>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Kaiser Erdogan

Uvredljivom pjesmom satiričar Jan Böhmermann je reagirao na prethodni Erdoganov pokušaj cenzure u Njemačkoj. Omogućavanjem sudskog procesa kancelarka je htjela poručiti da se sudovi, a ne vlada, trebaju baviti slobodom izražavanja. No mnogi smatraju da je time poslala krivu poruku

Njemačka kancelarka Angela Merkel šokirala je domaću i evropsku javnost kada je prošlog tjedna dala zeleno svjetlo turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu da tuži njemačkog satiričara Jana Böhmermanna jer ga je uvrijedio u pjesmi izrecitiranoj u kasnonoćnom showu na javnoj televiziji ZDF. Merkel je odluku donijela uz posvemašnje protivljenje većeg dijela javnosti, medija, opozicijskih stranaka, koalicijskih partnera CSU-a i SPD-a, pa čak i krovne organizacije turskih Nijemaca, dok su neki mediji kancelarku prikazali kao nemoćnu političarku koja izbjegličku krizu nije u stanju riješiti bez da se kukavički podčini turskom predsjedniku. Razmišljanja protivnika odluke najplastičnije je uobličio Guy Verhofstadt, vođa liberala i demokrata u Evropskom parlamentu, kada je rekao: ‘Već smo mu dali ključeve od vrata Evrope, a sada riskiramo da mu predamo i ključeve naših redakcija pa da može kontrolirati i naše medije.’

Skandal koji Njemačku trese već više od tri tjedna počeo je s jednim drugim satiričkim prilogom u sklopu emisije ‘extra3’, koja se prikazuje na nekoliko njemačkih televizija. Emisija sadrži spot pod naslovom ‘Erdowie, Erdowo, Erdogan’, u kojemu su opjevani i snimkama ilustrirani najdojmljiviji momenti represije koju u svojoj zemlji provodi turski predsjednik. U spotu vidimo palaču ‘s tisuću soba i bez dozvole o zaštiti okoliša’ u kojoj živi ‘Bos s Bospora’, nakon čega se govori o tome kako novinari koji napišu nešto što mu se ne sviđa ‘odmah završe u zatvoru, redakcije se zatvore, a on ne razmišlja dvaput kada uz suzavac i vodene topove odjaše u noć’. ‘Budite dobri prema njemu jer on u rukama drži sve karte’, pjeva se uz snimke rukovanja Erdogana i Merkel, a zatim najavljuje novo Otomansko Carstvo u kojemu ‘žene imaju jednaka prava jer jednako dobivaju batine’, a ‘Kurde se bombardira radije nego braću po vjeri u ISIL-u’. Već sljedećeg dana Erdogan je njemačkom veleposlaniku u Turskoj naredio da se nacrta u njegovom uredu, a zatim od njega zatražio da se spot ukloni s internetske stranice ARD-a, prvog programa javne televizije, na što se televizija oglušila.

Tek nakon Erdoganove reakcije u cijelu priču uključio se Böhmermann, 35-godišnji humorist koji se u većini slučajeva izruguje Nijemcima. No u spornoj pjesmi koju je izrecitirao u emisiji ‘Neo Magazin Royale’ na ZDF-u Böhmermann je u studiju sjedio ispod turske zastave i uokvirenog portreta Erdogana, pa izgovorio stihove koji se mahom tiču spolnog organa, seksualnih sklonosti i drugih fizioloških aktivnosti turskog predsjednika, uz nešto zlostavljanja žena i Kurda. U jednom trenutku, međutim, prilazi mu drugi satiričar preobučen u odvjetnika, pa ga obavještava da se stihovi koje recitira ne mogu kvalificirati kao satirični, pa bi zbog njih mogao fasovati sudsku tužbu. Upravo taj detalj pokazatelj je, barem tako misli većina njemačke javnosti, da Böhmermannov primarni cilj nije bio izvrijeđati turskog predsjednika, već reagirati na skandal oko pjesme ‘Erdowie, Erdowo, Erdogan’ i testirati granice slobode izražavanja u svojoj zemlji. Štoviše, naslov Böhmermannove pjesme bio je ‘Schmähkritik’, riječ koja označava namjerno vrijeđanje koje je prema njemačkom zakonu kažnjivo.

