>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Mirna Jasić

Između crnog zlata i zelene energije

Deliberativna rasprava u Splitu na temu eksploatacije ugljikovodika iz Jadrana: Dok su jedni sudionici rasprave naglašavali kako će eventualna eksploatacija nafte i plina Hrvatskoj donijeti korist, drugi su se zalagali za obnovljive izvore energije i moratorij na bušenje u cijelom Jadranu. Treći pak argumentiraju da nema nužno boljeg ili lošijeg rješenja

Krajem marta u Splitu je održana nova rasprava po metodi deliberativne demokracije, četvrta po redu u Hrvatskoj, ovaj put na temu potencijalnog istraživanja i iskorištavanja ugljikovodika iz Jadrana. Deliberativnu raspravu u sklopu projekta pod nazivom ‘Neka se i glas građana čuje’ organizirao je Centar za mirovne studije (CMS) u suradnji s partnerima Srpskim narodnim vijećem, Institutom za javne financije i Udrugom mladih Dalj.

Barbara Dorić, predsjednica Uprave Agencije za ugljikovodike, istaknula je da je Hrvatska ovisna o fosilnim oblicima energije, a zbog smanjenja proizvodnje nafte i plina u posljednjih nekoliko godina uvozi 80 posto nafte i 30 posto plina. Ukoliko se ne počne s novim ulaganjima u proizvodnju, Hrvatska će postati još ovisnija o uvozu energenata, što je za industriju neodrživo.

- Projekt istraživanja i eksploatacije nafte i plina ima velike gospodarske koristi za Hrvatsku, bilo da na to gledamo iz aspekta razvoja industrije ili iz aspekta direktne koristi za državni proračun. Nije riječ o nečemu novome, nego o djelatnosti koja u Hrvatskoj postoji posljednjih 40 godina. S novim ulaganjima samo želimo povećati domaću proizvodnju nafte i plina. Imamo dobar primjer eksploatacije u morskom pojasu oko Istre, u kojem postoji dvadesetak platformi, a turizam je tamo svake godine sve razvijeniji. Istina, u ovom trenutku nemamo spremne sve odgovore na moguće katastrofe, ali pred nama je razdoblje od pet godina u kojem je potrebno postaviti sustav sigurnosti kako bi se, ukoliko se neko ležište nafte otkrije, jednog dana možda krenulo s njezinom eksploatacijom - rekla je Barbara Dorić.

Građane toliko ne brine sama suština eksploatacije nafte u Jadranu koliko to, kako sam primijetio tijekom deliberativnih rasprava, što ne vjeruju državi i njenim aktivnostima koje je dosad pokazala u nekim kriznim situacijama – istaknuo je Jurica Šimurina

Jurica Šimurina, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i na Sveučilištu u Zadru, smatra da treba unaprijed znati za što će se koristiti novac koji će se u državnu blagajnu sliti od potencijalne eksploatacije.

- Rizik od eksploatacije nafte uvijek postoji i nikada se ne može biti na nultoj razini, jer ne postoji sustav koji može garantirati apsolutnu sigurnost. No moramo procijeniti što sve možemo izgubiti i koliki je oportunitetni trošak da se u eksploataciju Jadrana ide ili ne ide. Nema nužno boljeg ili lošijeg rješenja, u biti biramo između dvije loše stvari. Jedno rješenje, ono da se u istraživanje i eksploataciju ne ide, loše je zato jer bismo izgubili prihod koji bi nam svakako dobro došao. Naravno, trebalo bi se razgovarati o distribuciji tog prihoda, a ne da sav direktno ide u državni proračun. S druge strane, moguće štete za Jadran mogu biti velike, ali one su zasad samo potencijalne. Građane toliko ne brine sama suština eksploatacije nafte u Jadranu koliko to, kako sam primijetio tijekom deliberativnih rasprava, što ne vjeruju državi i njenim aktivnostima koje je dosad pokazala u nekim kriznim situacijama - kazao je Šimurina.

Okretanje od fosilnih goriva prema obnovljivim izvorima energije zagovara Davor Škrlec, profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva i ORAH-ov zastupnik u Europskom parlamentu.

