>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Bojan Munjin

Jelena Kovačić: Samoizolacija je dramaturški vrlo potentna

Koliko god je ova situacija teška za izvedbene umjetnosti, ovo je i prilika da revidiramo ono što nam je kao izvedbenim umjetnicima najvažnije – odnos s publikom, kaže Jelena Kovačić, dramaturginja i suurednica projekta Monovid-19 u kojem dramski pisci pišu monologe o životu u doba pandemije

Kako je započeo Monovid-19? Tko su inicijatori projekta i koliko je on, kao ideja, pokušaj intimističkih monologa dramskih pisaca u izolaciji, a koliko kritička refleksija o vremenu u kojem živimo?

Projekt Monovid-19 nastao je kao rezultat suradnje web-portala Drame.hr, Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela i časopisa ‘Kazalište’, a njegovi urednici smo Ivor Martinić i ja. Situacija samoizolacije dramaturški je vrlo potentna jer je nova, nepoznata i izvlači na vidjelo stvari o kojima nismo do sada razmišljali. Istovremeno, ona otvara niz pitanja i strahova. Nije to samo strah od virusa, nego i strah od budućnosti, strah od ekonomske krize i egzistencijalne ugroženosti, od toga da gubimo kontrolu nad vlastitim životima, ali i da moramo biti spremni na mnoge promjene.

Kada je o promjenama riječ, govori se da one možda označavaju kraj kapitalizma, ali i da je ova izolacija mogući početak globalne diktature?

Vrlo brzo virus je postao i političko pitanje jer su se u cijelu priču uvukla i kršenja osobnih sloboda, koja su pak dovela u pitanje temelje demokracije, kao i održivost uspostavljenih gospodarskih paradigmi. Sve su to bile moguće teme monologa, a nas je od samog početak zanimala upravo raznolikost perspektiva. Pisci su, naravno, sami birali svoje teme, tako da se monolozi kreću u širokom rasponu od intimnih do vrlo kritičkih refleksija, pri čemu jedni ne isključuje druge. Sam koncept je prilično otvoren i bilo bi ga zanimljivo razvijati i u drugim sredinama. Pratimo međunarodnu scenu, Monovid-19 dobio je vidljivost i izvan Hrvatske jer je izvedbenim umjetnicima itekako stalo da pronađu nove načine izražavanja, pa vjerujemo da će on možda otvoriti i neke nove suradnje.

Ima li već ideja o izvedbi ovih dramskih tekstova? Je li Monovid-19 potaknuo i neka druga razmišljanja unutar kazališne zajednice u Hrvatskoj?

Od trenutka kada je nastupila pandemija cijela kazališna zajednica počela je razmišljati o tome kako djelovati i kako odgovoriti na novonastalu situaciju. Monovid-19 jedan je od mogućih odgovora. Trenutni planovi i ideje kreću se u smjeru njegove izvedbe, a hoće li ona biti virtualna ili uživo to, naravno, ovisi o razvoju cijele situacije.

Kažu da nakon ove pandemije ništa više neće biti isto. Kako će po vašem mišljenju izgledati kazalište: njegova forma, teme, produkcijska pitanja, odnos prema publici?

S obzirom na to da će se mjere zabrane javnog okupljanja prema svim najavama zadnje ukidati, a i kada se ukinu postojat će taj psihološki faktor zbog kojeg će ljudi još neko vrijeme zazirati od većih okupljanja, o kojima kazalište kakvo smo do sada poznavali ovisi, sigurno ćemo morati tražiti nove forme i nove produkcijske modele. Koliko god je ova situacija teška za izvedbene umjetnosti, ovo je i prilika da revidiramo ono što nam je kao izvedbenim umjetnicima najvažnije – odnos s publikom.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.

1/1