>

novosti logo

Politika / Balkan Politika / Balkan

Izborno čijanje SNS-a

Izvanredni parlamentarni izbori zajedno s beogradskima bili bi prilika Vučiću da pročešlja redove svoje stranke i koalicijskih partnera kako bi ostvario ciljeve politike koju zagovara, a to je članstvo u EU-u

Bauk izvanrednih parlamentarnih izbora kruži Srbijom, iako je vlada premijerke Ane Brnabić tek nedavno iza sebe ostavila prvih sto dana u kojima je mirno plovila vodama stabilne parlamentarne većine koju predvodi Srpska napredna stranka, a politički im je jamac i zaštitnik predsjednik Aleksandar Vučić. Opozicija ne traži izvanredne parlamentarne izbore jer još liže rane poslije nedavnih – parlamentarnih i predsjedničkih – na kojima je uvjerljivo poražena. I raznorodni stručnjaci i analitičari ne mogu dokučiti razloge održavanja izvanrednih parlamentarnih izbora osim u njihovu spajanju s beogradskim gradskim izborima koji se moraju održati do travnja sljedeće godine, a na kojima oporbene stranke navodno imaju najviše šansi da zadaju udarac i potkopaju sveprisutnu naprednjačku vlast.

Strah od poraza na beogradskim izborima navodno tjera Vučićev SNS da istodobno raspiše izvanredne parlamentarne izbore, ne bi li se uvjerljivo većinska podrška koju ima u biračkom tijelu Srbije prelila i na ono glavnoga grada. Naime, listopadska istraživanja biračkog raspoloženja pokazuju da bi SNS na eventualnim parlamentarnim izborima osvojio 55 posto glasova birača, što je više nego što je na prošlima osvojio zajedno sa svim svojim koalicijskim partnerima. Daleko za njim kaskaju Dačićev SPS i Jankovićev PSG s po osam posto biračke podrške, a prag prelaze još samo Šešeljevi radikali i Obradovićeve Dveri sa šest, odnosno pet posto podrške. Istraživanja o raspoloženju beogradskih birača još nisu rađena, jer je nepoznato tko će sve i u kakvim stranačkim i drugim kombinacijama na njih izaći.

Prije četiri godine na beogradskim je izborima pobijedio SNS sa 43,6 posto glasova i osvojena 63 od 110 mandata. U gradski su parlament ušli i Demokratska stranka sa 15,7 posto glasova i 22 mandata, koalicija koju je predvodio SPS sa 11,4 posto biračkih glasova i 16 mandata te DSS sa 6,4 posto glasova i devet mandata. Propalo je više od petine biračkih glasova, jer izborne liste za koje se glasalo nisu prešle izborni prag. Premda je i sam imao komotnu većinu, SNS je u protekle četiri godine Beogradom upravljao koalirajući sa SPS-om i njegovim partnerima. Kako se u međuvremenu opozicija u Beogradu dodatno razmrvila, a nastale su i neke nove stranke i pokreti koji računaju s dobrim izbornim rezultatima, malo je vjerojatno da SNS i SPS mogu izgubiti izbore, čak i da su izgubili značajniju podršku birača – osim ako jedni drugima ne okrenu leđa, a opozicija se ne udruži u jedinstven blok koji će na svoju stranu privući sve svoje birače, pa i onih više od 20 posto propalih glasova s prošlih izbora. No takav zajednički opozicijski nastup znanstvena je fantastika, jer bi se u opozicijskom bloku trebali spojiti i oni koji su nespojivi, pogotovo za njihove birače.

Stoga izvanredni parlamentarni izbori nisu potrebni SNS-u i SPS-u kao vjetar u leđa na beogradskim izborima, osim ako je između njih pukla tikva u mjeri da ne mogu više zajedno sjediti u beogradskoj i republičkoj vlasti, pa brakorazvodnu parnicu moraju provesti kroz gradske i nacionalne izbore. Kako u srpskim medijima i javnosti o takvom raskolu nema ni slova, druga je mogućnost da je SNS odlučio raspisati izvanredne parlamentarne izbore zajedno s beogradskima jer procjenjuje da će na njima uvjerljivo pobijediti i potom sam vladati zemljom i njezinim glavnim gradom. No na taj bi način trajnije skresao svoje koalicijske potencijale, osim ako već sada nije sklopio aranžmane s nekim novim partnerima iz opozicijskih redova koje će realizirati poslije izbora, što bi ipak bilo pripremanje ražnja dok je zec u šumi.

