>

novosti logo

Društvo Društvo

Jednaki i jednakiji

Mornarov Pravilnik za upis u srednju školu olabavljuje pojam jednakosti uvjeta za upis: Odluka prema kojoj se djeci državnih službenika koji su u ime RH radili u inozemstvu omogućuje izravan upis u srednje škole, a ne i djeci ostalih, privremenih gastarbajtera, nedvojbeno je negativno diskriminatorna

‘Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima. Obvezno obrazovanje je besplatno u skladu sa zakonom. Pravo upisa u prvi razred srednje škole imaju svi kandidati nakon završenog osnovnog obrazovanja, pod jednakim uvjetima u okviru broja utvrđenog odlukom o upisu. Elemente i kriterije za izbor kandidata za upis u prvi razred srednje škole za sve vrste srednjih škola propisuje ministar pravilnikom.’

Citat je spoj članka 66. Ustava Republike Hrvatske s člankom 22. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Iznosimo ga jer je na kraju školske godine – a na početku srednjoškolske upisne makljaže – najbolji instrument u okršaju s logistikom nadležnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Ministar Vedran Mornar propisao je početkom svibnja, kako je uobičajeno, novi Pravilnik o elementima i kriterijima za upis u srednju školu i izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole. Naizgled, birokratska norma o kojoj samo neposredno zainteresirani trebaju voditi računa. U kontekstualnom okviru čitavog sistema tobože minorna tehnikalija. Naravno, nema smisla upuštati se u diskurzivni fajt s birokratiziranom službom Ministarstva u prostoru internetske rubrike ‘savjetovanja sa zainteresiranom javnošću’: jasno je da ‘elemente i kriterije za izbor kandidata za upis’ propisuje ministar. Zato je novost ovogodišnjeg Pravilnika tek potvrda diskrecijskog prava ministra Mornara i njegove radne grupe da olabave ključni pojam ‘jednakosti uvjeta’. Konkretnije, završna verzija Pravilnika o upisu donosi članak (‘Poseban element vrednovanja kandidata’, poglavlje V) prema kojem se djeci državnih službenika koji su u ime RH radili u inozemstvu omogućuje izravan upis u srednje škole.

Nedvojbeno negativno diskriminatorna odluka, po kojoj je izravan upis moguć isključivo djeci ‘državnih službenika koji su po službenoj dužnosti u ime Republike Hrvatske bili upućeni na rad u inozemstvo’, a ne i djeci ostalih, privremenih gastarbajtera, osvanula je u finalnoj verziji Pravilnika nakon isteka javne rasprave o njegovom Nacrtu. Nije dakle bilo razloga da se zainteresirana javnost bavi procjenom ovoga prava. O svim ostalim elementima ‘posebnog vrednovanja’ kandidata u smislu upisnih, pozitivno diskriminatornih prava kandidata sa zdravstvenim poteškoćama, onih koji žive u ‘nepovoljnim ekonomskim, socijalnim i odgojnim uvjetima’ i kandidata romske manjine, internetska javnost je u nepunih mjesec dana ‘rasprave’ mogla sudjelovati u licitaciji prava u ime jednog, maksimalno dva upisna boda.

Pravo na izravan upis u Hrvatskoj se inače razumije kao ultimativna roditeljska privilegija na ‘najbolje moguće’ javno obrazovanje njihove djece, temeljem socijalnog, klasnog ili ‘državotvornog’ kapitala. Nakon što je Ustavni sud 2006. ukinuo mogućnost izravnog upisa djece branitelja u srednju školu (uz uvjet prolaska bodovnog praga), status ‘izravnog upisa’ nije tek tako ishlapio iz roditeljske zajednice. Situacija se uz neoliberalni princip školskog rangiranja i posljedične hiperinflacije superodlikaša pogoršala, uz pomoć Ministarstva koje predpolitičkom, poslovičnom nedosljednošću balansira između stiliziranoga legislativnog interesa ‘protiv inferiorizacije kandidata u skladu s EU standardima’ i stilizacije jednostavne političke direktive.

