>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Istina o Golom

Ni 60 godina nakon događaja na Golom otoku Jovo Kapičić nije smogao snage pogledati istini u oči – lagao je besramno i sladostrasno. Kako to znamo? Redatelj Darko Bavoljak pustio bi njegov iskaz – ‘Na Golom otoku je umro samo jedan logoraš’ – a potom listu umrlih, kojih je bilo 399, i tako cijeli film

Dnevnik u podne, HTV

Sanja Smiljanić Grubišić javlja se s meteorološke postaje iz središta Zagreba odakle nas izvještava da je ‘temperatura trenutačno ovdje na Zrinjevcu 33 stupnjeva, a prije sat vremena temperatura je iznosila 32 stupnjeva’. Reporterka nas uvjerava da to nije tako strašno kako se čini, no izgleda da visoke temperature ipak snižavaju koncentraciju: netko joj je trebao reći da se ne kaže ‘32 stupnjeva’ i ‘33 stupnjeva’ nego ‘32 stupnja’ i ‘33 stupnja’. Kako to nitko nije učinio, ovim putem to činimo mi i toplo se nadamo da će biti primljeno k znanju te primjenjivano u budućoj izvještajnoj i meteorološkoj praksi.

Dnevnik 3, HTV

‘Ja nemam riječi da opišem s kakvim gnušanjem gledam na taj čin’, kaže Ivo Baldasar govoreći o NN počiniteljima koji su na zelenom travnjaku poljudske ljepotice ispisali kukasti križ, tzv. svastiku. Zaista je, kaže šjor Ivo, ‘zaprepašćujuće da netko može doći na tako imbecilnu ideju’. Čudno je da se bilo tko čudi što su navijači herbicidom ispisali globalnu varijantu lokalne priče – nisu ni oni medijski neupućeni – ali je od svega najčudnije to što se priči čudi Ivo Baldasar, jedini koji ne bi smio. Pa baš je on lani išao na svečano otvorenje spomenika Rafaelu Bobanu te je, kako je izvijestio Indeks.hr, čak zapljeskao kada je ratni zapovjednik postrojbe, pukovnik Marko Skejo, pred cijelom vojskom crnokošuljaša povikao ‘Za dom spremni!’ ‘Istina’, primijetio je novinar Indexa, ‘malo se isprva Baldasar nećkao, ali onda je i on zapljeskao kada je vidio da svi oko njega plješću. Djelovalo je kao da je simultani prijevod malo kasnio…’ Zašto Baldasaru na travnjaku imbecilno djeluje ideja čija mu inačica u gradu izmamljuje aplauz, to nije objasnio niti ga je itko pitao. Odgovor je jednostavan: zato što je ovo napravljeno uz kamere, pa je bruku vidio cijeli svijet – ona lokalna se šutke trpi.

RTL Danas

Govoreći o volatilnosti tržišta derivata, reporter RTL-a ispred benzinske crpke dramatično kaže kako je ‘cijena benzina poskupjela’, što bi imalo značiti da je predmet trgovanja cijena, a ne benzin. Cijena je međutim riječ, imenica, koja označava novčani iznos koji je potrebno izdvojiti za kupnju neke robe. Ne bi bilo zgoreg katkada razmisliti prije osmišljavanja stand-upova, posebno ako bi taj proces doveo do eliminacije ovakvih nepotrebnih grešaka koje lagano paraju uho. U istoj emisiji čujemo, do tada još nečuvenu, papinu poruku: ‘Dvije su opasnosti po kršćanski identitet. Jedna je ona koja tvrdi da je križ skandal i od kršćanske vjere radi neki suvremeni gnosticizam, a druga je ona koja uvijek traži neke novosti u kršćanskom identitetu i zaboravlja da su izabrani oni koji su pomazani u Duhu Svetome, pa hodaju okolo zapitkujući Gdje su oni vidioci koji su rekli da će Gospa u 16.00 poslati pismo. To nije kršćanski identitet. Zadnja Božja riječ je Isus.’