Rečeno – učinjeno, jer već idućeg dana Erdogan je putem svog njemačkog odvjetnika zaprijetio tužbom, na što je Angela Merkel, barem tako tvrdi ‘Der Spiegel’, počinila taktičku pogrešku pa pjesmu proglasila ‘namjerno uvredljivom’, čime je, prema tvrdnji toga tjednika, zapravo htjela preduhitriti Erdogana, nadajući se da će se on zadovoljiti njezinog isprikom. Uz to je naglasila i da njezina odluka ‘ne predstavlja donošenje suda o granicama slobode umjetnosti, medija i izražavanja’ te da u ‘ustavnoj demokraciji balansiranje prava pojedinca i slobode izražavanja nije stvar kojom se treba baviti vlada, već tužilaštvo i sudovi’.

Okuražen Merkelinom kvalifikacijom, Erdoganov njemački odvjetnik izvukao je iz naftalina malo poznati i rijetko korišteni članak 103. njemačkog kaznenog zakona kojim se zabranjuje vrijeđanje stranih šefova država

No Erdoganov njemački odvjetnik, okuražen Merkelinom kvalifikacijom, izvukao je iz naftalina malo poznati i rijetko korišteni članak 103. njemačkog kaznenog zakona kojim se zabranjuje vrijeđanje stranih šefova država. Ta odredba korijene vuče iz zakona iz 1871. godine kojim se uvreda velikodostojnika monarhije kažnjavala doživotnom zatvorom, da bi ga car Wilhelm II. nešto kasnije proširio na šefa bilo koje države, uz smanjenje kazne na maksimalnih pet godina. Prema tom zakonu, uvrijeđena strana ima pravo tužiti onoga tko ju je uvrijedio, ali pod uvjetom da njemačka vlada autorizira sudski progon. U ovom slučaju dovoljno bi bilo da je to učinio njemački ministar vanjskih poslova, SPD-ov Frank-Walter Steinmeier, no on je to odbio, pa je teška odluka pala na Merkel, koja je na novinskoj konferenciji obećala i da će vlada u iduće dvije godine ukinuti spornu odredbu kaznenog zakona.

Ta se odredba, inače, u posljednjih pedesetak godina spominjala tek nekoliko puta, 1967. kada je tadašnji ministar vanjskih poslova jedva nagovorio iranskog šaha Rezu Pahlavija da ipak ne tuži njemačke prosvjednike, 2007. kada je jedan Švicarac u Njemačkoj uvrijedio švicarsku federalnu predsjednicu i 2009., kada je sud presudio u korist organizatora Gay Pridea koji su papu Benedikta prikazali ukrašenog ružičastom vrpcom i s kondomima na prstima. Slične odredbe imaju Italija, Poljska i Švicarska, te monarhije Danska, Nizozemska, Norveška i Španjolska, ali se nikada ne koriste, dok Velika Britanija još od 1848. na papiru zabranjuje zazivanje ukidanja monarhije u novinama.

Njemačka javnost uvjerena je da će arhaična odredba biti izbačena iz kaznenog zakona, a slično raspoloženje vlada i oko toga kakvu će odluku donijeti sud. Većina pravnih stručnjaka smatra, naime, da je Böhmermann svojom pjesmom otvoreno demonstrirao razliku između satire i namjerne uvrede, što joj daje i određenu edukativnu dimenziju, a to bi njemačkom sudu trebalo biti dovoljno za odbacivanje Erdoganove tužbe. Štoviše, Böhmermann je kreirao skeč koji je dobio vlastiti život i u kojemu glavnu ulogu više ne igra on nego turski predsjednik, njemačka kancelarka i svi ostali koji se njime bave, a on sam povukao se iz javnosti pa niti radi niti daje izjave. Uz poprilično izvjesnu pretpostavku da ga njemački sud neće kazniti, može se zaključiti da se Merkel iz ove situacije izvukla s minimalnom štetom, no ostat će dojam, koji dijeli i Udruženje njemačkih novinara, da je kancelarka turskoj vladi poslala krivi signal, onaj da može zadirati u medijske slobode u Njemačkoj, sve to kako bi ishodila po mnogo čemu problematičan sporazum o izbjeglicama.

1/1