>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše D. Kožul

Jasmin Redžepi: Ograda neće spriječiti izbjeglice

Niti su izbjeglice neka realna bezbjednosna prijetnja naših tranzitnih država, niti je virus prisutan među njima kao što je prisutan među našim građanima, niti su ograde efikasne u sprječavanju migracija, kaže predsjednik nevladine organizacije Legis

Kako vam zvuči objašnjenje da se ograda na granici Srbije sa Sjevernom Makedonijom pravi kako bi se spriječilo širenje korona virusa? Znamo da je među izbjeglicama broj oboljelih minimalan.

Radi se o prozirnoj apologetici jeftinog PR-a. Ograde protiv izbjeglica na granicama se grade još od kraja 2015. Grade ih zemlje desničarske ideologije, iz populističkih razloga. Niti su izbjeglice neka realna bezbjednosna prijetnja naših tranzitnih država, niti je virus prisutan među njima kao što je prisutan među našim građanima, niti su ograde efikasne u sprječavanju migracija.

Koliko je ovo orbanizacija zapadnog Balkana? Kako na sve gledaju vlasti u Sjevernoj Makedoniji?

Iako se sve balkanske zemlje žele vidjeti u ujedinjenoj Evropi, ipak dižu ograde na međusobnim granicama, djelujući suprotno evropskim načelima solidarnosti i jedinstva. Kada desničarski populistički političari ne mogu ponuditi progres svojim građanima, onda pribjegavaju tome da brane državu, naciju i religiju od kojekakvih izmišljenih neprijatelja. U ovom slučaju su to izbjeglice, tamnoputi i muslimani, a nekada su bili neki drugi. To je prva uradila Mađarska, a to su uradile i Austrija, Bugarska i Sjeverna Makedonija 2016. dok je bila pod režimom Gruevskog, a sada, nažalost, to radi i Srbija. Ksenofobija im se jasno vidi i u predizbornim govorima. Vlasti Sjeverne Makedonije su momentalno zauzete izborom nove vlade, tako da se tehnička tranziciona vlada nije oglasila po ovom pitanju. Mada ih ova izgradnja ne uzbuđuje toliko jer znaju da ništa od toga realno ne sprečava migracije i da neće jedna ograda učiniti da izbjeglice zaglave na našoj strani granice. Pogotovo kada su se uhodali sa masovnim deportacijama.

Postoji mogućnost da se ogradom pokrije čitav granični pojas od skoro 150 kilometara. Može li to doista spriječiti migracije?

Prije svega, fizički je nemoguće postaviti takvu ogradu na planinama i kroz nepristupačni reljef. Čemu posjeći tolika drva i uništavati prirodu? Zato, kao i sve ostale, i ova ograda će se prostirati samo duž ravničarskog dijela granice. A tuda ionako rijetko ko prolazi. Većina migrantskih linija se kreće preko planina, gdje je fizički teško kontrolisati i spriječiti prelazak. Zato je i tako veliki broj izbjeglica koji ulaze u Sjevernu Makedoniju, a to većinski rade preko šuma i planina. Ostali jednostavno presjeku žicu.

Čini li vam se da balkanske zemlje pristaju biti neka vrsta psa čuvara EU-a, iako nema nikakvih zvaničnih naznaka da je u ovom slučaju EU tražila postavljanje ograde?

Nikada EU nije zvanično tražila postavljanje ograda, već su njene određene članice koje su preuzele odgovornost za ‘odbranu’ Evrope nametale tu praksu i poklanjale ograde balkanskim zemljama. Tako je i stopirana balkanska izbjeglička ruta u martu 2016., odlukom Austrije, zbog navodnog neprimanja izbjeglica od Njemačke, a ne zbog odluke institucija EU-a. Također, ugovor između EU-a i Turske u istom periodu je potpisala najprije jedna zemlja Unije, a zatim je ubijedila ostale da isto urade. Ali tu je drugi zaštitni mehanizam EU-je, Frontex, kojem su ograde samo sredstvo za olakšavanje pri patroliranju i čuvanju granice. Politika EU-a po ovom pitanju nije jedinstvena pa otuda i dojam da se radi o licemjernoj politici i neprihvaćanju odgovornosti za Evropu 21. vijeka obavijenu ogradama.

1/1