Što se zadnjih godina događalo u smislu razvoja privrede u Erdutu?
Što se tiče razvoja ovog dela države, na neki način zaboravljenog od svih ministarstava i drugih koji bi o tome trebali da vode računa, mi nismo skrštenih ruku čekali da se nešto samo od sebe desi. Pre osam godina osnovali smo poduzetničko-razvojni centar kojim preko projekata tražimo sredstva iz EU fondova, ali i od domaćih resornih ministarstava. U međuvremenu smo formirali poslovnu zonu u naselju Bijelo Brdo, uselili je investitorima koji se bave kooperacijom i otkupom poljoprivrednih proizvoda i ne zapošljavaju puno ljudi, ali živimo u sredini u kojoj je svako radno mesto dragoceno. Aktivno je i naše komunalno preduzeće u kome je trenutno 50 zaposlenih.
Kako stoji stvar sa socijalnim momentom?
Kao opština moramo biti socijalno osetljivi i tu dajemo jednokratnu pomoć za lečenja što iznosi ukupno preko 100.000 kuna. Našim učenicima i studentima sufnanciramo troškove prevoza učenika - Ministarstvo obrazovanja daje 75 posto, županija pet , a mi dajemo preostalih 20 posto jer ne želimo da roditelji plaćaju ni jednu jedinu kunu. Kod nekih mojih kolega to je malo drukčije, ali mi smo hteli da na taj način pomažemo učenicima i studentima, pa iznos za tu namenu iznosi 500.000 do 600.000 kuna na godišnjem nivou. Dajemo i jednokratnu pomoć studentima kao nagradu; na kraju godine objavljujemo natječaj za pomoć na osnovu rezultata studentima od druge godine nadalje.
Govori se o smanjenju broja općina. Smatrate li da Erdut može opstati?
Kod smanjenja broja opština isključivo će se morati voditi računa da li je pametno da se opštine ukidaju ili pripajaju. Ima opština koje su neisplative, ali onda će razvoj u njima, kao i u drugima koje budu pripojene, biti sve lošiji. Naša opština, osim što ima 7.500 stanovnika, što prelazi kvotu od 5.000 kao donju granicu za broj stanovnika po tim idejama, ima perspektivu i mogućnosti. Problem je što masa ljudi odlazi i ne znam kako će stanje izgledati za pet ili deset godina, ali trudimo se da svojim postupcima i pokretanjem malog biznisa općinu podignemo na neki viši nivo, da svaki pojedinac vidi sebe kao nekog potencijalnog obrtnika. Cilj je da u općini koja je tradicionalno okrenuta prema poljoprivredi bez nekih obrta, ljudi shvate da mogu da se bave ekološkom poljoprivredom ili seoskim turizmom.
U Erdutu je obilježena 20-godišnjica potpisivanja Erdutakog sporazuma. Koliko je taj sporazum primijenjen?
Njegova osnovna načela su donekle primenjena na način života na ovim prostorima; ako bi davali ocenu primene od 1 do 5, to bi bila solidna dvojka. Za malog čoveka taj sporazum ne znači ništa bitno, ali na ovom terenu je doneo puno toga. Sporazum kaže da srpska zajednica ima pravo na kadrove u pravosuđu, kulturi i drugim resorima, na zamenike župana, gradonačelnika i načelnika. Tu se nešto primenilo i nije ostalo samo na papiru. Nažalost, država nije ozbiljno shvatila godišnjicu velikog, značajnog datuma za državu i regiju pa nije organizirala skup nego smo ga organizirali mi i zvali goste.
Astronom Milutin Milanković koji je tu rođen ima svoj centar. Kad će dobiti svoju ulicu?
Svi se slažemo da Mlanković zaslužuje studioznu ‘priču’ i imamo ideju da se po njemu nešto nazove, ali da ne diramo u bolne rane da menjamo ulicu nazvanu po nekom hrvatskom branitelju koji je tu poginuo. Želimo da se zajednički dogovorimo i za to postoje određene inicijative. Milanković će dobiti ulicu u Dalju, ali i tamo ne smemo praviti problem ili da vršimo preimenovanje u vremenu nekih od izbora, što bi određeni ljudi koristili u političke svrhe.
Kad spominjemo izbore, kakva su očekivanja od nove vlasti i uticaja na međunacionalne odnose?
Što se nas tiče, ne bi trebalo biti problema. Erdut je stabilna opština i kod nas tih problema nikad nije bilo. Vukovar jeste blizu, ali to je posebna priča. A videćemo i što će nova vlast da napravi. Naša su očekivanja od onih koju budu na vlasti, od premijera do ministara, da vode računa o istoku zemlje i nas uključe u razvojne projekte.