- Ukoliko se nešto dogodi prilikom eksploatacije nafte, sam proces čišćenja je skup i dugotrajan, a rezultati neizvjesni. Hrvatska nikako ne može spriječiti moguće katastrofe na Jadranu jer nemamo razvijen sustav kojim bismo na to uopće reagirali. Jadran je naše nacionalno bogatstvo i moramo upravljati njime kao dobri gospodari. Građani sada zahtijevaju da se na demokratski način odluči o tome što je bitno u ovakvim slučajevima koji se odnose na nacionalno bogatstvo. Smatram nužnim građane uključiti u proces odlučivanja, referendumom ili na neki drugi način - naglasio je Škrlec.

Damir Mateljan, zastupnik SDP-a i potpredsjednik saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, ukazao je na potrebu donošenja novih zakona koji bi predvidjeli reakcije u rizičnim situacijama.

- Nitko od nas još ne zna koliki nas rizik očekuje od eksploatacije nafte. U svemu tome je izuzetno važno ima li Hrvatska kapaciteta za upravljanje rizicima. Bojim se da su zasad oni niski, pogotovo u dijelu istraživanja eksploatacije ugljikovodika. Ukoliko dođe do raspisivanja referenduma o tom pitanju, nadam se da će pobijediti ona opcija koja će doprinijeti razvoju Hrvatske - rekao je Mateljan.

Potrebu za većim uključivanjem jedinica lokalne uprave i samouprave u proces odlučivanja i eventualnog kreiranja i potpisivanja ugovora vezanih uz istraživanje i eksploataciju istaknuo je Vjeran Piršić, aktivist udruge Eko Kvarner. Najveći naglasak u ugovorima s investitorima, smatra on, treba staviti na saniranje posljedica moguće štete.

- Ključna stvar je da rizik u slučaju eksploatacije nafte u Jadranu postoji, da on nije zanemariv i što je najbitnije, da je on zapravo nepotreban. Naime, možemo funkcionirati bez njega, razvijajući druge oblike energije iz obnovljivih izvora. Drugi problem je taj što je rizik nepravedno podijeljen, pa lokalna populacija koja je direktno ugrožena trpi najveći mogući rizik, a sve bez prava suodlučivanja. Treća ključna stvar je da cijeli proces pati od demokratskog deficita, odnosno izostaje demokratsko odlučivanje. Ipak, kao ekološki aktivisti koji su dosad dobili sve svoje bitke, uvjeren sam da ćemo i ovaj put spasiti Jadran od najgoreg mogućeg scenarija - rekao je Piršić.

Mosor Prvan, biolog iz splitske udruge Sunce i inicijative SOS za Jadran, ukazao je na nužnost donošenja dugoročnog plana upravljanja zaštićenim područjima, kakvi su primjerice Kornati.

- Što se tiče upravljanja rizicima, posebno na moru, Hrvatska u tom području nema nikakve kapacitete. Prema podacima Agencije za ugljikovodike, godišnje 4.000 tankera plovi hrvatskim Jadranom i pritom redovito ispuštaju naftu u more, pa smo tako 2003. godine imali naftnu mrlju veličine tri otoka Cresa. Brodovi plove našim ZERP-om i tada su pod našom nadležnošću, ali su ujedno pod ničijom kontrolom. Znači, sustav zaštite ne postoji, a taj isti nepostojeći sigurnosni sustav trebao bi u budućnosti nadzirati naftne bušotine. Kada je o saniranju moguće katastrofe riječ, uvijek se navodi kako je za to odgovoran investitor. Međutim, to je teorija koja nije ni blizu onome što se događa u praksi. U slučaju eksploatacije nafte posljedice mogu biti katastrofalne, posebno ako dođe do izljeva. Ukoliko i ne dođe do nekog incidenta, postavlja se pitanje kakve sve to ostavlja posljedice po turizam. Koalicija SOS za Jadran zalaže se za moratorij na bušenje ne samo u hrvatskom dijelu Jadrana, nego na cijelom njegovom području. Vjerujem da je moguće da do tog projekta uopće ne dođe jer osim nas protiv njega protestiraju i kolege u Crnoj Gori, Albaniji i Italiji, gdje se već 15 godina bore protiv toga - izložio je Prvan.

Četrdesetak građana, većinom iz priobalnog dijela Hrvatske, sa stručnjacima je raspravljalo o mogućim scenarijima vezanima uz iskorištavanje prirodnih resursa u Jadranu. Većina ih je bila kritična prema istraživanju i eksploataciji plina, a posebno nafte. Kako je rekla Ela Naranđa iz CMS-a, građani su priznali da su neinformirani o ovoj temi i zaključili da ih se nedovoljno uključuje u proces odlučivanja.

