisa Dežulovića koji sjedi ispod velike, svjetleće fotografije pokojnog Predraga Lucića nego tužan? Sjedi i govori o njihovom upoznavanju i zajedničkom ulasku u svijet novinarstva, o Predragu kao dramskom piscu, perfekcionistu koji se svemu što je radio posvećivao do kraja, o geniju s beogradske Akademije dramskih umetnosti…

- Da nije bilo Viktora Ivančića, ja bih danas možda bio građevinski poduzetnik, a Predrag bi bio svjetska kazališna zvijezda. Da li je s Predragom više dobilo novinarstvo ili je izgubio teatar, o tome ćemo tek govoriti - rekao je Dežulović.

Predstavljanje Lucićeve zbirke drama i songova ‘Cervantesov trg’ napunilo je Crveni salon i izlagački prostor pulskog sajma, koji je posljednji put bio tako ispunjen kada je nastupio popularni dvojac Lucić & Dežulović. To je, sasvim subjektivno, bila najbolnija slika i najjači utisak s ovogodišnjeg sajma koji je bio posvećen upravo Predragu Luciću, a tema sajma, sloboda, pojam je koji je prožimao svaku njegovu kolumnu, pjesmu, dramu, odnosno sve čega bi se dohvatio. Na svečanom otvorenju sajma direktorica Magdalena Vodopija kazala je da su zastupljeni autori uvijek donosili kontinente slobode, ali da se sajam nikada nije osjećao tako slobodnim kao s Lucićem. Sve postaje još tužnije ako se sjetimo da je Lucićev brat po dramskom pismu, Goran Stefanovski, iznenada preminuo dva dana prije početka sajma na kojem je trebao nastupiti.

Osim što je jedna od najvažnijih književnih manifestacija na ovim prostorima, Sa(n)jam knjige u Istri poznat je po tome što se hvata ukoštac s problematikama koje prelaze granice književnog. Možda je najprecizniji bio Vladislav Bajac, stalni suradnik pulskog sajma i vlasnik izdavačke kuće Geopoetika, kada je kazao da je tako postavljen sajam knjiga jedinstven.

- Sa(n)jam knjige u Istri ima ljudsku meru, što je meni strašno važno. Prolazio sam različite organizacije manifestacija, festivala i sajmova, ali ova ženska inteligencija koja vlada sajmom – a tu ne mislim samo na Magdalenu Vodopiju – dosledno prati jednu nit koja je toliko unikatna da ne postoji nigde - zaključio je Bajac.

Znakovi zla kojima smo danas okruženi toliko su jasni i nedvosmisleni da je ravnodušnost prema njima potpuno fascinantna – istaknuo je kolumnist Novosti Boris Dežulović

Goran Ferčec, pisac i dramaturg, u uvodnom tekstu koji je napisao za 24. izdanje sajma istaknuo je da je danas, više nego ikada prije, potrebno govoriti o pitanjima prava i sloboda. ‘Svjedočimo jačanju fašizma, nacionalizma i revizionizma, svjedočimo svemu onome što veliki Umberto Eco označava kao elemente vječnog fašizma: od kulta tradicije, iracionalizma, straha od drugačijeg, prezira prema slabijem do kulta heroizma. Govoriti o slobodi na Sajmu knjiga u Puli ne znači temu svesti na problem i pitanje književnosti, baš naprotiv, prostor Sajma prostor je političke, socijalne i angažirane debate, prostor traženja prava da se o slobodi govori i da se sloboda zahtjeva’, napisao je.

O slobodi se na sajmu izravno i neizravno govorilo u svakom programu, a sigurno je da je ova tema preokupirala autore i posjetitelje. Na okruglom stolu ‘Sloboda i zlo’, posvećenom Daši Drndić, koja se u svom književnom radu dominantno bavila odnosima tih kategorija, etnoantropolog Andrea Matošević istaknuo je da bitku za slobodu gubimo i na polju samog jezika te je kao primjere naveo nazive ekstremno desnih stranaka koje u sebi sadrže pojam ‘sloboda’, što je jezični i svaki drugi apsurd.