Goli otok, Klasik TV

Strašno je to bilo mučilište, Goli otok, tvorevina Josipa Broza Tita, Steve Krajačića, Antuna Augustinčića i Jove Kapičića Kape, koji je lani umro a za života zadužio Tita tako što mu je dao curu Davorjanku Paunović i onda ga više nikada nije za to pitao… Autor filma Darko Bavoljak primijenio je najjači prosede: suprotstavio je iskaze Alfreda Pala, robijaša, i Jove Kapičića, sive eminencije Golog. Slikar i ilustrator Alfred Pal u logor je dospio zbog bezazlene primjedbe kolegama novinarima. Ni šezdeset godina nakon tih događaja Kapičić nije smogao snage pogledati istini u oči – lagao je besramno i sladostrasno. Kako znamo da je lagao? Bavoljak bi pustio njegov iskaz – ‘Na Golom otoku je umro samo jedan logoraš’ – a potom listu umrlih, kojih je bilo 399, i tako cijeli film.

Najgore na Golom bilo je oduzimanje duše. Logoraši su naime ne samo bili lišeni slobode, već su bili prisiljavani na demonstrativnu promjenu mišljenja, takozvano revidiranje. Korijen ovoga naopakog instituta, koji je svjetsku slavu dosegao na staljinskim procesima kasnih 1930-ih, nije izmislio Staljin. On je proizlazio iz same naravi ideje. Prvu ‘reviziju’, kako svjedoči Isaac Deutscher, od Trockoga su, nakon što je ostao u manjini, zahtijevali Kamenjev i Zinovjev, ranih 1920-ih. Zašto? Zato što je Partija izdanak prosvjetiteljstva, demokratski aparat racionalističke revolucije, koja iskazuje povijesnu istinu. Ako Partija iskazuje istinu, a ujedno je i demokratska (1920-ih SKPB to u velikoj mjeri jest bio, makar za članove), onda nema nikakve svrhe, tvrdili su Kamenjev i Zinovjev, da članovi misle suprotno od službene linije a ne smiju to naglas izreći. Zato moraju priznati da su mislili pogrešno, da je Partija mislila ispravno, i posuti se pepelom. Tako Partija ostaje nepogrešiva. U tom je smislu Goli otok bio ne samo dokaz da je Titova linija bila staljinska već i da jednopartijski sustav ne može završiti drukčije. Da nije bilo tako, potencijalne prostaljinske pobunjenike moglo se zatvoriti i držati u izolaciji dok opasnost ne mine, bez mučenja. No revolucija uvijek vodi ili u termidor ili u tržište – a to znači propast.

Žrtve Golog otoka danas nitko ne komemorira. U Jasenovac idu jedni, na Bleiburg drugi, a na Goli ne ide nitko. Šteta, trebali bi ići ljevičari, čak i ako im nitko tamo nije zginuo. Nema nikakve sumnje da ljevica mora trajno propitivati problem Golog, jer je to krajnja točka jedne ideologije, ali sve dok se umjesto liberalnodemokratske kritike kao alternativa pomalja kriptoustaštvo od katarze neće biti ništa. Između Tita i Pavelića nije naime teško odabrati, čak i ako prvome računamo najveće mane, a drugome samo najizrazitije vrline.

Otvoreno

Šator će ostati još dugo, rekao je Đuro Glogoški u ‘Otvorenom’ i time otklonio najsnažniju Milanovićevu strepnju: da će se njegovi novootkriveni saveznici povući s bojišta prije vremena. Glogoški i društvo našli su i nov motiv za nastavak prosvjeda: nakon zahtjeva za ostavkom ministra Predraga Matića, Bojana Glavaševića i Vesne Nađ, potom izmišljanja ideje o ‘zamjeniku ministra za četnike’, pa promjene zakona i Ustava, zatim oskvrnutog dostojanstva, sada su otkrili novu smetnju – nepostojanje registra agresora. Uz zahtjev za objedinjavanjem svih zakona o braniteljima, žele i objavu registra agresora, a ako toga ne bude, oni će i dalje prosvjedovati… Milanović može lakše disati.
1/1