>

novosti logo

Društvo Društvo

Jednima mrkva, drugima batina?

Građani RH koji imaju dva prebivališta do kraja godine moraju regulirati svoj status. Ima li pritom dvostrukih kriterija – jednih za Hrvate iz BiH, drugih za izbjegle Srbe – raspravljalo se na sastanku u Beogradu

Još je malo do kraja godine, do kada građani Republike Hrvatske koji imaju dva prebivališta, jedno u Hrvatskoj a drugo u inozemstvu, moraju regulirati svoj status. Zakon o prebivalištu usvojen je 29. prosinca 2012., u jeku rasprava o Hrvatima iz BiH i protjeranim i izbjeglim Srbima koji žive u drugoj zemlji a svojim glasovima, navodno, odlučujuće utječu na rezultate lokalnih izbora, no njegova je primjena odgođena pod pritiskom bosanskohercegovačkih Hrvata na godinu dana, a taj rok istječe 29. prosinca.

Tijekom posljednje godine mnogi Srbi iz Hrvatske bili su izravno pogođeni tim zakonom i počesto dovedeni u situaciju da u konzularnim predstavništvima RH, na šalterima policijskih postaja i graničnim prijelazima moraju birati, na licu mjesta, hoće li zadržati srpsku ili hrvatsku osobnu iskaznicu. Takvi su postupci bili protuzakoniti i izazivali su opravdan gnjev u udruženjima izbjeglica. Stoga je u Beogradu, kao i pred ljeto, organiziran sastanak predstavnika 20-ak izbjegličkih udruženja, pravnog tima SNV-a te predstavnika Hrvatske i Srbije. U ime Hrvatske prisutnima su se obratili voditelj MUP-ova Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo Miroslav Maretić i Pavica Pirija, savjetnica iz hrvatske ambasade u Beogradu; Srbiju su predstavljali Slavka Drašković iz Ministarstva spoljnih poslova i Đorđe Aleksić iz Uprave za saradnju sa Srbima u regionu. Na sastanku je ponovljeno kako je premijer Zoran Milanović izjavio da, unatoč Zakonu, nitko od hrvatskih građana neće ostati bez mogućnosti da ima dva prebivališta – ako mu se prihvati zahtjev za privremenim odlaskom u inozemstvo. A kako bi se to ostvarilo, potrebno je zadovoljiti jedan od nekoliko uvjeta: da je osoba u postupku obnove ili stambenog zbrinjavanja, na školovanju ili liječenju u stranoj zemlji, ako u inozemstvu radi ili je nezaposlena pa je netko uzdržava; posljednji se uvjet odnosi na građane koji uzdržavaju nekoga izvan Hrvatske.

Predstavnici izbjeglica zatražili su da se službenom Zagrebu prenesu molbe za još jednom odgodom primjene Zakona, dok se ne ujednači praksa postupanja u svim državnim tijelima i dok svi građani ne riješe administrativne poteškoće

Predstavnik izbjeglih Srba u Skupštini Srbije Miodrag Linta posebno je pohvalio rad službenika MUP-a.

- Moram kazati da su policijske stanice promenile pristup i od ljeta u većini slučajeva veoma korektno rade svoj posao. Uglavnom prihvate zahtev ako lice dođe sa dokazom da ispunjava jedan od uslova. Imali smo određenih problema, jer neke stanice nisu prihvatale zahteve na osnovu punomoći, iako Zakon to predviđa: jedan bi službenik rekao jedno, drugi drugo, ali većinom bi sve bilo u redu - rekao je Linta.

No Srbi i dalje imaju problema u hrvatskim konzulatima, gdje se diskriminirajuća praksa nastavlja.

- Nažalost, za razliku od pomaka u policijskim stanicama, nemamo nikakav pomak u konzulatima u Beogradu i Subotici, gde službenici konstantno rade nezakonito: prihvataju zahteve za privremenim odlaskom samo ako je reč o obnovi i stambenom zbrinjavanju. Ako lica dođu i prijave se na osnovu ostala četiri razloga predviđena Zakonom, odbijaju ih. Otkuda pravo službeniku da odbije zahtev stranke? Ne odlučuje konzulat, on je ‘protočni bojler’, ima obavezu da primi zahtev stranke, a onda će nadležna policijska stanica odlučiti da li je on u skladu sa Zakonom ili nije - nastavio je Linta.

Njegove je optužbe odbacila Pavica Pirija, koja je ponavljala da ‘Zakon ne predviđa da građani RH imaju dva prebivališta’ i da službenici samo ‘rade po zakonu’. Međutim, nije objasnila kako je moguće da MUP primjenjuje jedne, a službenici Ministarstva vanjskih poslova, očito, neke druge odredbe.

Miroslav Maretić je najavio kako je u pripremi novi zakon o osobnim iskaznicama, kojim je predviđeno da će je imati svi državljani, bez obzira na to gdje su. Dok se to ne izglasa, hrvatska će birokracija i dalje Hrvatima iz BiH nuditi mrkvu, a Srbima batinu. Taj se zaključak nameće kada se sagledaju problemi koje izbjeglice imaju u praksi. Na neke od njih podsjetio je Linta.

- Mnogim ljudima kuće iz raznoraznih razloga nisu obnovljene. Godinama ranije, kada bi vadili ličnu kartu, MUP im je odobravao prebivalište u njima, ono nije bilo fiktivno. Sada to ne može da se dobije… Poseban problem su bivši nosioci stanarskog prava, koji su izgubili to pravo i nemaju se gde prijaviti. Imamo slučaj jednog Miljevića koji je otišao da prijavi prebivalište u svom bivšem stanu u Slunju i policija mu to nije dozvolila. On je iz Vrginmosta: kazali su mu da ode onamo gde je imao kuću. Međutim, ona je u ratu srušena, pa mu na kraju nisu dali ni da se u njoj prijavi. Dakle čovek koji je imao stan i kuću danas ne može da dobije boravište - sumira Linta.

Kako bi se navedeni problemi riješili, predstavnici izbjeglica zatražili su da se službenom Zagrebu prenesu molbe za još jednom odgodom primjene Zakona, dok se ne ujednači praksa postupanja u svim državnim tijelima i dok svi građani ne riješe administrativne poteškoće. Osim toga, traže da se, kao i dosad, izbjeglim Srbima omogući prijava prebivališta na adresama srušenih kuća i da se onima koji nemaju važeću osobnu iskaznicu nego samo prebivalište omogući istodobna prijava prebivališta i podnošenje zahtjeva za privremenim odlaskom, kao i da se iziđe ususret onima koji posjeduju vozilo sa stranim registracijama.

Treba podsjetiti da je Zakon donesen kako bi se spriječile manipulacije na lokalnim izborima i kako se u pograničnim krajevima ne bi događalo da je na biračkom popisu više birača nego stanovnika; na sastanku je istaknuto kako će se protjerani Srbi rado odreći prava izlaska na lokalne izbore, ali žele da se Zakon primjenjuje na sve jednako. Isto tako, ponovljeno je kako izbjeglička udruženja nemaju ništa protiv da se s biračkih popisa maknu svi koji su prijavljeni na fiktivnoj adresi.

Međutim, netko bi se ovdje doista morao upitati koliko je moralno da država koja nije sankcionirala ratna rušenja, miniranja i palež desetaka tisuća kuća danas bivšim vlasnicima tih objekata odbija prijavu prebivališta na istim adresama, poručujući im time kako ovdje više nisu dobrodošli… Kada već svojim izbjeglim građanima nije dopustila otkup stanova, zašto im barem ne omogući prijavu na vlastitoj djedovini?

1/1