Na dvodnevnoj oproštajnoj balkanskoj turneji, koju je započela u Beogradu, a završila u Tirani, njemačka kancelarka Angela Merkel darivala je srpskog predsjednika Aleksandra Vučića izbornom parolom: "Čovjek koji ne daje lažna obećanja." Vučić je ovaj put odlazećoj njemačkoj kancelarki obećao da će reformama osigurati uvjete za uspostavljanje neovisnog pravosuđa i slobodu medija u Srbiji, a Merkel vjeruje da će to i učiniti jer je u proteklih desetak godina ispunio sve što joj je obećao.
Prije deset godina, također u predizbornoj godini, Merkel u Beogradu nije krila ljutnju zbog toga što je tadašnji srpski predsjednik Boris Tadić odbio ustupcima i potezima dobre volje krenuti u pregovore s Prištinom o normalizaciji međusobnih odnosa. Tadić je nakon toga izgubio predsjedničke izbore, a isto se dogodilo i njegovoj Demokratskoj stranci, koja se potom raspala u niz uglavnom marginalnih stranaka i strančica. Mnogi su u Srbiji i regiji očekivali, pa i najavljivali, da bi se i Vučiću moglo nešto slično dogoditi, licitirajući zbog čega bi ga sve Angela Merkel mogla javno povući za uši i makar smanjiti šanse za pobjedu na izborima sljedeće godine. I ovaj su put u igri bili pregovori s Prištinom koji su se ukopali u mjestu jer novi kosovski lider Albin Kurti traži da Vučićeva Srbija prije njihovog nastavka prizna neovisnost Kosova. Umjesto očekivanog pritiska na Vučića, Merkel je Kurtiju poručila da se složeni politički problemi rješavaju korak po korak, a ne prelamanjem preko koljena. Eventualno priznanje Kosova dolazi na kraju, a ne na početku pregovaračkog procesa, jer ono ne ovisi samo o Beogradu i Prištini, nego i o drugima, pa i o pet članica Europske unije za koje Kosovo nije samostalna država.
Merkel nije o tome govorila, ali očito je da isti princip vrijedi i za rješavanje sličnih unutarsrpskih problema oko kojih su se zakrvili vladajući Vučićevi naprednjaci i srpska bojkot opozicija. Njemačka kancelarka na odlasku poručila je zapravo da joj je Vučić kao "osoba koja ne daje lažna obećanja" obećao da će ustupcima omogućiti slobodnije i ravnopravnije medijske uvjete uoči izbora sljedeće godine. No to će učiniti tek na kraju pregovora koji se vode na dva kolosijeka – sa i bez posredovanja europskih parlamentaraca.
Vučićevi naprednjaci blizu su dogovora s dijelom opozicije koja nije željela da u njima sudjeluju stranci, a pregovore u kojima posreduju europarlamentarci u Kurtijevoj je ultimativnoj maniri ovoga tjedna dodatno zakomplicirala bojkot opozicija. Nakon što su europarlamentarci, predvođeni Tanjom Fajon i Vladimirom Bilčikom, prije desetak dana vladajućima i bojkot opoziciji dostavili Nacrt radnog dokumenta za poboljšanje izbornih uvjeta koji su napisali nakon razgovora koje su s njima obavili, dobili su košaricu i od jednih i od drugih. Vučićevi naprednjaci odbili su prijedlog europarlamentaraca u maniri pregovarača koji zauzimaju početnu poziciju kako bi u završnici pregovora za sebe iskamčili najpovoljnije kompromisno rješenje. S druge strane, većina stranaka bojkot opozicije u prvim je reakcija đonom dočekala prijedlog europarlamentaraca, najavivši da ga ni u snu neće prihvatiti. Kako su pritom gotovo optužili europarlamentarce za izdaju, otkrili su da su zapravo očekivali da će Europska unija ultimativno nametnuti Vučićevim naprednjacima izborne uvjete po željama i mjeri bojkot opozicije.
Zatečeni reakcijama bojkot opozicije, europarlamentarci su saopćenjem dodatno pojasnili da je njihov prijedlog "dokument za diskusiju koji ukazuje na moguće opcije, a na samim učesnicima je da postignu dogovor". Inače, europarlamentarci su se u svom prijedlogu koncentrirali na dvije grupe problema: u prvu su smjestili problem ravnopravnog pristupa medijima, pluralizma u medijima, medijske etike i standarda, a u drugoj problem integriteta izbornog procesa. Ponudili su i pregršt načelnih rješenja, a nakon žučnih opozicijskih reakcija u kojima ih se prozivalo da su samo ispisali popis neobavezujućih želja, u saopćenju su Đilasovoj bojkot opoziciji poručili da je "na samim učesnicima da dođu do međusobnog dogovora. Naša uloga je da pomažemo na putu ka postizanju sporazuma. Želimo najbolje za Srbiju i nismo ovde da namećemo neke posebne stavove ili unapred pripremljena rešenja". Podsjetili su i da je "cilj imati smislene i konstruktivne diskusije orijentisane na rezultate u Beogradu i, ako je moguće, postići politički dogovor".