O tome da se Vučić i SNS žele riješiti Dačića i SPS-a puno se pričalo i nagađalo prije prošlih parlamentarnih izbora, ali oni su pokazali da su želje jedno a mogućnosti drugo, pa se ta koalicija nastavila. Unatoč tome, reakcije SPS-a na zazivanje izvanrednih parlamentarnih izbora zajedno s beogradskima ukazuju da je Dačićeva stranka na oprezu, ali i da bi spajanje izbora moglo u njoj potaknuti previranja i podjele, u najmanju ruku novo miješanje kadrovskih karata, čak i na čelu stranke. Pojedini mediji spominju da je Vučić već poslao u političku mirovinu Tomislava Nikolića i Borisa Tadića, pa je moguće da je poželio isto učiniti i s Dačićem, koji je je upravo ovih dana najavio, ali odmah i povukao mogućnost povlačenja s čela SPS-a, jer mu je dosta toga da bude grešni jarac u SPS-u i koalicijskoj vladi.

Ako bi se Aleksandar Vučić kao predsjednik SNS-a raspisivanjem izvanrednih parlamentarnih izbora zajedno s beogradskima doista htio riješiti Ivice Dačića i SPS-a kao koalicijskog partnera, onda bi mu takav potez još više mogao poslužiti za prosijavanje unutarstranačkih redova i kadrova, ali i lišavanje svojih i Dačićevih patuljastih partnera koji se uz njih šlepaju na vlasti, ili barem onih od kojih često imaju više štete nego koristi. Probni medijski baloni po kojima se Vučić navodno još nije odlučio tko će predvoditi SNS-ovu beogradsku izbornu listu, odnosno da još uvijek dvoji između dvije nestranačke žene, dodatno sugeriraju da je priča o izvanrednim parlamentarnim izborima zapravo žeravica na kojoj drži ponajprije svoje stranačke overlordove koji bi da polete izvan granica koje im je odredio.

I Vučić je u situaciji u kakvoj je primjerice bio Ivo Sanader pošto se riješio Pašalićeve frakcije i kad je postrojio HDZ-ove redove da ga bespogovorno slijede u realizaciji pristupnih pregovora s Europskom unijom. U što se to Sanaderovo proeuropsko postrojavanje HDZ-a pretvorilo na domaćem terenu priča je za sebe koja se dijelom raspliće i u sudnicama, ali činjenica je da je pod njegovom palicom HDZ doveo Hrvatsku u predvorje Europske unije i zapravo zapečatio njezino punopravno članstvo u njoj. Izbori su, pa i kad ih je tijesno dobivao, Sanaderu služili da HDZ-ovih uzde drži u svojim rukama i uklanja sve one u stranačkom vrhu koji bi se mogli suprotstaviti njegovoj proeuropskoj politici. Ako je Vučić uskočio u cipele koje je Sanader obuo kad je poveo HDZ i Hrvatsku prema članstvu u Europskoj uniji, onda će i on iz njih, na ovaj ili onaj način (a najčešće koristeći izbore), izbacivati kadrovske kamenčiće koji ga žuljaju, a pogotovo one koji ga pokušavaju spriječiti da dođe onamo kamo je krenuo. Izvanredni parlamentarni izbori zajedno s beogradskima optimalna su prilika Vučiću da dodatno pročešlja redove svoje stranke i njezinih koalicijskih partnera kako bi ostvario ciljeve politike koju zagovara, a već neko vrijeme prioritet mu je punopravno članstvo u Europskoj uniji. Ako sumnja da je sada okružen s previše onih kojima se to ne mili, Srbija će uz beogradske izaći na još jedne izvanredne parlamentarne izbore kako bi se upravo njih riješio ili ih barem posve marginalizirao.

1/1