"Kiosk vam je meni kao drugi dom. A jest da je malen, pa hodam kao rak, sve unatraške. I uvuci trbuh, uvuci guzicu, lijevo-desno između desetaka naslaganih kutija. Još i ljestve budu tu. Ne biste vjerovali koliko robe stane unutra"
Citirana rečenica jedno je od svjedočanstava trafikantica Tiska koje su fotograf Marko Ercegović i novinar Novosti Igor Lasić zabilježili za potrebe izložbe "Tisak, dvadeset i tri kioska", koja je u utorak navečer otvorena u zagrebačkoj galeriji Nova baza. Radi se o seriji od 23 fotografije i isto toliko zapisa prodavačica, koje je ovaj dvojac prikupio od 2017. do 2020. godine, koristeći prepoznatljive crvene kioske kao, kako su rekli, najvidljiviji urbani znak ekonomskog kraha koji je utjecao na radnice i radnike u njima.
Ercegović je snimao pročelja kioska pretrpanih s mnoštvom proizvoda i reklama za usluge među kojima bi vrlo često izvirivala glava osobe, najčešće ženske, koja radi kao trgovkinja. Lasić je, s druge strane, razgovarao s njima i napisao kraći zapis koji je u galeriji postavljen uz fotografiju kioska.
Ercegović objašnjava da je na ideju došao gledajući radnice stisnute u kioscima među svim šarenim artiklima koje su ga podsjetile na sve nas.
- Tisak je šampion sumanutog konzumerizma. Svi druge ga prate, ali oni su ipak daleko ispred. Prije tri godine sam ih počeo snimati kao evidentnu opresiju na koju smo toliko navikli da je više ne primjećujemo. Pridružio se Igor i pokušali smo dati glas radnicama i radnicima te dodatnim tekstom zaokružiti cijelu priču. Izložba je, zapravo, nastala organički, korak po korak – rekao je Ercegović, ističući da je projekt ujedno i hommage američkom konceptualnom umjetniku Edu Ruschi koji je 60-ih godina prošlog stoljeća napravio 26 benzinskih pumpi.
– Ruscha se zapravo nije bavio benzinskim pumpama, nego idejom fotografije. Te pumpe djeluju isto, ali nisu iste. Ponavljanjem prikazuješ da ono što djeluje kao slično, zapravo nije tako – kazao je Ercegović. Dodaje da je i formatom fotografije želio poručiti onome tko je gleda da priđe slici i da doslovno "nosom" zaroni u nju i pažljivo gleda.
Lasić kaže da je suradnja počela prošle godine kad mu je Ercegović rekao da bi volio da uz seriju fotografija bude i reportažni dio.
- Dogovorili smo se da napišem tekst o Tisku kao poduzeću, od njegovog osnivanja do danas, kao i da zabilježimo izjave onih koji rade u njima. Uglavnom se radi o ženama. Željeli smo se pritom pozabaviti ne samo Tiskom, nego i institucijom kioska kao društvenim fenomenom. Kako je Marko snimao praktički "na prepad" bez prethodnih dogovora s radnicima, što je izazivalo i negativne reakcije, odlučili smo se da izjave uzimamo na drukčiji način. Obratili smo se najjačem sindikatu u Tisku i zamolili ih da nam omoguće kontakt s onima koje i koji su nam željeli reći nešto o svom poslu. Važno je napomenuti da ove izjave, koje se nalaze uz fotografije, nisu vezane uz slike. Nijedna od osoba na fotografijama nije dala meni izjavu. Osnovni cilj bio je napraviti svojevrsni hommage i tim ženama i instituciji kioska koji je, na određen način, uvijek bio u sjeni, a nužan je za prodaju novina – objašnjava Lasić.
Zanimljive su izjave "teta" iz kvarta koje rade u tim malim limenim shopping centrima u što su se kiosci pretvorili o tome kako doživljavaju svoj posao u Tisku koji je prošao više turobnih perioda – od onog kad je vlasnik bio tajkun Miroslav Kutle preko propalog Agrokora Ivice Todorića do današnjih dana. Svima je zajedničko da im svima nedostaje toalet, a pričale su i o odnosu tvrtke prema njima, padu prodaje novina i cigareta, a stabilnoj potražnji žvaka i kondoma, problemu krađa i neugodnih kupaca... Evo nekih od njih:
"Problem je generalno što mi same plaćamo štetu ako neki kupac nešto ukrade. Firma bi trebala imati više povjerenja u radnike, možda odrediti neku cifru za otpis, tražiti druga rješenja."
"Aktivna prodaja je meni čisti užas... Ne volim ni ja da mi se nešto nutka, to je i objektivno prenametljivo. I mislim da nadređeni trebaju dati prodavačima više slobode u pogledu izlaganja artikala, ta ipak mi bolje znamo gdje što treba."
"Trebali bi više uvažavati naše mišljenje o poslu i poduzeću, pitati nas naprimjer kako da izrade planograme za pojedine kioske. Ne samo da smo obavezne biti zadovoljne svime, uz ovakvu plaću, jer posla nigdje nema, i moraš biti sretna i s ovim."
"Novine više baš i ne čitam, samo preletim naslove. Pad prodaje im je ionako došao zbog interneta, ali čujem kako se ljudi žale da je sve postalo crna kronika, a senzacija se izvodi i od korone, i tako sa svime ostalim. Svejedno, navika čitanja novina još uvijek opstaje, znam kupce koji vole listati taj papir uz kavu svaki dan."
Izložba je održana u novoj galeriji "Nova Baza". Kako je potres bitno oštetio prostor galerije "Baza", koju vodi BLOK - Lokalna baza za osvježavanje kulture, smješten u obližnjoj Adžijinoj ulici, galerija se premjestila na Novu cestu i promijenila ime u "Nova Baza".
– I jedan i drugi prostor su u državnom vlasništvu. Sretne smo što nam je Državna agencija za upravljanje imovinom izašla u susret i omogućila nam korištenje zamjenskih prostorija. Zadovoljne smo, jer nam raspored ovog prostora omogućava nastavak rada, posebno u vrijeme kada moramo poštivati epidemiološke mjere što bismo u Adžijinoj teško uspijevali postići. Bez obzira na situaciju s pandemijom, projektni financijeri ipak očekuju da se obaveze ispoštuju. Što to znači za nas, kao kulturne radnike, nitko nije uspio odgovoriti niti se netko posebno zamara ovim pitanjem. U tom smislu nam je ovaj zamjenski prostor vrlo važan – kazala je Vesna Vuković iz BLOK-a, koja je uz Anu Kutlešu i Ivanu Hanaček, kustosica izložbe, koju možete pogledati do 16. studenog na Novoj cesti 66 od ponedjeljka do petka, od 16.00 do 20.00 sati, a subotom od 10.00 do 14.00 sati.