Istoga dana kad je Angela Merkel u Beogradu objašnjavala da se krupni politički i ini problemi rješavaju "korak po korak", Stranka slobode i pravde, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Ne davimo Beograd, Zajedno za Srbiju i Pokret za preokret europarlamentarcima su kao odgovor na njihov prijedlog poslali svoj tekst "konačnog Sporazuma učesnika međustranačkog dijaloga". Pritom su od europosrednika zatražili da "zauzmu jasan stav o njihovim predlozima". Dnevnik Danas prenosi da bojkot opozicija od europarlamentarca očekuje da se "izjasne da li smatraju tekst predloženog Sporazuma pogodnim načinom za rešavanje problema naznačenih u Nacrtu radnog dokumenta" te priprijetili: "Na osnovu vašeg stava, mi ćemo odlučiti o daljim koracima u vezi sa drugom rundom međustranačkog dijaloga, koja je zakazana za 17. i 18. septembar u Beogradu."
Predsjednik Demokratske stranke Zoran Lutovac još je preciznije odredio poziciju bojkot opozicije: "Izbegavajući da preuzmu svoj deo odgovornosti, evroparlamentarci razrešenje problema usmeravaju ka vaninstitucionalnim tokovima umesto da snagom autoriteta institucije koju predstavljaju doprinesu demokratskom razrešavanju problema. Na stranačkim organima i u dogovoru sa partnerima iz opozicije ćemo razmotriti naredne korake, ali sigurno je da Demokratska stranka neće prihvatiti da mafija upravlja državom i građanima na osnovu još jednih lažnih izbora."
Šaljući im svoj prijedlog sporazuma, bojkot opozicija zapravo je započela pregovarati s europarlamentarcima, a ne s vladajućima i ostatkom opozicije. Pritom od europarlamentaraca u suštini traži da za vrijeme trajanja izbora Srbiju proglase protektoratom Europske unije i nametnu joj privremene institucije koje će provoditi i kontrolirati izborni proces. Kao da je revolucijom već srušila aktualni vlast u Srbiji, bojkot opozicija odmah na početku predloženog Sporazuma o slobodnim izborima propisuje da se: "U cilju obezbeđivanja ravnopravnog pristupa medijima, pluralizma u medijima, profesionalnih standarda i etičkih principa, formira Koordinaciono telo za javno informisanje (Nacionalno telo za istinito informisanje) (u daljem tekstu KTI) sa izvršnim ovlašćenjima. KTI će početi sa radom najkasnije 15 dana od dana prihvatanja Sporazuma i biće obrazovano minimum 6 meseci pred naredne izbore. Članovi KTI-a su predstavnici političkih subjekata koji su u okviru dijaloga pod pokroviteljstvom Evropskog parlamenta definisali ovaj Sporazum, uz isti broj predstavnika vlasti i opozicije i po jednog predstavnika novinarskih udruženja – UNS, NUNS, NDVN. U rad KTI-a, bez prava glasa i po pozivu, mogu biti uključeni predstavnici REM-a, javnih servisa i civilnog sektora koji se bave monitoringom medija." Prvo što bi KTI trebao poduzeti je "izbor nezavisnog uredničkog tima informativnog programa javnih servisa – RTS-a i RTV-a, koji će predložiti predstavnici novinarskih udruženja članica Nacionalnog tela. Rok je 30 dana od dana konstituisanja KTI-a".
I kad je riječ o "integritetu izbornog procesa" Sporazum propisuje da se na temelju "smernica predstavnika Evropskog parlamenta formira Koordinaciono telo za sprovođenje izbora (Nacionalno telo za slobodne izbore) (u daljem tekstu KTSI) sa izvršnim ovlašćenjima. Ovo telo će se konstituisati najkasnije 15 dana od dana postizanja Sporazuma u okviru dijaloga uz posredovanja predstavnika Evropskog parlamenta i počeće sa radom najkasnije 6 meseci pred prve naredne izbore. Članovi Odbora su predstavnici političkih subjekata potpisnika Sporazuma, uz obavezu poštovanja principa jednake zastupljenosti vlasti i opozicije, uz po jednog predstavnika sledećih organizacija: CESID, CRTA i Transparentnost Srbija". Prvo što bi pak KTSI trebao raditi je "podneti krivične prijave protiv lica koja zloupotrebljavaju biračke spiskove i na taj način ugrožavaju integritet izbornog procesa, uz obaveštavanje javnosti o svakom takvom slučaju". Na kraju sporazuma bojkot opozicija propisuje i sljedeće: "Formiranje i nadležnosti oba tela definisaće se lex specialisom, koji će se usvojiti najkasnije 15 dana od dana postizanja Sporazuma o slobodnim izborima."
Dakle, europarlamentarci bi, ako prihvate prijedlog bojkot opozicije, trebali nametnuti Narodnoj skupštini Srbije da po hitnoj proceduri ukine sve sadašnje propise i institucije koje se tiču predsjedničkih, parlamentarnih i beogradskih izbora i specijalnim zakonima instalira dva revolucionarna komiteta u zadanom sastavu koji će Srbiji osigurati "slobodne izbore". Nigdje, međutim, ne piše tko će i kako kontrolirati KTI i KTSI, "oslobodioce" srpskih izbora.
