Iako nije tako rijetka pojava, diskriminaciju pri zapošljavanju teško je dokazati u vremenu straha i nesigurnosti za vlastitu egzistenciju, kao i zbog pomno pripremljenih natječaja i raznoraznih političkih, rodbinskih, kumovskih i drugih veza kojima se dolazi do posla. Još rjeđe susrećemo osobe koje su spremne otvoreno progovoriti o nejednakostima i proživljenim traumama pri konkuriranju za radno mjesto i postaviti javno pitanje da li se u njihovom slučaju dogodila diskriminacija ili ‘samo’ nepravilnost, kao blaža varijanta prepreke u nemogućoj misiji dolaska do radnog mjesta za koje osoba smatra i dokazuje da je stručna i kompetentna. Sa tim se problemom godinama susreće četrdesetogodišnja Tatjana Savić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti i povijesti iz Pazina. Ova rođena Istrijanka, koja je diplomirala na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, bezuspješno pokušava dobiti radno mjesto na neodređeno vrijeme u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Pazinu, koju je i sama završila i u kojoj je na brojnim zamjenama skupila desetogodišnji radni staž. Da ne bi bilo da je Tatjana Savić izbirljiva, sa diplomom profesorice hrvatskog jezika i povijesti, i sa srpskom nacionalnošću u rodnom listu, javljala se na natječaje u školama širom Istre, ali dobivala je samo zamjene, a nigdje pozitivan odgovor na natječajima za rad na neodređeno vrijeme. Nisu joj na tom putu pomogle ni silne nagrade i priznanja koje je dobila kao mentorica na brojnim županijskim i državnim natjecanjima.
Na posljednjem natječaju za rad na neodređeno u Poreču primljena je učiteljica hrvatskog jezika iz Rijeke koja do radnog mjesta mora putovati 90 kilometara u jednom smjeru, a nije primljena Tatjana koja je udaljena 30 kilometara – ističe Mirjana Galo
- U osnovnoj školi koju sam sama pohađala i u kojoj sam radila deset godina po zamjenama dobila sam osam odbijenica za rad na neodređeno. Pristajala sam na razne zamjene, čak i na one od tjedan-dva, ali i na one koje nikome nisu ugodne, za sam kraj školske godine. Sređivala sam papirologiju nakon kraja školske godine, da bi s rujnom na to radno mjesto, na stalno radno vrijeme, bila izabrana druga osoba. Svega i svačega je tu bilo. Radila sam čak i na crno. Prvi put kada su me prijavili, u siječnju 2008., prijavili su me samo sa srednjom školom. Naknadnim uvidom u radnu knjižicu vidjela sam da sam osam mjeseci radila sa srednjom stručnom spremom. Radila sam i na ugovoru o djelu, na koji ne ide radni staž. Bilo je uzmi ili ostavi, prihvati zamjenu ili na biro - govori nam Tatjana Savić koja je u Osnovnoj školi Vladimira Nazora radila od 2008. do 2014., kada je uvidjela da zaista nema nikakve šanse za posao na neodređeno, što bi joj značilo mir i sigurnost.
- Godine 2013. otvoren je natječaj za povjesničara u školi. Javila sam se na natječaj, ali je zaposlena profesorica geografije i to iz Varaždinske županije, iz Ludbrega, dok sam ja, koja sam od škole udaljena tri minute pješačenja, uskoro poslana na biro. Jedno od neslužbenih objašnjenja tada je bilo da je za profesoricu povijesti izabrana profesorica geografije zato što će navodno profesor povijesti sljedeće godine u školi biti tehnološki višak. Naravno, upitno je i kako profesor geografije može predavati povijest, jer je geografija prirodno-matematičkog, a povijest humanističkog usmjerenja. Sljedeće školske godine za nastavni predmet povijesti u paketu sa hrvatskim jezikom zaposlena je osoba bez radnog iskustva. Na moju žalbu, ravnateljica škole pozvala se na diskrecijsko pravo. Te profesorice i dandanas rade, znači nije bilo nikakvog tehnološkog viška, bilo je bitno mene eliminirati. Pitam se zašto. Tada sam se počela žaliti školskom odboru jer sam zaključila da tko god došao, imat će prednost. Moj slučaj stigao je i do gradskog vijeća. Žalila sam se i ministarstvu i prosvjetnoj inspekciji, od kojih sam dobila odgovor u stilu ‘znamo da ste nezadovoljni, ali ravnatelj može zaposliti koga želi’. Sve je rezultiralo još većim pritiscima na mene - priča Tatjana Savić i ističe da je doživljavala razne napade, od onih profesionalnih do onih na osobnoj razini.