Primjera je mnogo. Recimo, zajednica iseljenika Hrvatske prošle godine nije uspjela u namjeri da se u Pravilniku za upis u srednju školu zadrži status izravnog upisa za ‘sve kandidate hrvatske državljane koji dolaze iz obrazovnih sustava drugih zemalja’, jer zahtjev nije prošao ocjenu ustavnosti. Ustavni sud je u ožujku ove godine ukinuo taj članak, pa su ovogodišnji lobisti Ministarstva vanjskih poslova odlučili preskočiti formalnosti i u dogovoru s Ministarstvom obrazovanja uvesti pravo izravnog upisa u srednje škole ‘barem’ za djecu domaće političko-diplomatske elite (bez uvjeta prolaska bodovnog praga).

Objašnjenje takvog diskrecijskog ‘prava na razliku’ koje je javnosti ponudilo Ministarstvo očekivano izgleda diskrepantno i tragikomično u odnosu na kondicije kandidata romske manjine, onih koji imaju zdravstvenih poteškoća ili slabije ekonomske, socijalne i odgojne uvjete. Za zgoditak od jednog ili dva dodatna boda pri upisu u srednju školu takvi kandidati moraju proći vrlo pedantnu ‘obradu’ i čekati rezultate Komisije za procjenu. Određeni kandidati, međutim, jednostavno nemaju toliko vremena. Ministarstvo vanjskih poslova situaciju objašnjava kratkom izjavom ‘Jutarnjem listu’: ‘Takvi su djelatnici upućeni na rad od strane službenih institucija RH, bez mogućnosti izbora kada će ići, kada će se vratiti i koliko će njihov posao vani trajati. Njihova su djeca izložena stresnim uvjetima brze prilagodbe na nove sredine, često se sele, školuju na nekoliko jezika i u različitim obrazovnim sustavima.’

A u smislu stresnih uvjeta i ustavnih kategorija ‘jednakih uvjeta, u skladu sa sposobnostima’, valja podsjetiti da rigorozan sistem upisa u srednje škole, čemu će ove godine vjerojatno pristupiti 51.014 učenika u 2.226 razreda (što je 2.648 djece manje nego lani), podrazumijeva saldo ocjena iz ključnih obrazovnih predmeta već od petog razreda osnovne škole, koji se računa na dvije decimale. Izravan upis imaju đaci koji osvoje prva tri mjesta na državnim natjecanjima znanja iz osnovnih nastavnih predmeta. Dodatne bodove za upis u srednju školu moguće je dobiti, osim u spomenutoj kategoriji ‘posebnog elementa vrednovanja’, na temelju sudjelovanja u ekipama državnih natjecanja znanja ili sporta, ali ne i umjetničkim nastavnim predmetima ili disciplinama. Za mandata prethodnog ministra Željka Jovanovića odlučeno je, naime, da se ukinu dodatni bodovi pri upisu djece koja uz osnovnu pohađaju i umjetničke (muzičke, plesne) škole, uz objašnjenje da ‘Ustav ne poznaje iznimke od jamstva dostupnosti obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve’. Radi ‘sprečavanja inferiorizacije učenika po bilo kojoj osnovi’, Ustavni sud je prošle godine lako zaključio da sve škole u Hrvatskoj imaju primjerice mogućnost rada u kemijskom laboratoriju i školskim sportskim aktivnostima, a nemaju mogućnost plesnih i muzičkih škola.

Time su umjetnička zanimanja jasno i duboko diskriminirana u startu, ali to službena obrazovna politika ne dovodi u pitanje: lakše je, naravno, poravnati prava u negativnoj bilanci. Aktivna, dijaloška i odgovorna obrazovna politika mogla bi, naime, razmišljati o obratu u pozitivu. Mornarovo Ministarstvo, međutim, radije (vječito) igra na zamjenu ‘diskriminatornih teza’, iz čega izlazi opasan zaključak o umjetnosti kao urbanoj ekskluzivi. Kao, ne možeš dovesti ples i muziku u provinciju. A zašto onda to Ministarstvo namjerno provincijalizira manje domaće sredine, jako je važno pitanje.

1/1