Zbilja je nepravda da je to pogodilo baš njega, splitskog gradonačelnika Ivu Baldasara, koji je najviše upozoravao do kakvih će strašnih posljedica doći budu li se ljudi dijelili na lijevo i desno. Zabrinuti gradonačelnik na tu je opasnost upozorio i onoga dana kada je donio odluku o povlačenju svoje ranije odluke da se jedna ulica imenuje po Prvom splitskom partizanskom odredu.
‘Odmah su počele ideološke podjele koje ne trebaju ni meni ni gradu Splitu’, kazao je tom prilikom Baldasar, kao da je već slutio što će se dogoditi. Smjesta je podržao mišljenje Koordinacije braniteljskih udruga da se umjesto opasnog stvaranja podjela valja zauzeti za ‘jedinstvo našeg naroda, kako se to očitovalo u Domovinskom ratu, gdje su se rame uz rame borili sinovi ustaša, domobrana i partizana’.
Učinio je sve što je mogao da održi to jedinstvo, međutim bilo je već kasno. Nastupajuća podjela zahvatila ga je među prvima. Sutradan, kada se probudio, gradonačelnik je primijetio da je jedna polovica njegovog tijela ustala na lijevu, a druga na desnu stranu kreveta. Dvije polovice gradonačelnika Splita stajale su jedna nasuprot druge, svaka na svojoj nozi, svaka svojom rukom u nevjerici trljajući svoje oko.
‘Ajme, Ivo! Podijelio si se na lijevo i desno!’ zaprepašteno je uzviknula gradonačelnikova supruga, ugledavši ga tako prepolovljenog.
‘Ajme!’ zaustile su koordinirano lijeva i desna polovica gradonačelnika Splita. Instinktivno su potrčale ususret, ali onako jednonoge, obje su se prosule po podu, svaka razvalivši svoju polovicu nosa.
‘Ivo, saberi se. Moramo te ujediniti, ne možeš takav na Gradsko vijeće’, reče mu supruga, pa uhvati jednu polovicu gradonačelnika Splita za nogu i počne je dovlačiti do druge polovice.
Debelim koncem zašila je trup i vrat, delikatno pristupila nježnim dijelovima raspolućenog gradonačelnika, pa prešla na glavu, čije su se dvije polovice najviše opirale spajanju. Dok mu je po sredini šivala lice i krpala razvaljeni nos, oči su mu bježale, usta se rastezala, lijevo uho vuklo je na svoju, desno na svoju stranu, bila bi se oba otrgla da ih smjesta nije čvrsto prošila. Ustavši tako zakrpan, gradonačelnik se pogledavao u ogledalu, malo lijevim, malo desnim okom. Bio je odvratna nakaza. ‘Barem sam jedinstven’, pomislio je, prije nego što se raspao po šavovima.