- Freedom Party iz Austrije, Party for Freedom iz Nizozemske, American Freedom Party iz SAD-a, Movimento Fascismo e Liberta iz Italije, to su samo neki od naziva stranaka koje su antimigrantske, antidemokratske i rasističke. Moramo se početi boriti za jezik koji anticipira našu realnost i moramo ponovno početi koristiti termine čije smo semantičko značenje izgubili negdje po putu - rekao je Matošević.

Boris Dežulović kazao je da živimo s iskustvom 1933. godine i da odbijamo povjerovati u potpuno izvjesnu budućnost koja nas čeka.

- Znakovi zla kojima smo danas okruženi toliko su jasni i nedvosmisleni da je ravnodušnost prema njima potpuno fascinantna. U Hrvatskoj danas imamo paradoks kada govorimo o jeziku. Na kraju tog kruga jezične zbrke dolazi do takvog apsurda pa se ustaše nazivaju antifašistima, a u desničarskoj štampi se potpuno legitimno barata podacima o partizanima fašistima - istaknuo je.

Kada danas pogledam hrvatski jezik, čini mi se poput djeteta koje samo hoda ulicom bez svoga brata, a to me kao teoretičara kulture zabrinjava – rekao je njemački filozof Peter Sloterdijk

Organizatori sajma napravili su odličan potez kada su odlučili da u fokus ovogodišnjeg izdanja stave Makedoniju, zemlju koja postaje relevantna na europskoj razini. Regionalni program ‘Makedonija čita’ bio je fokusiran na suvremenu književnost i društvenu složenost te zemlje koja je doživjela katarzu odbacivanjem režima Nikole Gruevskog. U Puli su gostovali predstavnici makedonske intelektualne scene kao što su Robert Alagjozovski, Rumena Bužarovska, Nikola Madžirov, Lidija Dimovska, Elizabeta Šeleva i drugi. Alagjozovski je donedavno obnašao dužnost makedonskog ministra kulture, a kako se radi o predstavniku nezavisne kulturne scene, njegovo stupanje na vlast smatralo se presedanom. Kao jedan od predvodnika mirnih prosvjeda protiv tamošnje bivše vlasti, Alagjozovski je na programu ‘Pop lektira’, koji je vodio kreativni novinarsko-izdavački dvojac, Emir Imamović Pirke i Kruno Lokotar, ispričao da su prosvjednici bojama gađali skupe spomenike i da su njemu, kao uspomena na te dane, ostali obojani dreadlocksi. Alagjozovski, koji je nedavno postavljen na mjesto koordinatora za kulturu u kabinetu makedonskog premijera, u razgovoru za Novosti je kazao da je Makedonija osvojila ‘veliku slobodu’.

- Slobodi smo težili svih ovih godina, a prosvjede smo vodili od 2009. Od 1. juna 2017. godine, odnosno dana kada je formirana aktualna vlada, ta je sloboda uspostavljena. Na neki način imamo i spazam slobode. Ono zbog čega se svaku vladu treba kritizirati, pa tako i onu čiji sam dio, dinamika je kojom se utabava ta sloboda. Još uvijek kaskamo u sprovođenju nekih reformi, još uvijek nismo do kraja izmijenili strukture nekih institucija i tu se može više, hrabrije i ozbiljnije - rekao je on.

Prvi dio sajma obilježila su dva svjetski poznata autora: Wole Soyinka, nigerijski nobelovac, pisac, esejist i politički aktivist, i Peter Sloterdijk, njemački filozof. Iako nerado daje intervjue, sa Soyinkom smo uspjeli dogovoriti razgovor koji možete pročitati u ovom broju Novosti. Za razliku od njega, Sloterdijk nije odgovarao na postavljena pitanja. No tokom svoje jednodnevne posjete izrekao je važne izjave, poput one da se njegov zadnji doticaj s Balkanom desio kroz Danila Kiša. Prva asocijacija na Hrvatsku mu je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja grli nogometaše na kiši.