- Zahvaljujući deliberaciji mnogi su dobili više informacija o cijeloj problematici, a svoja će saznanja dijeliti s drugima u svojim lokalnim zajednicama - dodala je Ela Naranđa.

Jedan od sudionika rasprave, Neno Čukušić iz Splita, naveo je kako je za dva dana trajanja deliberacije dobio potpuno nove uvide u značenje istraživanja i eksploatacije nafte u Jadranu. Njegovi su stavovi ponešto različiti od stavova sudionika koji se zalažu za zelenu energiju.

Prema podacima Agencije za ugljikovodike, godišnje 4.000 tankera plovi hrvatskim Jadranom i pritom redovito ispuštaju naftu u more. Znači, sustav zaštite ne postoji, a taj isti nepostojeći sustav trebao bi u budućnosti nadzirati naftne bušotine – kaže biolog Mosor Prvan

- Prije dolaska na deliberativnu raspravu bio sam više za to da su nam naftne platforme nepotrebne, no sada smatram da bi eksploatacija nafte iz Jadrana dugoročno bila na korist Hrvatskoj. Tehnologija koja bi se koristila garantira 99 posto sigurnosti, dok je glavni uzročnik katastrofa uglavnom ljudski faktor. Bitno je da se pametno slože ugovori s investitorima kako bi Hrvatska bila osigurana, i novčano i ekološki. Projekt bi puno značio i stoga što traje nekoliko desetljeća, tijekom kojih bi generacija ili dvije imale mogućnost zapošljavanja. Osjetljivi smo na eksploataciju nafte zbog turizma koji dobro hrani državu, ali ne smijemo zaboraviti da se Jadran već eksploatira - kazao je Čukušić.

Zlata Paštar iz Sinja smatra da je najbitnije informirati građane o istraživanju i mogućoj eksploataciji nafte u Jadranu te provesti referendum u svrhu donošenja konačne odluke.

- Tijekom dva dana deliberacije mijenjala sam stajališta, no prevladalo je ono da istraživanje i eksploataciju nafte ne treba dozvoliti! Za drugo stajalište nisam čula dovoljno jasne argumente. Prvo, ne zna se hoće li nafta uopće biti otkrivena. Drugo, zbog nafte se ne smiju ugrožavati ostali naši prirodni resursi. Treće, nije navedeno koliko bi Hrvatska zaradila od tog posla i kako bi se taj novac, koji bi se slijevao u državni proračun, raspoređivao. Četvrto, ne postoji sustav zaštite od mogućih katastrofa, niti se na njemu radi. Hrvatska, kako smo čuli, nije učinila ništa ni da bi se zaštitila od dosadašnjih, nasreću sitnijih, izljeva nafte iz tankera, a kamoli od nečeg većeg - pojasnila je svoj stav.

Luka Nikpalj iz Šibenika, još jedan sudionik rasprave, smatra da deliberacija pokazuje koliki dosezi demokracije mogu biti i koliko je to prijeko potrebno Hrvatskoj. Što se tiče eksploatacije nafte u Jadranu, tu temu smatra bitnom za razvitak hrvatskog gospodarstva.

- Ako uzmemo u obzir činjenicu da smo država u razvoju koja treba pronaći načine kako da pokrpa rupe koje su nastale zbog prethodnog neodgovornog političkog vodstva, moramo se suočiti s realnošću. Hoćemo li dozvoliti eksploataciju nafte koja može donijeti spas državnom proračunu ili ćemo se i dalje zaklinjati u turizam i u to da se stvari ne trebaju mijenjati, a samo iz straha od bilo kakvih promjena, ključna je dilema. Hajdemo jednom probati biti optimisti i vjerovati da će se osigurati maksimum zaštite od eventualne katastrofe. Ako nas tragedije, poput one na Kornatima, ne mogu naučiti da kao društvo moramo više voditi računa o sigurnosti, onda nas tome ništa neće naučiti. Građani također moraju biti svjesni da brojne udruge koje se bore protiv bušenja nafte ne nude nikakvu alternativu i opće ne razmišljaju o gospodarstvu i radnim mjestima u Hrvatskoj - istaknuo je Nikpalj.

1/5