- Ulazilo se čak i u moju osobnost, da se ne trudim, da nisam kvalitetna, da nemam tu osobnost pa da moja nastava ne vrijedi. Nisam se žalila, trpjela sam. U početku sam čak vjerovala u to, stvarno sam osjećala da ne vrijedim. Krenula sam na stručna usavršavanja, na raznorazne seminare po cijeloj Hrvatskoj, svoje ideje pretvarala sam u projekte, uslijedile su nagrade i priznanja. Moji učenici i ja stvarali smo čuda. Čak smo preko ljetnih praznika radili projekte, snimali igrani film, redovno smo izdavali časopis ‘Čarobna škrinjica’… Najviše sam nagrada dobila u područnoj školi Trviž. Kada su počela stizati priznanja i kada sam se počela boriti za svoje pravo, prestala sam biti nesposobna, ali sam u izgovorima nadležnih postala problematična - govori profesorica i navodi da se nadležni nisu ustručavali neslužbeno baviti i njenom nacionalnom pripadnošću.
- Ocjenjivali su me na temelju mog imena i prezimena. Naravno, nikada to neće priznati i napisati u odbijenici, ali jako dobro se to znalo po hodnicima, u zbornici i kabinetima. Govorili su mi da je problem moje prezime, pitali me je li mi otac Srbin. Kakve veze to ima sa mojom diplomom i radom? Nebrojeno puta sam čula ‘ti nisi naša’. A čija sam, ako sam završila tu osnovnu školu i tu već godinama radim? - govori Tatjana Savić o stvarima o kojima se rijetki usude govoriti i koje je još teže dokazati.
‘Škola nikad nije vršila diskriminaciju radnika, kako na osnovi nacionalnog podrijetla, tako ni na temelju ostalih osnova navedenih Zakonom o suzbijanju diskriminacije’, tvrdi Zdenka Turkalj Čohilj, ravnateljica OŠ Vladimira Nazora
S nerazumijevanjem se susretala i izvan školskih zgrada, među pravnicima od kojih je tražila pomoć, a koji su je odmah pitali da li se pri javljanju na posao pozvala na članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, iako se po navedenom članku prednost pod istim uvjetima pri zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina ne odnosi škole, već isključivo na tijela državne uprave, pravosudna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne samouprave i to samo u onim sredinama gdje je je udio pripadnika nacionalne manjine najmanje pet posto u ukupnom stanovništvu, što nije slučaj sa srpskom manjinom u Istarskoj županiji.
Danas Tatjana Savić radi izvan svoje struke, kao agent u jednoj osiguravajućoj kući. Pomirena sa činjenicom da su joj zatvorena vrata školstva, ističe da joj je rad u razredu najljepši posao na svijetu.
- Htjela bih samo da znam zašto nakon toliko godina provedenih po zamjenama, ostvarenih nagrada i priznanja, ne mogu dobiti stalno radno mjesto. Ja ne znam što je razlog, ako nije moje ime i prezime - kaže.
Na nepravilnosti u ovom slučaju ukazivala je i Mirjana Galo, predsjednica Udruge za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda Homo i vijećnica u županijskoj skupštini Istarske županije, koja kao osnivač osnovnih škola ima većinu u školskom odboru koji vrši izbor ravnatelja škole.