- Svi znamo da je Hrvatska dionik jugoslavenske tragedije, pa je pojam hrvatskog povezan s dramom. Kada danas pogledam hrvatski jezik, čini mi se poput djeteta koje samo hoda ulicom bez svoga brata, a to me kao teoretičara kulture zabrinjava - rekao je Sloterdijk.

Drugog dana sajma u Gradskoj galeriji Pula otvorena je izložba ‘Ples slobode’ Alema Ćurina, stip-crtača i novinskog ilustratora, nekada u Feral Tribuneu, a danas u tjedniku Novosti. Izložbu je postavio grafički dizajner i scenograf Mauricio Ferlin, kojemu je Boris Dežulović čestitao zato što je ‘uspio napraviti Alemovu izložbu dopuštenu za djecu od dvanaest godina’, a to je, prema njegovim riječima, golem, titanski istraživački posao. Tim povodom Dežulović je napisao tekst ‘Alem, najveći: primijenjen, a neprimjenjiv’, u kojem stoji da je ‘Ćurin Lačni Franz hrvatskog stripa, Zinedine Zidane naše likovnosti, najveći gospodin štokavske novinske ilustracije, Alem Najveći: počasni predsjednik tajnog društva za zajebavanje i diskreditiranje ambicioznih budala’. Izložba, koja će biti otvorena do 16. januara 2019., tematski se kreće od novinskih satira objavljenih u Feral Tribuneu i Novostima, preko ilustracija za knjigu ‘Sarajevski Marlboro’ Miljenka Jergovića, do neprihvaćenih plakata za Splitsko ljeto. Izložene su i intimnije, poetičnije ilustracije poput onih u kojima su glavni likovi Predrag Lucić i Corto Maltese, autorovi simboli ‘plesa slobode’.

Viktor Ivančić tom se prigodom prisjetio Ćurinove ilustracije koja je najviše utjecala na njega. Riječ je o ilustraciji koju je cenzurirao kao urednik Ferala. U pokušaju prikupljanja oglasa, zamolio ga je da mu ne šalje ‘nepristojne’ ilustracije, na što mu je Ćurin odgovorio posve suprotno.

- Dobio sam dobru uredničku lekciju koju nikada nisam zaboravio. Ono što je Alem tada demonstrirao je naslov ove izložbe – sloboda. Poručio mi je da sloboda nije ono što će mi biti omogućeno, nego ono što mi se ne može oduzeti; sloboda se ne dobiva, nego osvaja. Bilo koji kompromis koji ide nauštrb autorskog integriteta je, dakle, goli kurac - poentirao je Ivančić i dodao da Ćurin dolazi iz vremena u kojem su novine bile mjesto prostora kreacije.

- Kada jednog dana ne bude Alemovih ilustracija u novinama, to će biti službeno proglašenje kraja novina kao kreativnog pogona. Zamislite Novosti bez Alema Ćurina na naslovnoj stranici, to bi bile sasvim drugačije novine. Ono što ih čini izuzetnima je Alemova ilustracija, kondenzirano ludilo na naslovnoj stranici. To nam govori da idemo ka onom vremenu u kojem će iz novina biti izgnani oni koji misle, a Alem je autor koji misli. Svaka njegova ilustracija izaziva nelagodu. Ovo što ćete večeras vidjeti je ono čega u novinama uglavnom nema, a uskoro ga neće biti uopće - zaključio je Ivančić.

Sam Ćurin nije bio previše rječit na otvaranju, što i priliči čovjeku koji se izražava crtežom, ali je rekao ono što je najvažnije za njega – da je izložbu posvetio svom trećem bratu, Predragu Luciću. Sajamska publika se od Lucića, ‘ključne figure bračko-svemirske povijesti’ oprostila pjesmom Valentina Boškovića i TBF-a: Adio Trafikonte, neka ti svitli ferol / Istina je smih, a smih je jubov / Ne boj se Trafikonte, bi je dobar posol / A sad bokun počin and then we take Berlin.

1/3