- Što se tiče zapošljavanja pripadnika srpske zajednice u javnim službama, dešava se tiha diskriminacija koju je teško dokazati, pogotovo u Istri koja se prikazuje kao tolerantna i multikulturalna sredina. U slučaju Tatjane Savić postoje elementi koji navode na zaključak da se iza svega krije sustavna diskriminacija jer blizina prebivališta, njeno radno iskustvo i uspjesi nisu bili mjerila na natječajima na kojima je ona bez iznimke dobivala odbijenice. Na posljednjem natječaju za rad na neodređeno u Poreču primljena je učiteljica hrvatskog jezika iz Rijeke koja do svog radnog mjesta mora putovati 90 kilometara u jednom smjeru, a nije primljena Tatjana koja je udaljena 30 kilometara. Tokom razgovora za posao ravnateljica škole je naglasila da će prilikom odabira kandidata presudan biti putni trošak. Ispalo je da nije bio važan ni putni trošak ni životopis. Mnogo je nepravilnosti na koje ni prosvjetna inspekcija nije reagirala, nego ih je čak odobravala - ističe Mirjana Galo.
O ovom je slučaju prije tri godine upozorila i župana Valtera Flegu, ali i tadašnjeg njegovog zamjenika Fabrizija Radina koji je kasnije preuzeo dužnost župana.
- Raspravljalo se o Tatjaninom slučaju, provjeravalo, ispitivalo tko je ona, što radi, nitko ništa negativno nije pronašao i nitko ništa nije poduzeo. Pitam zašto su umjesto Tatjane radno mjesto na koje je konkurirala dobile osobe izvan Istarske županije, sa manjim radnim iskustvom. Zašto se Tatjana Savić zaobilazi i zašto se dovode ljudi sa strane, zašto je ona dobra za zamjene, ali nije dobra za rad na neodređeno - govori Mirjana Galo, koja se obratila i Ministarstvu znanosti i obrazovanja i pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović.
- Pučka pravobraniteljica je poništila natječaj u Vrsaru koji i nakon dva mjeseca nije ponovljen. Poništili smo i jedan natječaj u Pazinu jer nisu sve kandidate zvali na razgovor, ali kada je Tatjana došla na razgovor, nije dobila nijedno pitanje. Rezultat natječaja bio je isti - opisuje situaciju Mirjana Galo.
Odgovor na pitanje zašto je Tatjana Savić sposobna za zamjene, ali ne i za rad na neodređeno potražili smo i kod ravnateljice Osnovne škole Vladimira Nazora u Pazinu Zdenke Turkalj Čohilj, koja je odgovorila da ‘imenovana na posljednjem natječaju prosinca 2019/siječnja 2020. unatoč impresivnom životopisu i radnom iskustvu nije ostvarila najveći broj bodova na održanom intervjuu bodovanog na temelju sljedećih kriterija: komunikacijske vještine, motivacija i interes, kreativnost u poučavanju, stručno usavršavanje, rad u velikim razrednim odjelima, rad s učenicima s poteškoćama u razvoju, te poslovi razredništva, te nije ni predložena Školskom odboru za zapošljavanje’.
Ravnateljica je dodala da njenu školu Udruga Homo neutemeljeno optužuje za vršenje diskriminacije po nacionalnoj osnovi u posljednjih 11 godina i da se o tome škola očitovala i pučkoj pravobraniteljici. ‘Škola nikad nije vršila diskriminaciju radnika, kako na osnovi nacionalnog podrijetla, tako ni na temelju ostalih osnova navedenih Zakonom o suzbijanju diskriminacije što dokazuje da u svojoj praksi imamo čitav niz ugovora o radu sklopljenih s radnicima raznih nacionalnosti’, odgovorila je ravnateljica Turkalj Čohilj.
Za komentar o mogućoj diskriminaciji pri zapošljavanju Tatjane Savić upitali smo i pučku pravobraniteljicu Loru Vidović, koja je upoznata sa slučajem, ali kako ispitni postupak još traje, nismo mogli dobiti konkretan odgovor. Iz Ureda pučke pravobraniteljice objašnjavaju da u ispitnom postupku osoba koja navodi da je povrijeđeno njeno pravo na jednako postupanje temeljem neke od zakonom definiranih diskriminacijskih osnova, što nacionalno podrijetlo jest, ona mora učiniti vjerojatnim da je do diskriminacije uistinu došlo, nakon čega je na drugoj strani dokazivanje da nejednakosti nije bilo.
